Josip Cvetko, priča nam njegov sin Zvjezdan, svoje je znanje htio prenijeti mladim naraštajima pa je 1957. godine pri Društvu za tjelesni odgoj Partizan osnovao hrvačku sekciju u Domu braće Ribar, a dvije godine kasnije i Teško atletski klub "Istarski borac". Klub ime duguje trojcu: Boško Obradović, Eduard Girardi i Josipu Cvetku kroz čije su ruke prošle generacije mladih naraštaja koji su pobjeđivali na tadašnjim republičkim i sazveznim nivoima
Josip Cvetko, priča nam njegov sin Zvjezdan, svoje je znanje htio prenijeti mladim naraštajima pa je 1957. godine pri Društvu za tjelesni odgoj Partizan osnovao hrvačku sekciju u Domu braće Ribar, a dvije godine kasnije i Teško atletski klub "Istarski borac". Klub ime duguje trojcu: Boško Obradović, Eduard Girardi i Josipu Cvetku kroz čije su ruke prošle generacije mladih naraštaja koji su pobjeđivali na tadašnjim republičkim i sazveznim nivoima
Otac suvremenog hrvanja u Istri, osnivač kluba Istarski borac, Josip Cvetko, preminuo je lani, 8. kolovoza u svom domu, samo dva tjedna nakon smrti svoje supruge Julijane. Na tužnu godišnjicu prisjetili smo se njegovih uspjeha razgovarajući sa sinom Zvjezdanom.
Josip je, doznajemo, u Pulu iz Ludbrega stigao 1957. godine gdje se smjestio kod svog brata - Vlado je tada bio kapelnik vojne glazbe. Ovdje je, stjecajem okolnosti i ostao. Kako je kazao u jednom od intervjua u Pulu je stigao sasvim slučajno. Naime, želio je pobjeći iz zemlje, ali su ga graničari ulovili. Odveden je u mariborski zatvor gdje je proveo tri mjeseca, a kada je izašao uputio se kod brata u Pulu.
"Bijeg iz Pule. Je, mogao sam pobjeći lakše nego iz Zagreba, ali osjetio sam da životne planove mogu ispuniti baš u ovome gradu", kazao je u jednom intervjuu prije 20-ak godina Cvetko.
Još od mladih dana u Zagrebu se profesionalno bavio hrvanjem, odradio 300-tinjak mečava, osvojio brojne turnire. Bio je čak i kandidat Jugoslavije za Olimpijadu u Rim, no na nju ipak nije otišao.
- Nikad mi nije to priznao, no vjerujem da su upravo spletke oko njegovog neodlaska na to natjecanje bile presudne da je dignuo ruke od takmičarskog dijela te se odlučio posvetiti mladim naraštajima.
Po struci je bio visokokvalificirani tokar, radio u tadašnjoj Mehanici, no u Zagrebu je završio za trenera borilačkih sportova pod mentorstvom prof. Gabrijelića, i to je bio logičan nastavak njegove sportske karijere, veli nam njegov sin.
Njegov je otac, priča nam, svoje znanje htio prenijeti mladim naraštajima pa je 1957. godine pri Društvu za tjelesni odgoj Partizan osnovao hrvačku sekciju u Domu braće Ribar, a dvije godine kasnije i Teško atletski klub "Istarski borac". Klub ime duguje trojcu: Boško Obradović, Eduard Girardi i Josipu Cvetku.
Cvetkovo je ime od tada, pa naredna dva desetljeća, ostalo neraskidivo vezano uz pulski sport, a posebice za razvoj hrvačkog sporta u Puli i cijeloj regiji. Kroz njegove su ruke u dva desetljeća prošle generacije mladih naraštaja koji su pobjeđivali na tadašnjim republičkim i sazveznim nivoima. Odgojio je cijeli niz sjajnih boraca, državnih prvaka, reprezentativaca, ali prije svega - sjajnih ljudi na čije se sporske i životne uspjehe iznimno ponosio.
Cijeli je svoj život Cvetko živio uz i za klub te pomagao mu.
Sportski novinari tog doba klub su opisivali kao nepresušno vrelo entuzijazma i skromnosti.
