Klub 'Istarski borac' mi je drugi dom. Tamo su mi skoro svi prijatelji * Meni je važna zlatna medalja na međunarodnom jakom turniru, a drugima znači titula državnog prvaka. Jer, lakše je biti najbolji u Hrvatskoj nego na međunarodnom turniru, gdje su Mađari koji su poznati kao jaki dobri hrvači, ili Rumunji, Moldavci...
Klub 'Istarski borac' mi je drugi dom. Tamo su mi skoro svi prijatelji * Meni je važna zlatna medalja na međunarodnom jakom turniru, a drugima znači titula državnog prvaka. Jer, lakše je biti najbolji u Hrvatskoj nego na međunarodnom turniru, gdje su Mađari koji su poznati kao jaki dobri hrvači, ili Rumunji, Moldavci...
Na trenutke smo imali dojam da razgovaramo s odraslim čovjekom i sportašem, a ne sa skromnim, iskrenim, dobro odgojenim i odgovornim dječakom, učenikom prvog razreda pulske gimnazije koji će 11. siječnja proslaviti svoj 15. rođendan.
Matija Kapustić, član 'Istarskog borca', jednog od najstarijih i najuglednijih pulskih sportskih klubova, novi je prvak države u U15 kategoriji, do 52 kilograma, jednoj od najbrojnijih na turniru. U subotu je briljirao u četvrtfinalu, polufinalu i finalu na prvenstvu Hrvatske koje je okupilo više od 150 mladih hrvača iz 26 klubova iz cijele Hrvatske. Nema ni 15 godina, a već je skoro deset godina u hrvanju, kojim se ozbiljno bavio i otac Vanja.
Matija obožava hrvanje. Govori nam da se hrvači u cijelom svijetu bave time jer vole hrvanje, iako tu nema velikih novaca, i da se unatoč tome u Hrvatskoj sve više djece odlučuje trenirati hrvanje.
Ima nečeg magičnog i plemenitog u tom olimpijskom borilačkom sportu jer, kao što kažu upućeni, teško da bi se mogao naći neki sport s tako bogatom povijesnom dokumentacijom i više tisuća godina starom tradicijom kao što je hrvanje. Slobodno se može reći da je hrvanje staro gotovo toliko koliko i samo čovječanstvo.
Matija je u odlučujućoj borbi za naslov državnog prvaka svladao Alena Hodžića iz Sesveta, a na natjecanju su zapaženi nastup imala još dva mlada člana ovog pulskog kluba Karlo Šain i Matija Ritoša, sva trojica vođena trenerima Danijelom Boškovićem i Nebojšom Džombićem.
Je li ti bio težak protivnik u finalu?
Pa dosta, ali cijelo sam ga vrijeme čekao. Osjetio sam da sam mrvicu jači.
To mi se sviđa, 'mrvicu jači'. To znači da si skroman. Mnogi zalutaju u bahatost.
On me prije tri-četiri natjecanja dobio u finalu, pa sam dao malo gasa na treninzima da ga pobijedim.
Koliko postoji solidarnost, dobri odnosi među vama borcima iz različitih klubova?
Ja sam zapravo dobar sa svim svojim protivnicima. Ne znam kako je u drugim sportovima, ali mi smo si među sobom dobri. Nema "velikih" kod nas. Jer svi se boje: što ako se idem hvaliti a slijedeći put me taj pobijedi. Sam sebi skočiš u usta.
Imaš li neki ritual prije meča?
Nemam, ali puno skačem prije meča, da si dignem puls prije borbe. To radim da ne uđem u borbu hladan, a on me napadne.
Činiš mi se zrelijim od tvojih nepunih 15 godina. Koliko je važna psihička stabilnost za svakog borca?
Dosta je važna. Jednom je svjetski prvak u hrvanju na televiziji rekao da je 120 posto toga u glavi, a ostalo su tehnika i mišići... Moraš se smiriti.
U hrvanju se bori u dvije runde po tri minute.
Mi u kategoriji U15 imamo dva puta dvije minute.
U amaterskom boksu se bori tri runde po tri minute i mnogi su boksači na kraju meča jako iscrpljeni , pa i ako nisu zadobili udarce. Bivši hrvači kažu mi da je hrvanje jako zahtjevan fizički sport i da borac već i nakon jedne minute borbe, nakon silnih zahvata, može biti jako umoran.
Treba prvo doći do zahvata. Samo što stojiš minutu se umoriš, a očekuješ napad, blokiraš, pa ti pokušavaš nešto napraviti...
Sada se natječeš u kategoriji do 52 kg. Na prvu izgledaš relativno mršav, u biti žilav. Koliko radite na snazi na treninzima?
Dva put tjedno, ali većinom radimo na tehnici.
