Živimo u vremenu kada djecu moramo podsjećati da se kreću.
Dok su se nekada generacije penjale po stablima, današnji prvašići nerijetko ne znaju napraviti ni običan kolut, a koordinacija im je na nikad nižim granama. Mlada pulska kineziologinja Ivona Dorić odlučila je to pokušati promijeniti – njezini 'Spretni mališani' uče bazične vještine koje su temelj ne samo sporta, već i zdravog razvoja mozga.
Kretanje u ranom djetinjstvu nije samo zabava ili način trošenja viška energije – ono je temeljni pokretač cjelokupnog razvoja djeteta. U prvim godinama života tijelo i mozak su neraskidivo povezani, a svaki pokret stvara nove neurološke veze. Sjetite se samo roditelji koliko
ste vremena u danu proveli skačući lastik. Zamislite samo taj broj ponavljanja i koji je to zapravo bio trening u odnosu na danas, poručuje Dorić.
Pula dobila bazu za najmlađe sportaše
Nakon završenog Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Splitu, gdje je otkrila svoju ljubav i talent za podučavanje najmlađih, Ivona se vratila u rodnu Pulu.
- Vrlo brzo sam uvidjela da u Puli ima dovoljno sportskih klubova, ali da nedostaje mjesto gdje bi se direktno moglo utjecati na rješavanje odnosno preveniranje problema nedostatka fizičke aktivnosti kod djece, ali i stvaranja boljih temelja za daljnje opredjeljenje u sportu. Tada sam shvatila da bi bilo odlično da Pula kao obiteljski grad dobije priliku da i oni najmlađi - djeca od 2. do 5. i od 5.- 7. godine života imaju mogućnost vježbati kroz igru. Otvorila sam svoj obrt 'Motoričku zonu' te osmislila program 'Spretni mališani' upravo za najmlađe.
U Štinjanu, u suradnji s Nogometnim klubom Štinjan, vježbamo dva puta tjedno u mjesnom odboru, a grupe imamo i na Vidikovcu.
Kroz trening, koji je zapravo strukturiran kao školski sat od 45 minuta, djeca kroz igru i gimnastičke elemente dobivaju biotičko motorička znanja odnosno svladavaju bazične pokrete poput valjanja, preskakanja, trčanja, povlačenja, manevriranje predmetom, svladavanja prostora priča nam Ivona.
- Važno je od najmanjih nogu učiti djecu da je pokret nešto što je prirodno, da je tjelovježba zdrava i to ne samo za naše tijelo, nego i za naš um, veli nam.
Na njezinim radionicama djeca ne uče samo pokrete, ona se socijaliziraju, uče biti ljubazni, pomagati jedno drugome, redu i rutini.
Uče da nije problem kada nešto ne uspiju te da se trud na kraju isplati, pobjeđuju strahove, uče gubiti - sve ono što će im trebati kada jednog dana zakorače u sustave poput škole, klubova i u društvu općenito.
Na upit zašto djeca danas tako loše fizički stoje veli nam da ona nikako ne krivi roditelje već cjelokupno društvo i dinamiku života koja je danas bitno drugačija nego prije 20 ili 30 godina.
Ekrani kradu vrijeme, a igračke maštovitost
- Zapravo, mislim da se velika većina roditelja izrazito trudi, da se informiraju, čitaju i žele najbolje za svoju djecu, ali pod pritiskom obaveza, sve duljeg radnog dana, i društva u cjelini ponekad pokleknu pa umjesto odlaska u park djetetu uključe crtić, a mobitele u ruke daju sve mlađoj djeci.
Tu je, kada su starija djeca u pitanju, jako izražen problem ekrana koji ih stalno okružuju i kradu im slobodno vrijeme dok je kod manje djece problem dostupnost velikog broja gotovih igračaka koje zapravo koče razvitak maštovitosti i kreativnosti kod djece. Dok su se nekada klinci penjali po stablima, ganjali po igralištima, igrali lovice i skrivača danas mnogi ne znaju niti kako pravilno trčati. Zato s tim generacijama treba biti strpljiv i postepeno krenuti od bazičnih pokreta kako bi onda usvojili složenije pokrete i vještine.
- Djeci, i manjoj i većoj, na kraju bude drago kada nešto svladaju, uspiju napraviti, to im podiže samopouzdanje i gura ih dalje, navodi. Ona na kraju krajeva kopiraju od roditelja pa ukoliko su roditelji aktivni sigurno će u to uključiti i svoju djecu.
- Što s onima koji to nisu, kako da oni natjeraju klince da se pokrenu, pitamo je.
Većina roditelja je tijekom tjedna puna obaveza, ali tu je vikend kada se može otići u park, kada se može otići zajedno u šetnju prirodom. Uzmete li sa sobom loptu sigurno ćete se i razigrati. Djeci je pokret prirodan, kao i želja za istraživanjem prostora. Samo ih na to, ponekad, treba potaknuti
Ivona Dorić
Zato su odlične i ovakve organizirane tjelesne aktivnosti, posebice zimi kada su dani kraći, vrijeme ružno i djeca bi popodneva provodila kod kuće bez kretanja. Mnogo ovisi i o motivaciji roditelja, posebno kod mlađe djece gdje jedan od roditelja ostaje s nama na satu.
Nerijetko čujem kod roditelja koji dovode djecu na treninge da mališani od 2 godine kod kuće
organiziraju i vode trening za svoje ukućane. To je pravi pokazatelj da predstavljanje fizičke aktivnosti na zanimljiv način može promijeniti dječju percepciju i želju za kretanjem, ali i da je roditelj njih najveći uzor i motivator.