"Jedan od najskromnijih kolektiva Pule, Teško Atletski klub Istarski borac, u kojem rade pravi entuzijasti, skromno i naporno, sprema se za ulazak u prvu Saveznu rvačku ligu. Svi vrlo ozbiljno shvaćaju svoje zadatke, to je uostalom i garancija uspjeha" donosi jedan od novinskih natpisa iz tog doba.
- Tata je, sjećam se tih priča iz djetinjstva, donio s Fratarskog otoka, gdje je tada živio, šest kožnih strunjača na kojima je sve počelo i to uz pomoć pokojnih Eduarda Giardija i Josipa Crnoborija. Interes za sport pokrenuo je na posve originalan način - uzeo je par utega i počeo, na čuđenje djece i omladine, vježbati na košarkaškoj ploči u Partizanovom dvorištu.
Čuđenje je ubrzo zamijenio interes i sekciji se pridružilo 20-ak mladih. Upravo je to bio nukleus budućeg prvoligaša. Zanimljivo je, prisjeća se njegov sin, da je na tim istim strunjačama započeo i razvoj judo sporta u Puli.
Zvjezdan se prisjeća kako je tata tada skupljao klince po gradu i počeo s njima raditi. Ubrzo, nakon pokaznih turnira, mladi su natjecatelji prerasli u pravo sportsko čudo, počeli osvajati naslove gdje god su stigli i tako se priča o hrvačkom sportu u Puli zakotrljala.
Kao jednog od važnijih seniorskih takmičara iz toga doba ističe se, primjerice, Josip Marić koji je kasnije postao i prvi izbornik hrvačke selekcije i voditelj hrvačke selekcije na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, zatim Barišić, Čeran.... Većina je seniora, dodaje, tada služila vojsku ovdje, a upravo ih je Cvetko profilirao u takmičare.
- U dvoranu su kod njega tada dolazili trenirati svi veliki sportaši, čak je Mate Parlov u naponu snage dolazio upravo kod njega, toliko su mu vjerovali. Ipak, on je sam uvijek potencirao rad s djecom, tvrdeći da su upravo mladi ti ih koje se izvlači baza i odgajaju generacije, ne samo hrvača već i sportaša pa i ljudi.
U kratko vrijeme natjecatelji koje je Cvetko pripremao osvajali su nagrade gdje god su stigli, ušli u saveznu ligu, borili se s najboljim natjecateljima svijeta.
U Puli je prva javna hrvačka priredba održana već 1959. godine, a među brojnim natjecateljima istaknula su se braća Slavoljub i Ljubče Bošković. Već iste godine pulski hrvači početnici osvojili su četiri naslova prvaka Hrvatske, i to Čakić u bantamu, Josip Barišić u perolakoj, Aldo Bošković u velter i Miloš Čeran u srednjoj kategoriji.
Kao ekipni prvaci Hrvatske na prvenstvu Jugoslavije osvojili su drugo mjesto. Prvi pulski juniorski prvaci Hrvatske bili su Bošković i Čeran. Čeran je postao i viceprvak Jugoslavije te 1961. prvak Hrvatske u seniorskoj konkurenciji i reprezentativac.
Hrvački klub Istarski borac u Beogradu je 1974. u kvalifikacijskom turniru stekao pravo ulaska u saveznu hrvačku ligu, no poslije je zbog financija morao odustati od natjecanja.
Hrvanje, kao mali sport, tada čak postaje najtrofejniji jugoslavenski sport, iza čijih uspjeha stoji upravo ovaj skromni trener iz Pule i koncentracija kvalitete koju je stvorio. Samim time Cvetko, s obzirom na uspjehe i rezultate, postaje jedan od najzaslužnijih teškoatletskih radnika na području bivše Jugoslavije za što je nagrađen i plaketama za životno djelo, a u kući sin i dalje ponosno čuva čitav niz klupskih i saveznih priznanja za rad i sport.
Cvetko je jedan od osnivača međunarodnog turnira 'Trofej Jadrana' koji je pokrenut 1978. godine. Bio je to jedna od najprestižnijih hrvačkih turnira na koji su dolazile reprezentacije cijelog svijeta.
