Španjolska uprava NK Istre mora se probuditi! Zašto su ulaznice tako skupe? Otvorite Istok! K vragu, i vaš je novac u pitanju

Prozivajući klupsku upravu za neorganiziranost i posvemašnju marketinšku uspavanost, jedan zagriženi pulski ljubitelj nogometa, bivši nogometaš i trener, zakunuo se da više neće nikad doći na gradski stadion gledati NK Istru nakon što je doživio nesnosnu gužvu ispred ulaza na istočnu tribinu, koja je koncem siječnja, jedini put ove sezone, bila otvorena za okršaj protiv Hajduka, kojeg su zeleno-žuti svladali s uvjerljivih 3:0, uz premijerno pjevanje Demona "Ča im delamo".

No, ljudi smo, čovjek je posustao, prekršio je riječ. Bolje igre Istre i zov meča protiv Dinama prošle srijede usmjerile su ga, na dan utakmice, na onaj otužan kiosk za karte blizu 'Doma Braće Ribar'.

Umjesto 9 eura u pretprodaji, ulaznica (za zapadnu tribinu, istok do daljnjeg ponovno zatvoren) koštala je na dan utakmice gotovo dvostruko više, 16 eura ili, po starom, 120 kuna.

Iako relativno dobro situiran, po drugi put naš se protagonist zakunuo: 'Nikad više'. Odlučnost mu je osnažio poznanik koji se iz istih razloga pokupio sa sinom, jer mu nije na pamet padalo izdvojiti 240 kuna.

"To je van pameti, ubiju ti svu volju", kaže naš sugovornik. I prije Hajduka i prija Dinama, živce mu je već nategnulo iskustvo kad je uoči domaćeg susreta s Osijekom htio kupiti kartu online, da bi shvatio da se nude samo oni najgori rubni dijelovi koji povezuju sjever i jug, mada je stadion na koncu bio siromašne posjete.

No tada naš junak još uvijek nije prijetio bojkotom, što ne znači da uprava Istre nije štucala, koliko ju je spominjao.

- Pa oni kao da rade protiv sebe. Redovna ulaznica za središnju, zapadnu tribinu, iznosi devet, a na dan susreta skoro duplo, čak 16 eura. A najviše bi trebala na dan utakmice koštati 20 do 25 posto više, recimo 11 eura. Uostalom zašto uopće poskupljuju tu ulaznicu na dan utakmice, kad je stadion ionako ostaje poluprazan, žesti se akter naše priče.

Istine radi, treba reći da ove cijene vrijede za četiri tzv. "veće utakmice", protiv Dinama, Hajduka, Rijeke i Osijeka, dok cijena ulaznica za Zapad, za susrete sa Slavenom, Goricom, Šibenikom, Varaždinom i Lokomotivom koštaju 6, a na dan utakmice 9 eura.

Za te 'obične' utakmice sjeverna tribina Demona košta 3, a na dan meča 7,5 eura (više od 100 posto skuplje!), a za 'veće utakmice 7 i pol, a na dan utakmice 14 eura!

I tu, iako na prvu nema toliko očite veze, dolazimo do suštine ove priče, do jedne od većih pogreški španjolske klupske uprave, a to je zatvaranje Istoka zbog uštede. Kako su, eto, godinama tavorili na dnu lige i borili se za ostanak, odlučili su zatvoriti Istok zbog troškova sigurnosti, policije, redara, kad eto nema toliko publike.

Uz nacionalne kamere usmjerene na praznu tribinu, odnosno na one bizarno predimenzionirane animirane portrete (kao da su u Puli još uvijek na snazi stroge korona mjere), impresionira nerazumijevanje za istočnu tribinu koji, ne samo u Puli, pohađaju oduvijek ljudi koji su, iako nešto mirniji i često s djecom, najupućeniji u nogometnu taktiku, o ljubavi i strasti da ne govorimo.

Bez tog duha i te atmosfere, kolikogod Demoni bili glasni, nema ozbiljnog pomaka.

Mnogi to nisu osvijestili: nema većeg prvoligaškog iskoraka bez otvorenog Istoka. Najbolji primjer je baš ta uvjerljiva pobjeda 3:0 nad Hajdukom, kad je uprava jedini put otvorila istočnu tribinu, istina i zbog brojnih navijača Hajduka. Ali to je ta atmosfera, bez koje se ostaje i drugoligaški grad i drugoligaški klub, kolikogod ti ne ispadao iz prve lige.

Osim što je teško branjiva praksa da ulaznica na dan utakmice poskupljuje duplo (Istra ipak nije atraktivna ekipa s vrha ljestvice koja koncem ljeta igra kvalifikacije za Europu i osvaja domaće trofeje), treba reći da je zatvaranjem Istoka ona središnja, zapadna tribina (na koju naš protagonist, i ne samo on, ne želi ići jer ne želi naići na naporne ex nogometne djelatnike, još manje političare i šminkere, a ne želi ni među Demone na sjever) dakle da je ta zapadna tribina ostala jedina opcija, gotovo monopolistička, bez izbora. Za španjolske vlasnike koji dolaze iz razvijene tržišne ekonomije to se baš ne čini najpoštenijom, a ni mudrom praksom.

Zašto je nedavna pobjeda nad Dinamom bila toliko važna? Svladana je najbolja hrvatska momčad, čime se  Istra brzo oporavila od teških nokauta od Rijeke i Gorice, i ponovno u igri za četvrto mjesto koje vodi u Europu.

No daleko najvažnije je to što je Istra tada pokazala svoju konkurentnost. Jer, da je pobijedio Dinamo, Istri bi prijetio vrlo vjerojatan povratak na dno ljestvice, a onda i psihološki povratak u frustrirajuće provincijske okvire. Koje Pula konačno mora nadići! I uz organizacijske i marketinške korake vodstva NK Istre.

Pritom teško da izvjesni budući novci ne ovise i tome hoće li se matični španjolski klub Alaves (Istra je pod patronatom tvrtke Baskonia Alaves) uspjeti vratiti u Primeru - kao trenutno peti na ljestvici u zoni je ekipa koje ulaze u kvalifikacije za povratak u elitino društvo, sa svega pet bodova manje od prvoplasiranog Eibara.

Uz proljetno otvaranje Istoka, korekciju cijena ulaznica, poboljšavanje modela online prodaje karata, dodavanje onom provincijskom, klaustrofobičnom kiosku ispred stadiona (kao jedinom prodajnom mjestu!) nove prodajne štandove u središtu grada vikendom uoči utakmica, uz druženje nogometaša s navijačima, djecom, čine se nužni, važni i poželjni koraci u 'urbanizaciji' kluba.

Ne bude li toga, ostane li sve isto kao ovaj očajan travnjak Drosine (koji, usput, sve češće prozivaju i TV komentatori i gostujući treneri, a i svaki razuman ljubitelj lijepog nogometa, tim više jer Garcijina 'Istra' njeguje tehnički dotjeranu igru pasom) NK 'Istra', ali i Pula , iako formalno u prvoj, ostat će mentalno zacementirani u teškoj drugoj ligi.

Bez izgleda za veće iskorake, ziheraški slijedeći onu pogubnu: 'Bolje prvi u selu, nego zadnji u gradu'. A tako je već bolno - predugo.

Iako španjolski vlasnici nisu nimalo krivi što je stadion, u biti, jadno i nefunkcionalno arhitektonski izgrađen (kolikogod mu neki tepali da je 'bombonjera'), dojam je da se mora reagirati odmah. Sad je pravi trenutak. K vragu, i novac Španjolaca je u pitanju.