Koja ti je 'specijalka', koji zahvat, najdraži? U Srbiji si na ozbiljnom međunarodnom turniru s preko 150 mladih boraca, tvojih vršnjaka iz cijele Europe, bio proglašen najatraktivnijim hrvačem, kao i na sve važnijem međunarodnom turniru u Puli. Što to znači atraktivnost u hrvanju?
To znači da sam naprimjer hrvao četiri rundi (više je nas u istoj kategoriji pa se borim s više hrvača) i da nisam izgubio niti jedan bod, i sve sam pobijedio, i to s lijepim zahvatima.
Kad si se počeo baviti hrvanjem?
Od šeste godine.
Tebi nije bilo teško izabrati . Tata Vanja (nadimka Tica) bio je također hrvač, i to u jakoj ondašnjoj saveznoj ligi.
Tata mi je rekao da probam. Probao sam i ostao u hrvanju.
Jesi li se na početku opirao? Jesi li htio u nogomet?
Čak sam i htio nogomet, ali nakon godinu dana sam shvatio da mi je hrvanje prva liga.
To mi zvuči na ono što mi je tvoja mama, cijenjena knjižničarka Izabela, rekla uoči ovog našeg razgovora, da ti je dala honorar od 50 kuna ukoliko pročitaš prvih 50 stranica romana Harryja Pottera, pa si mu pročitao sva djela, a sada strastveno čitaš mnoga druga djela. Koliko si zbog želje za atraktivnim zahvatom izgubio mečeva?
Uuu, neke su mi zahvate zabranili treneri.. rekli su mi da ne smijem bacati zahvat ruka-glava jer ostanem ispod pa su me protivnici znali pobijediti, tuširati.
Što znači tuširati, za one koji ne znaju?
Poražen si ako ostaneš na leđima, s dvije plećke, više od tri sekunde.
Već se skoro desetljeće se baviš hrvanjem, iako nemaš ni 15 godina. U čemu si sazrio?
Prije sa hrvao dosta brzo, htio sam pobijediti čim prije, a sada sam počeo hrvati cijelu rundu, do kraja, bez potrebe za pokazivanjem tehničke nadmoćnosti.
Kako si se osjećao kad si prvi put osvojio prvo mjesto?
Bilo je to prije šest godina u Šibeniku, imao sam osam i pol godina. Bio sam baš sretan, iako sam imao svega dva meča, ali to mi je bilo dovoljno da budem sretan. Tog se natjecanja cijelog sjećam.
Jesi li imao kriza i loših poteza u tom prvom osvojenom finalu?
Ne, jer nisam znao da je finale, od uzbuđenja. Povraćao sam prije dolaska u Šibenik od uzbuđenja.
I onda je to postala sve učestalija praksa sve do prošle nedjelje i tvog uvjerljivog osvajanja titule državnog prvaka. Ne želimo to preuveličavati, u fazi si stasavanja, ali na pravom si putu. Jesu li te zvali bake, djedovi prijatelji, ostala rodbina?
Svi (smijeh). Ali meni je važno da je to zlatna medalja na međunarodnom jakom turniru, a drugima znači to što je to titula državnog prvaka. Jer, lakše je biti najbolji u Hrvatskoj nego na međunarodnom turniru, gdje su Mađari koji su poznati kao jaki dobri hrvači, ili Rumunji, Moldavci.
Jesi li se, a što ti mama uvijek ističe, naučio na poraze?
Naučio sam, što ću drugo (smijeh). Prije sam se dosta grizao, pogotovo kad sam izgubio zbog svoje pogreške.
Ali pogreška je normalan dio borbe.
To mi je rekao i trener.
Koji su ti treneri važni u tvom formiranju?
Sada Mateo Pavičić, Danijel Bošković me vodio na sva natjecanja, on mi je bio prvi trener, a Nebojša Džombić me svemu naučio.
Je li Nebojša strog?
Nije jako strog, ali dosta dobro radimo na treningu, svi ga slušamo, ne smijemo biti zločesti.
Bio je i sam hrvač.
Sad je bio na Svjetskom veteranskom prvenstvu.
Koliko ti je tata bio trener?
Nije se miješao trenerima u posao.
Što je, nažalost, dosta česta praksa roditelja u nogometu.
Tata me je uvijek bodrio i govorio da uvijek postoji iduće natjecanje.
Kako se nosiš s psihologijom protivnika? I on te želi pobijediti, i on ima vještina. Kako se nosiš sta strahom, ako ga ima?
Ima straha, ali se prije borbe pokušavam smiriti da nemam nikakve osjećaje i da će, i ako izgubim, sve biti u redu, i da u borbu uđem hladne glave.
Koja ti je omiljena specijalka? Svaki hrvač ima svoje favorite kad su pitanju bacanja.
Ja imam tu problem, jer mi treneri kažu da ja nemam specijalku, jer ja bacam sve specijalke.
Što to znači?
To su bacanja koja u bilo kojem trenutku mogu ispati perfektno, i da me probudiš u tri ujutro, mogu to napraviti. Ali najviše volim baciti zahvat glave, zahvat ruka-glava i pojas.