- Bile su to godine kada se živjelo za sport, a same su borbe bile na puno višem nivou nego danas. Hrvači su bili kao obitelj, organizirala su se zajednička druženja, tata je inzistirao ja jačanju momčadskog duha pa se i ja sjećam sretnog djetinjstava kojeg sam u tom okruženju proveo, veli nam Zvjezdan.
Cvetko se od kluba, na svečanosti u Domu mladosti, oprostio 1985. godine i klub se ubrzo raspada. No, Cvetko mu se krajem 80-tih još jednom vraća i na nagovor sportaša preuzima klub, ponova ga postavlja na noge i prepušta kasnije trenerima Bašiću i Boškoviću.
Nažalost, ubrzo nakon toga biva, unatoč brojnim priznanjima koje je dobivao, zaboravljen od strane kluba, gradskih i županijkih struktura, pa je njegova smrt prošla gotovo i nezapaženo.
Ljubav prema sportu koju je prenio na mnoge mlade generacije ipak ne može izblijediti, a danas se do njegove fotografije nalazi i fotografija njegova unuka Jakova u kimonu koji je velik dio svog djetinjstva i tinejđerske dobi proveo upravo u dedinom Istarskom borcu.
"Obožavao sam hrvanje i posvetio mu život. Nisam toliko mario za svoju karijeru, uživao sam raditi s drugim dečkima i posvetio sam svim bićem njihovom radu. Bilo je kod mene raznih, kasnije poznatih sportaša, kao što su Vranješević, Škele Šarar, Čikada...
Puno bi mi trebalo da nabrojim sve prave momke koji su prošli kroz pulsko hrvanje. Svaki ima svoj značaj ali prezimena poput Marića, Barišića, Šugara, Šarara, Peruška, Boškovića, Zorkića, Laćarka značila su mamac za svaki klub koji je te sjajne borce htio u svojim redovima. Ima ih još, da ne zaboravim Bašića, De Gravisija, Katičića, Čulića, Fornažara....
Žarko Šarar, taj je oduvijek bio poseban po svemu, koliko mi je samo šokova znao priprediti ali sve se gubilo pred snagom njegova talenta i znanja", kazao je u jednom od svojih rijetkih medijskih nastupa Cvetko.
Kako je znao reći skromno, razgovarati za novine bilo mu je teže nego izaći na strunjaču, stoga su njegovi nastupi u medijima, unatoč vrhunskim rezultatima, bili rijetki, a samo hrvanje kao "mali sport" ostalo u sjeni nekih većih momčadi, poput nogometnih.
Cvetko je organizirao i Memorijal Ivan Ušić u spomen na hrvača koji je u prijateljskom susretu u Puli 1959., zbog nesretnog pada, smrtno stradao. Ušić je bio jedan od najtalentiranijih hrvača. Ovaj je događaj Cvetku, doznajemo, bio najteži trenutak cijele karijere i puno mu je vremena trebalo da se pomiri s ovom tragičnom nesrećom.
Darko Tumpić svoje je bogato 20.-godišnje iskustvo stekao na poziciji ravnatelja Pučkog otvorenog učilišta u Pazinu, glavnog urednika Istarski portal d.o.o. te kao član Partnerskog vijeća za izradu Plana razvoja Grada Pazina za razdoblje od 2021. do 2027., a na novom radnom mjestu zamijenit će Ivu Matanović
Suvremeni gradovi su pod velikim pritiskom uslijed prirodnih katastrofa, klimatskih i demografskih promjena, iznenadnih ugroza i brojnih drugih poremećaja. Predavanje će biti usmjereno na ostvarivanje urbane otpornosti i održivosti kroz prizmu integriranog upravljanja i aktivnog uključivanja građana odnosno participacije svih društvenih skupina
"Istra ima pravo bogatstvo divova, vila, štriga, štriguna, vampira i sićušnih bića i to njeno nasljeđe zasnovano na narodnoj predaji zaista je fascinantno i jedinstveno u svjetskim razmjerima * Žalosti me da je književnost za djecu uvijek nekako marginalizirana u odnosu na književnost za odrasle. Dječja književnost mnogo je ozbiljnija no što se misli. O tome svjedoče romani poput "Alise u zemlji čudesa", "Malog princa", "Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića" * Pravi kontrapunkt ovom čarobnom svijetu bit će penjačka stijena koju naša publika obožava
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
