Ostavinski triler u Krasici oko zemlje vrijedne 2.000.000 eura

Nastavljamo seriju tekstova o raznim načinima na koje istarski nekretninski lobi, uključujući i političare, dolazi da atraktivnih nekretnina. Ovaj put priča nas vodi u Krasicu, atraktivnu destinaciju nedaleko Buja s koje se pruža fantastičan pogled na more između Umaga i Novigrada, dolinu Mirne ali u talijansku obalu s Alpama u pozadini.

Glavni protagonist je lokalni arhitekt Armano Gjini koji se prije desetak godina kao nezavisni kandidat neuspješno takmičio za mjesto gradonačelnika u Bujama.

Turističko područje Krč vrijedno 1.500.000 eura

Priča se otvorila dok smo istraživali urbanizacijske vratolomije bujske pročelnice Jelene Perosse koja je kao referentica ili pročelnica sudjelovala u stvaranju nekoliko „Turističkih područja”. Za neupućene, radi se iznimno unosnoj urbanizaciji poljoprivrednog zemljišta daleko od bilo kakve građevinske zone. Tri takve urbanizacije završile su u portfelju njenog današnjeg muža – Denisa Perosse, dok je četvrta urbanizacija oplodila imanje Armanda Gjinija. Radi se o urbanizaciji iz 2015. godine kada su iz Grada Buja na osobni zahtjev Gjinija urbanizirali 15.000 četvornih metara poljoprivrednog zemljišta na kojem je dozvoljena gradnja turističkih kapaciteta s 90 postelja. Zemlja se nalazi ispod ceste, nedaleko turističkog kompleksa San Canzian.

Slična područja danas se prodaju za iznose ne manje od 1.500.000 eura. Susjedno Turističko područje Mužolini prodaje se za 1.500.000 eura a na njemu je moguće graditi 80 ležaja.

U nastojanju da raspetljamo vlasničku povijest Gjinijeve parcele kraj Krasice, odnosno da utvrdimo jesu li kronološki povezane vlasničke i prostorno-planske promjene, otkrili smo zanimljiv imovinski postupak.

Naime, Gjini je postao vlasnik spomenutog područja, ali i još desetak atraktivnih parcela od kojih je nekoliko bilo sa građevinskim objektima, temeljem Rješenja o nasljeđivanju iz kolovoza 2011. godine. To je rješenje izdala javna bilježnica Alekasndra Micelli ali sam proces nije išao nimalo glatko. U stvari radi se o pravom ostavinskom trileru.

Ostavinska rasprava 21 godinu nakon smrti ostaviteljice

Sve do 2011. godine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bujama kao vlasnica spomenutih parcela veličine oko 30.000 kvadrata vodila se Dionis Natalija rođena 1909. godine u Muntrilju, preminula 1990. u Izoli.

Natalija je imala sina Maria, rođenog 1936. godine i kćerku Mariu, rođenu 1941. godine. Ipak, svu imovinu je pored žive djece ostavila je upravo Armandu Gjiniju. Kćer Maria umrla je 2007. godine, sin Mario umro je 2010. godine. Iako je posjedovao oporuku iz 1988. godine Gjini je zatražio imovinsku raspravu tek u ljeto 2011. godine, dakle 21 godinu nakon smrti žene koja mu je ostavila svu svoju imovinu u Krasici.

U srpnju 2011. Gjini je pristupio javnoj bilježnici Micelli i uručio oporuku u otvorenoj koverti. Oporuka je sačinjena 03.04. 1988. godine u prisustvu zagrebačkog odvjetnika Ivana Thora. Gjini je javnoj bilježnici pod punom materijalnom odgovornošću izjavio da je to jedina oporuka koja je nađena te da Natalia nije imala zakonskih nasljednika. Kako je uneseno u zapisnik, ni Mario, ni Maria nisu imali djece a Gjini je izjavio da mu nije poznato da je ostaviteljica imala braće, sestara ili ikakvih rođaka.

Zanimljivo, Gjini u vrijeme sastavljanja oporuke ima samo 23 godine, ne živi u Bujama, niti na području današnje Hrvatske. Osobna iskaznica izdana mu je u Prištini. U oporuci iz travnja 1988. Natalia Dionis, rođena Berčić, opisala je zašto je zemlju odlučila prepustiti upravo Armandu Gjiniju.

- Kći Mariu sam otpremila kad se udavala pa joj sad ne ostavljam ništa, jer smo se tako u obitelji i dogovorili. Moj sin Mario je malo čudan čovjek i pobožan ali dobar čovjek i zato sam brižna za njega, te molim Armanda da ga pazi nakon moje smrti, započela je oporuku Natalia Dionis.

- Armanda sam upoznala u Zagrebu u bolnici gdje sam prije nekoliko godina ležala s njegovom majkom Janjom, izrekla je u oporuci ostaviteljica i naglasila da to čini iz zahvalnosti „koliko su nam pomogli i koliko će nam pomoći kada se dosele u Buje, meni i mom sinu Mariu”.

-Pošto samo veliki katolici, zahtijevam da Armando ostavi Katoličkoj crkvi jedan komad zemlje jer sam dala zavjet majci Božjoj kojoj sam se molila cijeli život, zaključila je Natalia te u travnju 1988. godine u svojoj kući u Krasici osobno potpisala dokument uz dvoje svjedoka: Katarinu Mustafu iz Zagreba i sina Mario Dionis iz Krasice. Katarina Mustafa je čak iz Zagreba potegla do Krasice da bi svjedočila oporuci.

Međutim, sinov potpis pokazao se kao nepremostiv problem.