Što znači zahvat glave?
Stavim ruku ispod pazuha, zavučem i potegnem za glavu. to je zahvat kao u judu. A kad uzmemo pojas, uhvatimo za kukove, dignemo i bacimo iza sebe. To je najatraktivnije.
Koliko ti to uspijeva?
Ne često, jer kad hrvam s dobrima, oni ne dopuštaju da se to dogodi.
Koliko je to opasno za ovog koji je bačen?
Nije opasno jer pada direktno na leđa. Jer kao hrvači na prvom treningu učimo padove, kako pasti, a tek onda zahvate.
Da li ti se dogodilo u ova luda vremena da su te neki od tvojih vršnjaka ili starijih dječaka izazivali vani?
Čak i ne. Znalo je biti nekih situacija, ali se nikad ništa ne bi desilo. Oni se usude samo u grupama, nikad jedan na jedan.
Je li vas treneri uče moralnom kodeksu da vani ne koristite borilačke vještine?
Ne bi ih smjeli koristiti, osim u samoobrani. Mislim da, ako nije tako, dolazi do izbacivanja iz kluba.
Što ti je najteže u pripremama?
Skidanje kila. Traži samokontrolu, sada sam u tjedan dana morao s 54 skinuti na 52 kg što je malo teže. Inače se treba skidati kilogram po tjednu.
I što je mama spremala?
Jedno jaje za doručak, bez kruha, i malo paprike.
A za ručak?
Jednu gljivu s mozzarellom.
Koliko ti znači podrška obitelji ili prijatelja, možeš ih i imenovati?
Najviše mi znači psihološka podrška mame, a od prijatelja Dalen Malagić, on me dosta diže, ima neke fore, uglavnom me tjera na uspjeh... i Jure Rajković isto, naš reprezentativac u U20.
A tata?
On samo navija.
Foto: Matijin tata Vanja (čuči u tamno plavoj trenirci), s klupskim kolegama prije 33 godine
Koje su ti želje?
Jako bih volio ući u U15 reprezentaciju Hrvatske.
Zar nije to realna mogućnost nakon tvog osvajanja titule državnog prvaka?
Pa mislim da je. Htio bih iduće godine na državnom prvenstvu u grčko-rimskom stilu osvojiti prvo ili drugo mjesto. O dugoročnim planovima ne razmišljam.
Bi li mogao parirati najboljim europskim i svjetskim U15 hrvačima?
Mislim da ne bih mogao parirati. On su 'next level'. Iznad nas su. Po tehnici, po snazi, puno su jači od nas. Trudom i radom možda se i njih može pobijediti.
Pa kako oni imaju više snage?
Možda treniraju više, dvaput na dan.
Kakav ti je matični klub Istarski borac? (Za nepune dvije godine klub će proslaviti čak 70 godina djelovanja, a prije tri godine kolegica Borka Petrović napisala je tekst o Josipu Cvetku, ocu suvremenog hrvanja u Istri i osnivač kluba 'Istarski borac' ,koji možete pročitati OVDJE).
To mi je drugi dom. Tamo mi je lijepo, tamo su mi skoro svi prijatelji.
Nebojša Džombić ti je drugi tata.
Ajmo tako reći.
(Ekipa Istarskog borca na državnom prvenstvu u Zagrebu prije četiri dana)
Mama mi kaže da sviraš gitaru već četiri godine u OKUD Istri i surfaš ljeti u Pomeru. Što voliš svirati ?
Sve.
I cajke?
Nee! To baš ne. Od rocka do klasične, sve.
I ide ti?
Pa ide da, ajde.
(Mama sa strane: 'Učitelj kaže da mu ide. Kad bi vježbao gitaru koliko i hrvanje da bi briljirao')
Uvijek imaš za to mogućnost?
Više mi se sviđa hrvanje. A sviranje po ljeti negdje navečer vani...
Sada s prijateljima, sutra s prijateljicama.
Da, da.
(Mama: Uz logorsku vatru).
Prikupljena sredstva koristit će se za opremanje novog prostora udruge Vita Nova: "tamo ćemo moći kvalitetnije organizirati naše radionice, susrete, terapijske programe i sve aktivnosti koje pružaju podršku onkološkim bolesnicima i njihovim obiteljima", rekla je predsjednica udruge Elvis Berkarić
U organizaciji Auto kluba Prorace i kluba Motovun off road, događaji donosi puno adrenalinskih i oktanima ispunjenih vožnji i to na makadamskoj podlozi
Denis Gugić, poznat je po pedagoškom, analitičnom pristupu i visokom standardu rada. Njegovi treninzi usredotočeni su na razvoj tehničke preciznosti, sigurnosti te skladnog odnosa jahača i konja, što su sudionici mogli iskusiti kroz zahtjevne, ali jasno strukturirane vježbe
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