Korist je, napominje, dvostruka; osim što se djeca fizički aktiviraju i postaju spretnija, a time i zadovoljnija, roditelji s mališanima provode kvalitetno vrijeme družeći se.
Naša mlada sugovornica zadovoljna je, u grupama ima čak 80-ak mališana, a intencija joj je da se otvori još jedna grupa kako bi se pokrili i drugi dijelovi grada i tako roditeljima olakšao dolazak na radionice.
Upornost roditelja isplati iako nije uvijek lako da izdvajaju svoje vrijeme, ali se rezultati iz mjeseca u mjesec vide.
- Roditelji ponekad, gledajući svoju djecu, uvide neke stvari koje do tada i nisu znali, poput toga da se njihovo dijete boji visine, ili pak da je sramežljivo, koliko je poslušno, motivirano i onda i samo mogu na tome raditi.
Najčešće se djeca odlično zabave, jedva čekaju doći ponovo na trening, a dijelove vježbi i igri i samo implementiraju - što kod kuće sa braćom i sestrama ili pak u vrtiću i tako se radost pokreta širi.

Tata Marino i Elodie
Koliko se dijete zapravo treba kretati?
Ivona napominje da bi djeca do pete godine morala imati 180 minuta fizičke aktivnosti dnevno, dok je za onu stariju preporuka od toga 60 minuta utrošiti na intenzivnije fizičke aktivna poput trčanje, vožnje biciklom...
Na pitanje kada je idealno vrijeme da se djeca opredijele za neki sport Ivona veli da su ovakvi treninzi odlična baza za sve vrste sportova jer razvijaju motoriku, koordinaciju, brzinu.
- Svako je dijete individualno i tu nema strogih pravila. Za neke bih rekla da su već sa pet- šest godina spremni dalje upisati neki sport poput plivanja, atletike, gimnastike dok nekima osmogodišnjacima koji su već u školi nedostaje ovakva baza tjelesnog znanja.
- Bitno je da se djeca kreću. Da se odmaknu od ekrana, druže s vršnjacima. Za malu djecu bitno je da je sve to strukturirano kroz igru i da se djeca pritom dobro zabave. Da treninge ne shvaćaju kao neku obavezu već zabavu te da nema roditeljskog pritiska da 'nešto moraju postići'.
1. Kretanje direktno "hrani" mozak Svaki skok ili puzanje stvara nove neurološke veze (sinapse). Složeni pokreti potiču suradnju lijeve i desne polutke mozga, što je preduvjet za bolju koncentraciju i kasnije lakše svladavanje matematike i čitanja.
2. Stabilan trup – lakše pisanje Možda zvuči neobično, ali razvoj krupnih mišića (leđa i ramena) preduvjet je za finu motoriku. Dijete koje nema snagu u trupu, teže će pravilno držati olovku i precizno vezati vezice.
3. Zdrav san i jači imunitet Aktivna djeca ne samo da imaju jači imunitet i zdraviju tjelesnu težinu, već imaju i kvalitetniji, dublji san. Tjelovježba je najbolja obrana od sjedilačkog načina života koji diktiraju ekrani.
4. Samopouzdanje raste sa svakim skokom Svaki "osvojeni" vrh na igralištu gradi osjećaj kompetencije – "Ja to mogu!". Kroz igru s vršnjacima djeca uče o pravilima, gubljenju i pobjeđivanju, što su ključne lekcije za školu i život.
Na trening u Štinjan u utorak su iz Peroja stigle mama Magdalena i malena Katja.
Mama, po struci kineziologinja, kazala nam je kako je potpuno svjesna benefita da se djeca od najmlađe dobi bave tjelesnom aktivnošću, pa kada je od prijateljice čula za ove radionice, nije puno dvojila, navodeći da Katje treninge ne propušta i ovdje uživa, a njoj je bitno da osim motoričkih ovdje savladava i socijalne vještine.

Mama Magdalena i Katja
Trogodišnja Elodie najviše voli skakati i preskakati, a njezin tata Marino veli nam kako mu nije problem potegnuti iz Vodnjana na trening i druženje s kćerkicom.
- Želja nam je da je od malena usmjerimo na sport i zdrav način života, da se više kreće i da joj fizička aktivnost postane rutina, veli nam Marino.
Pokret nije luksuz, već potreba
Na kraju dana, važno je zapamtiti da djeca ne trebaju skupe dvorane ni vrhunsku sportsku opremu da bi se razvijala. Kako poručuje Ivona Dorić, dovoljni su lopta, park i malo roditeljske motivacije.
Cilj 'Spretnih mališana' nije stvaranje vrhunskih sportaša, već sretne i spretne djece koja će se u vlastitom tijelu osjećati sigurno.
Istraživanja i praksa su jasni: svaka minuta koju dijete provede u pokretu umjesto pred ekranom je ulog u njegovo zdravlje, samopouzdanje i lakše školovanje. Možda je upravo ovaj vikend idealna prilika da, umjesto daljinskog upravljača, u ruke uzmete loptu i zajedno s djetetom ponovno otkrijete radost kretanja – jer djeca najbolje uče gledajući upravo vas.
Preporučena aktivnost-po dobi
-
Do 5 godina -180 minuta fizičke aktivnosti dnevno
-
Iznad 5 godina - 60 minuta intenzivnog kretanja (trčanje, bicikl)