Smirenost i pažljiv rad s djecom zadatak su od koga trener Aleksandar Matteoni ne odstupa. Dobra atmosfera svojevrsna je obaveza. "To mi je bilo prvenstveno bitno stvoriti u klubu. Ovdje su svi kao jedna mala obitelj i uvijek kada odlazimo negdje na turnire, stariji uvijek paze na one manje"
Smirenost i pažljiv rad s djecom zadatak su od koga trener Aleksandar Matteoni ne odstupa. Dobra atmosfera svojevrsna je obaveza. "To mi je bilo prvenstveno bitno stvoriti u klubu. Ovdje su svi kao jedna mala obitelj i uvijek kada odlazimo negdje na turnire, stariji uvijek paze na one manje"
Na trećem katu pulskog Društvenog centra Rojc, u manjoj dvorani „skrivenoj“ u samom dnu hodnika, posljednjih godina nastaju redom državni prvaci, europski i svjetski šampioni. Iako postoji tek sedam godina, klub brazilskog jiu jitsua „Lotus“ uvelike se već može pohvaliti time da nema natjecanja s kojeg se njegovi članovi nisu vratili s peharima i odličjima oko vrata.
Broj medalja i titula državnih prvaka u ovom "lončiću" od dvorane gotovo je nestvarno velik.
Ono najsjajnije, reprezentativna svjetsko zlato, u Pulu je tako donio upravo član Lotusa, mladi Matteo Matteoni, upisavši time i ime grada i ime svog kluba na kartu najvećih svjetskih uspjeha, ali i osnaživši tradiciju ove sportske vještine u Puli.
Iako je, kada smo prošlog tjedna ušli na Lotusov trening mješovitih uzrasta, dvorana odjekivala dječjim glasićima i udarcima o tatami, prvo što smo osjetili najbolje bi se mogao opisati kao – nalet smirenosti. Pomalo neobično za mjesto u kome se uče borilačke vještine, ali zaista je tako. Lotus je mjesto gdje je sve u ravnoteži.
Velikim dijelom, za to je zasigurno zaslužan motor pokretač kluba, trener Aleksandar Matteoni, nosilac crnog pojasa III. dan i učitelj s mudrošću i iskustvom koji nadilaze sedam godina postojanja kluba. Drugim pak dijelom, reći će on sam, zaslužna je priroda same vještine. U jiu jitsu, naime, nema udaraca.
- Specifičnost ove vještine je ta što u njoj u principu nema ozljeda. Ako na vrijeme predaš borbu, tu sve prestaje, kaže Matteoni.
Što se pak smirenosti i pažljivog odabira pristupa u radu s djecom, to smatra i svojevrsnom mišlju vodiljom. Dobra atmosfera svojevrsna je obaveza.
- To mi je bilo prvenstveno bitno stvoriti u klubu. To sam postigao i, dokle god budem vodio klub, sigurno će tako biti. Ovdje su svi kao jedna mala obitelj i uvijek kada odlazimo negdje na turnire, stariji uvijek paze na one manje, dodaje trener.
Brazilski jiu-jitsu fokusira se na borbu na tlu, koja omogućava svladavanje fizički većeg I snažnijeg protivnika tehnikom. Vještina je zasnovana na zahvatima, polugama i gušenjima, kojima se protivnika kontrolira ili prisiljava na predaju. Razvio se u Brazilu kao kombinacija elemenata japanskog judoa i jujutsua.
Najveći uspjeh kluba zasigurno je svjetsko reprezentativno zlato mladog Mattea Matteonija, koji je trenutno oporavlja od povrede i uskoro vraća u borbe, no popis važnih titula u ovom je klubu podugačak. Državni je prvak bio i trener Marko Žunić, a višestruki su pobjednici državnih prvenstava i osvajači zlatnih i srebrnih medalja na europskih i svjetskim kupovima i prvenstvima. U odnosu na ostatak države, Lotus je vrlo mlad i malen klub, ali se kvalitetom brzo nametnuo pa je i na posljednjem državnom prvenstvu, u kategoriji od 34 akademije, zauzeo čak četvrto mjesto.
Porivi da se brazilskim jiu jitsuom počnu baviti među ljudima su vrlo raznoliki, priča nam trener Aleksandar, od zdravstvenih, preko želje da se svladaju osobne samoobrane ili izgube kilograme, pa do želje za rekreacijom, kažu nam u klubu.
- Ovo je možda jedan od najboljih sportova za rekreaciju jer nema udaraca. Brazilski jiu-jitsu dobar je za um i omogućava da se napreduje kao čovjek. Mnogi se preporode ovdje; postanu smireniji, gubi se napetost, nije te više lako isprovocirati. Mlađi ujedno nemaju u školama više problema s bullyingom, objašnjava Matteoni, naglašavajući da gornje granice za bavljenje ovom vještinom praktično i nema, a tko je bolji primjer za ovo do njega samog. Matteoni se, naime, brazilskim jiu jitsuom počeo baviti s 26 godina, a da prije toga nije poznavao nijednu borilačku vještinu.
- Najstariji rekreativac u klubu nam je trenutno 55-godišnjak. Ja sam sasvim slučajno počeo u Americi, gdje sam živio 13 godina. Otvorio se klub blizu moje tadašnje kuće u New Yorku, upisao se u klub i od 2006. godine do dana današnjeg sam tu, priča Matteoni, koji je, od povratka u rodnu Pulu 2014. godine, prvo radio kao trener u jednom drugom klubu, da bi prije sedam godina sam odlučio pokrenuti samostalnu priču i orijentirati se na rad s djecom.
