Je li joj ovo prvi sport u kome se okušala? Nije! Naprotiv. Roditelji su joj nastojali pomoći da izabere gdje pripada vodeći je na treninge raznih sportova. Kako je prošlo? Kada su jednom došli po nju na trening tenisa, zatekli su reket na terenu a Nikolinu kako se penje na zaštitnu ogradu! Tada više nije bilo dileme!
Je li joj ovo prvi sport u kome se okušala? Nije! Naprotiv. Roditelji su joj nastojali pomoći da izabere gdje pripada vodeći je na treninge raznih sportova. Kako je prošlo? Kada su jednom došli po nju na trening tenisa, zatekli su reket na terenu a Nikolinu kako se penje na zaštitnu ogradu! Tada više nije bilo dileme!
Ima samo osam godina. Sportskim penjanjem bavi se godinu i deset mjeseci. A već sada, u kategoriji mlađih cicibanki ima, ni manje ni više, nego četrnaest zlatnih i dvije srebrne medalje, te dvostruku titulu prvakinje Hrvatske. Tu su, zatim, i prva mjesta na svim državnim kupovima na kojima je nastupila, zlata na županijskim i klupskim natjecanjima, a upisala je nedavno i prvu međunarodnu pobjedu na Springs Mastersu u Grazu.
Ona se zove Nikolina Vasić, od milja Nina i, što se nje tiče, stvar je vrlo prosta – ona obožava penjanje! Nina se na stijeni, kaže, jednostavno osjeća sretnom. Penjanje joj je strast, radost i - potreba.
- Mene penjanje, vjerujte, ne samo da privlači, nego sam ja kao riba u moru kad se penjem. Ja čim uđem u dvoranu i počnem penjati ja jednostavno osjetim sreću, kaže živahna Nina.
Ali, ljubav prema penjanju nije dovoljna. Potrebno je tu i puno truda i treninga. Ni to nije problem, kaže Nina. Rado trenira svaki dan u matičnom klubu SPK OnSight , puno uči od svojih trenera Siniše Hrestaka i Victora Huga Morena Rica, a u trenucima nakon službenih treninga, sportska, roditeljska i logistička podrška stiže od tate Davida i mame Janje.
- Za vikende idemo na natjecanja i na druga penjališta. Stalno idemo negdje. U Kopar, Rijeku, Zagreb…. A kad smo u Puli, isto tatu stalno vučem na trening. Uporna sam jako, veli Nina.
Je li joj ovo prvi sport u kome se okušala? Nije! Naprotiv. Svjesni njenog sportskog duha, roditelji su joj odlučili pomoći da pronađe idealan sport, vodeći je u različite klubove kako bi sama odlučila gdje pripada. Kako je završilo?
- Reći ću vam samo da smo je jednom odveli na trening tenisa i, kada smo došli po nju, reket je bio na terenu, a nju smo zatekli kako se penje po zaštitnoj žičanoj ogradi, smije se tata David.
I zaista, nekoliko je trenutaka dovoljno provesti s Ninom kako bi se vidjelo da je penjanje za nju više od sporta. Ona se ručicama hvata za svaku uzvisinu i nogama ispituje svaki korak koji je može podići iznad tla. Privlačna joj je, priznaje, i ritmička gimnastika, ali iz penjanja se neće tako lako dati odvesti.
- Mogu stalno penjati! Zato imam puno žuljeva na rukama. Pogledajte! Možete i njih slikati, smije se Nina. Ali, nema veze. Ja samo nastavim penjati ako dobijem žulj. Ja to jako volim! A super mi je i što u penjanju imam jako puno prijatelja i prijateljica i što se svi jako dobro slažemo. Volim to druženje i kada sretnem prijateljice na natjecanjima, kaže Nina.
Ljubomore i straha od konkurencije nema nimalo. Svi se lijepo druže, a onda odu na natjecanje i bore se za svoje bodove.
Da glava ostane hladna, svakodnevno se brine tata David, i sam bivši sportaš, itekako svjestan da ovako mladu sportašicu treba znati sačuvati od razočaranja i zasićenja. Naročito s obzirom na to da je na uspjeh navikla od samog početka.