- Budući da je jedan od svjedoka oporuke sin ostaviteljice, oporuka je nevaljana te dolazi do zakonskog naslijeđivanja, napisala je bilježnica Micelli i uputila vjerojatno razočaranog Armanda Gjinija da potraži eventualne zakonske nasljednike.

Pojavila se nova oporuka

Međutim, arhitekt Gjini ne posustaje. Vraća se nakon mjesec dana, u kolovozu 2011. godine, kod iste javne bilježnice, ovaj put s novom oporukom. Ostavinska rasprava u tom trenutku počinje preuzimati atribute komedije tipa "Maratonci trče počasni krug".

Naime, iako je mjesec dana ranije izjavio da je ona prva oporuka bila jedina, sad se u arhivima obitelji Gjini ipak pojavila još jedna, sačinjena u svibnju 1988. godine. U njoj više nije bilo potpisa Maria Dionisa, umjesto njega druga svjedokinja je Branka Turković iz Zagreba.

Oporuka je predana otvorena u koverti i predstavlja naknadnu oporuku ostaviteljice u odnosu na oporuku od 03.04. 1988. godine koju ostaviteljica ovom oporukom izričito stavlja van snage, uneseno je u zapisnik. Ta je oporuka napisana u zagrebačkoj bolnici a razlog nove oporuke je činjenica da je ostaviteljica „nešto zaboravila”.

Analizom sadržaja druge oporuke vidljivo je da je jedina novost činjenica Natalijina želja da se na parceli koja će se pokloniti crkvi sagradi mala kapelica Svetom Stjepanu.

S obzirom da više nije bilo sinovog potpisa javna bilježnica zaključila je raspravu i Gjiniju prepisala svu imovinu obitelji Dionis iz Krasice.

Armando Gjini: Prva oporuka sačinjena je pred mojim ocem i njegovim bratom

Na taj način arhitekt Armando postao je vlasnik vrijedne imovine čija se vrijednost danas procjenjuje na više od 2.000.000 eura. Dio novostečenog imanja potom je unovčio a dio urbanizirao.

Evo kako Armando Gjini objašnava cijelu slučaj.

-Vlasništvo je stečeno temeljem oporuke iz 1988. godine koju je izjavila tadašnja vlasnica odvjetniku i pred svjedocima, dok je bila na liječenju u bolnici, u zahvalu na višegodišnjoj svesrdnoj brizi i pomoći mojih roditelja i mene osobno, kao i preko Caritasa, obzirom da su moji roditelji bili prisutni u Istri i kanili su se preseliti sa Kosova u Hrvatsku, zbog općepoznate situacije tada na Kosovu. Početkom 90-tih stvari su se drastično zakomplicirale i obiteljski dogovor je bio da se svi što brže okupimo u Bujama, obzirom na svu sređenu dokumentaciju u Zagrebu temeljem majčinog državljanstva, započeo je Gjini.

Iz njegovog odgovora jasno je da barem prvih nekoliko godina nakon smrti ostaviteljice nitko od obitelji Gjini nije živio u Bujama.

Na pitanje o postojanju dvije oporuke Gjini nam je ponudio sljedeće obrazloženje.

-Kako mi je otac rekao bile su dvije oporuke, od kojih je prva, sačinjena u kući u Krasici pred mojim ocem, njegovim bratom iz Zagreba i odvjetnikom, poništena drugom oporukom, koja je data u bolnici, zbog veoma narušenog zdravlja none Natalie i velike brige za svoga sina. Sin je bio čovjek s posebnim sposobnostima i, u dogovoru sa mojim ocem, zamoljen sam da pazimo na njega dok je živ, na što sam ja i pristao. Ja sam u to doba studirao u bivšoj državi, rekao nam je Gjini ali nije objasnio zašto je prvo javnoj bilježnici dao tu, kako kaže, "poništenu" oporuku.

Na upit zašto se toliko čekalo na ostavinsku raspravu Gjini je odgovorio.

-Od mog dolaska u Buje posjećivali smo ga, vodili brigu o njemu i pomagali u svakom mogućem obliku, po datom obećanju, što je on objeručke prihvatio, obzirom na odnos i ponašanje okolice prema njemu. Nije se ništa čekalo toliko vrijeme, nego je data čvrsta riječ i obećanje mog oca i mene osobno, kao sina jedinca, nona Nataliji da se nakon njene smrti, sve dok je živ njen sin, sa čime je i on bio upoznat, neće pokretati nikakav postupak koji bi stvorio nesigurnost u njemu, zaključio je Gjini.

Gjini: Zbog prezauzetosti još uvijek nisam izgradio kapelicu Svetom Stjepanu

Upitan oko aktualne situacije na urbaniziranom zemljištu Krč kraj Krasice Gjini je objasnio.

-Što se tiče TP Krč, koji je, na moj osobni zahtjev, izmjenama PPU Grada Buja iz 2015. godine proglašen ugostiteljsko - turističkom zonom, ove godine u mjesecu kolovozu podnio sam zamolbu za pokretanje postupka izrade UPU-a, temeljem odredbi PPU Grada Buja, prema nadležnom tijelu uprave Grada Buja kao nositelju izrade plana. Moja vizija i danas, kao i prije 10-tak godina, jeste ta da se na tom području napravi jedinstveni prostorno - funkcionalni sadržaj na nivou višeg standarda doma za osobe treće životne dobi, u suradnji sa specijaliziranim inozemnim tvrtkama u toj domeni upravljanja i organiziranja posla, objasnio je Gjini.

Nakon ostavinske rasprave Gjini je, osim urbanizacije većeg dijela imovine, neke nekretnine prodao po prilično dobrim cijenama.

Na pitanje u kojoj je fazi izgradnja kapelice Svetog Stjepana, Gjini nam je odgovorio: Zbog prezauzetosti poslovnim obvezama još nisam, ali imam to u planu.