Nimalo zanemarivo, u klubu je i puno djevojčica.
- Ženska brazilska jiu jitsu scena u hrvatskoj je generalno odlična i tome jako veseli, dodaje Matteoni.
Ulazak u novi prostor prije nešto više od godinu dana, iako je zahtijevao puno radova, omogućio im je konačno krov nad glavom na kome su beskrajno zahvalni. Kada bi se i morali „požaliti“ na nešto, vele, bio bi to nedostatak tuševa, ali trenutne okolnosti ne ostavljaju mogućnost za to. Važno je ovo, kažu, jer klub ima brojne goste.
Brazilski jiu jitsu postao sve je popularniji na svijetu i postao je svojevrsni univerzalni jezik među ljubiteljima ove vještine pa se trenira uvijek i svugdje. Turisti i pulski gosti tako u sezonskim mjesecima redovno dolaze u klub kako bi trenirali nekoliko dana za vrijeme boravka.
Put do pojaseva u jiu jitsu teče vrlo sporo. Od početka do crnog pojasa proći će osam do deset godina, dok između svake crtice na crnom pojasu („stripe“) protekne oko dvije godine.
Četvorka već iznimno trofejnih mladih boraca iz Lotusa, ovih se dana sprema u pohod na nove medalje. Nakon odrađenih reprezentativnih priprema, sljedećeg tjedna, naime, u pratnji trenera odlaze u Grčku gdje se, od 17. do 23. ožujka održava Europsko prvenstvo.
Od svojih natjecatelja na Europskom prvenstvu trener, veli, od očekivanja nema ništa više od želje da se dobro provedu, a ako stigne i neka medalja, tim bolje.
- Ovo je sport gdje uvijek možeš napredovati, nema granice i uvijek može još bolje, veli Matteoni.
Trofejna četvorka ipak je nešto konkretnija u ciljevima.
Meri Kukolja je već tri godine državna vice prvakinja, pobjednica Svjetskog kupa 2025. i nositeljica još četiri domaće i međunarodne zlatne medalje.
- Ja sam ovog ljeta odradila Svjetski kup I na Europskom me prvenstvu čeka dosta slična, jaka konkurencija. Bit će zahtjevne borbe, ali nadamo se prvom mjestu I pripremamo se za njega, veli Meri.
Druga putnica Leana Žunić, sedmerostruka je prvakinja Hrvatsk u GI, NO-GI i grappling disciplinama, osvajačica svjetskog srebra i europskog zlata 2024., prva je reprezentativka kluba, a uz najsvjetlija odličja, ponijela je i broncu s prošlogodišnjeg Svjetskog kupa.
- Ja u svojoj kategoriji neću imati nikoga s kime sam se pojedinačno borila dosad. Reprezentacije nekih država generalno, poput Francuske, poznate su mi, ali konkretne natjecateljice nisu. Ali, bit će to dobro iskustvo, nije sada toliko bitno s kime se susrećem, veli Leana.
Loren Ivičak prvak je Svjetskog kupa i doprvak Europskog kupa 2025., ali i dvostruki te aktualni prvak Hrvatske, a tom se titulom prije toga okitio još šest puta. Trinaest mu je godina.
- Spremamo se još od kampa reprezentacije. Očekujemo jaku konkurenciju i, kao i uvijek, nadamo se da ćemo kući donijeti zlato. Treba samo još puno raditi i trenirati, kaže nam Loren.
Četvrti član ekipe koja će na EP-u predstavljati Lotus, također trinaestogodišnji Mike Kosović, isto je trenutni i dvostruki državni prvak, koji je prethodno ovu titulu zaslužio osam puta.
- Imamo već puno iskustva u velikim natjecanjima, spremni smo. Osobno, najdraže bi mi bilo prvo mjesto, ali bio bih, naravno, zadovoljan i drugim ili trećim, kaže Mike.
Na put se polazi već idućeg tjedna i uskoro će početi stizati prve vijesti o medaljama koje stižu u Pulu. Ali, prije odlaska, iz kluba podsjećaju i da ih, kao i svake godine, uskoro čeka još jedan važan događaj.
- Za mjesec dana, 11.travnja, u Osnovnoj školi Veli Vrh održava se sada već tradicionalni, 5. međunarodni turnir u brazilskom jiu jitsu, koji mi organiziramo i željeli bismo pozvati posjetitelje. Svi su dobrodošli, poručuje trener Matteoni.
Nakon uspješne vojne karijere, Mirko Marić odlučio je posvetiti se - popravku mobitela. Uspješno to već 23 godine čini u svojoj radioni u Mletačkoj ulici, premda kaže da se posao u međuvremenu promijenio i da branša odumire. Kako je bivši vojni ronilac završio u tom poslu i zašto danas sve rjeđe koristi lemilicu, čitajte sutra
Upozorio je na opasnost Elektroistru i policiju, ali svjetlo se nije upalilo
Ovim putem želim zahvaliti njima, ali i vozaču Hitne pomoći, tehničarima, kuharicama, čistačicama, fizioterapeutima i na kraju liječnicima Opće bolnice Pula koji su mi svakodnevnom brigom davali kuraja
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