Kada ju je prvi put odveo na natjecanje u Rijeku, odlučio je pričekati u kafiću dok je Nikolina na natjecanju s trenerom. Tada nije ni znao da postoji aplikacija na kojoj je moguće pratiti nastupe sportaša. Sve dok mu nije zazvonio telefon i trener nije upitao: „Pratiš li?!“. Tada je saznao i za aplikaciju, ali i za to da je Nina već osigurala pobjedu na prvom natjecanju.
Nina je, doduše, malo drukčije doznala da je ponijela prvo zlato. Naime, zbog greške u evidenciji, do pobjedničkog je postolja stigla misleći da je osvojila srebrnu medalju, da bi od sudaca tek na samom kraju saznala kako je zapravo u konačnom poretku – prva!
Dvadeset dana nakon toga, ponovo je nosila zlato oko vrata. Na prvom prvenstvu Hrvatske također je bila prva. A zatim je stiglo i međunarodno natjecanje u Grazu. Svjestan znatno veće konkurencije na ovom posljednjem, tata je Ninu za Austriju posebno pripremao.
- Rekao sam joj da je ovo idealna prilika da 'pronjuška' i vidi kako ta natjecanja izgledaju. Da neopterećeno penje i ne obazire se na konkurenciju. Ali, na rang listi uskoro se na prvom mjestu pojavila hrvatska zastava, a pored nje – Ninino ime. Pobijedila je i u Grazu, kaže tata.
Jedino pitanje na koje joj je bilo teško dati kratak odgovor bilo je ono voli li više penjati ili pobjeđivati.
- Između penjanja i prvog mjesta najviše volim oboje, smije se Nina.
Kada bi morala sebe opisati izvan sporta, veli, rekla bi da je zaigrana. U školi je svi znaju po sportskim uspjesima, ali tamo ipak vrijede neke druge 'devize'.
Medalje su ponos, ali prijateljstva se stvaraju iskrenošću. A ponekad, priznaje, i tu penjanje zna pomoći. Na Verudi ima jedna trešnja, ali plodovi su dosta visoko. Zato dobro dođe netko tko se rado vere po granama i bere za društvo.
Od svih natjecanja najviše joj se, kaže dopadaju ona u Zagrebu, gdje je oduševljava Hive penjačka dvorana, a posebno voli i BoldeRi u Matuljima. Trenutno sanja i odlazak u Innsbruck gdje se nalazi penjalište iz snova, koga je zasad vidjela samo na slikama. Aktualni sportski fokus - Kup Hrvatske, koji je prvo sljedeće natjecanje na redu!
Osim toga na rasporedu su uglavnom igra i škola. Jer, nastava trećeg razreda u OŠ Veruda tek je započela i puno je obaveza uz sport. Uz mamu Janju i brata Tea, koji su stalna podrška „s tribina“, tata ostaje sportska podrška da sve uvijek bude sigurno za Ninu. A ona ne krije da joj je tako i najdraže.
- S tatom je tako lako raditi. Kada sam s njim nemam stresa. Nekad je malo, malo strog, ali to se jako rijetko dešava. Znate, on jednostavno zna šta me čini sretnom! Ja mu nekad kažem – pa, tata, ti i ja kao da smo jedna duša, kaže Nina.
A tata dodaje: „Dobar smo tim!“.
Predavanje Branke Sep Ševerdija održava se u sklopu projekta “Zlatne godine”, koji provodi Nastavni zavod za javno zdravstvo Istarske županiji u suradnji sa Čitaonicom Kluba umirovljenika Pula osmišljen je kako bi umirovljenicima ponudio sadržaje koji potiču aktivan, ispunjen i zdrav život.
I fioi dela IV dele scuole de Isola, Piran e Capodistria in Slovenia e quei dele terze dele scuole elementari italiane in Croazia de Umago, Buie, Cittanova, Parenzo, Rovigno, Dignan, Pola e Fiume ieiri i xe vegnui a Pola: prima i ga visità i monumenti dela cità (anche i tunel de Zerostrasse – otimo nome per un campegio per nudisti, diria qualchedun), poi i xe andai in Circolo a cantar. Anche se la gran parte de sti fioi no xe Polesani, la maestra Edna Strenja in do’ e do’ quatro la ge ga insegnà le parole e come cantarle. E i fioi i xe come spugne, i ga imparà subito e sentirli xe una meraviglia
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
