Trener KK Stoje Vladimir Korošec: "Toliko je dobrih vibracija došlo do nas, ovo je sad prilika za cijeli grad!"

Košarkaši Stoje jučer su razveselili pulsku i istarsku sportsku javnost, nakon što su pobjedom protiv domaćeg Đakova ostvarili plasman u Prvu B ligu.

Dan kasnije, nakon što su se silne emocije i dojmovi malo slegli, razgovaramo s trenerom Vladimirom Korošecom.

Što vam je ljepše u ovoj priči, uspjeh KK Stoje ili pulske košarke u cjelini?

Veseli me i jedno i drugo. Prije svega, drago mi je zbog kluba jer znam koliko su se predsjednik Šime Vidulin i uprava, igrači i moji kolege treneri trudili, a svakako da mi je drago zbog pulske, ali i istarske košarke.

Definitivno, ovaj uspjeh daje nadu. Ovo je toliko dobra priča. Toliko dobrih vibracija je došlo do nas i do mene osobno ovih dana. Zvali su me i iz Košarkaškog saveza, znajući koliko Stoja dobro radi zadnjih godina. Ipak se isplatilo raditi sa svojim dečkima, uvijek smo bili pri vrhu, blizu. Ipak ima nade. 

Pula, uostalom, ima dugu košarkašku tradiciju? Dobro bi bilo da se ti zlatni dani vrate.

Apsolutno. Ne smije se sad odustati. Jer, entuzijazam je velik, no ne i dovoljan. Ključna će sada biti podrška grada i sponzora. Vjerujem da neće izostati ta podrška jer je ovaj klub posložen i, što je najvažnije, ima dobru priču, dobru energiju. Sve funkcionira u klubu savršeno, a da ne govorimo o kruni ovogodišnjih rezultata, jučerašnjem ulasku u prvu ligu. To povećava ambicije svih naših mlađih ekipa, svih klinaca koji sada ne moraju odlaziti negdje van Istre, sve imaju ovdje.

Uostalom, Stoja je upravo po radu s mlađim kategorijama posljednjih godina i njihovim uspjesima postala prepoznatljiv brend u hrvatskoj košarci.

Zato i kažem da je ovo jučer bila kruna, jer su svi dosad čuli kako KK Stoja radi s mladima koji osvajaju medalje i pariraju velikim klubovima poput Cibone, Zadra, Šibenika. Najbitnija je, kažem, dobra priča. Iako su u Đakovu nakon prva dva poraza mnogi izgubili nadu, u toj ključnoj utakmici izvukli smo sve iz sebe i uzdigli se poput feniksa iz pepela. Na sinoćnjem dočeku na Danteovom trgu vladala je posebna emocija, već sam taj osjećaj ulaska u viši rang osjetio još kao igrač. Satisfakcija je ogromna.

Nužna će ipak biti konkretna financijska podrška za dva-tri nužna pojačanja?

Apsolutno. Treneri i igrači su sa svoje strane učinili sve što su mogli. Sad upravi predstoje slatki (ili gorki) problemi jer viši rang zahtjeva i višu razinu financiranja. To ne ide bez dogovora s gradskim vlastima i bez sponzora. Nadam se da će ovu lijepu priču prepoznati sponzori. Najvažnije je da nam u klubu ostane gro ekipe, uz dva-tri dobra pojačanja. Uvjeren sam da bi tada klub ostao u ligi, što je u narednoj sezoni najbitnije. Gledajući ostale klubove, naš klub ima ogromnu prednost jer ima gotovo sve domaće dečke, i to dobre domaće dečke. To će jasno biti poluprofesionalan pristup, uz dobar balans između njihovih poslova i treninga. Ovo je, po meni, prilika za cijeli grad.

Konačno iskoračiti iz okvira provincije?

Upravo tako. Mislim da je Stoja sada dala svima šansu da pokažu žele li košarku. Ovo je domaća priča i baš zato smo imali podršku sa svih strana. Dečki su ostavili srce na parketu.

To su gotovo svi dečki iz kvarta, a i Đugum, Hortman i Marić su već dugo Puležani.

- Ja njih već zovem domaćim dečkima, što je super za grad, za košarku i za klub. Ne smijemo  zaboraviti kapetana Daska, Gustovarca, Bulešića, Travicu, pa su tu juniori Turić, Rojnić, Blažević i ostali klinci. No, posebno bih istaknuo našeg zlatnog vaterpolskog olimpijca Damira Burića koji nam se ove sezone pridružio. Neizmjerno sam mu zahvalan što nam je donio duh, iskustvo; na terenu je igračima kao otac. Nije mogao doći u Đakovo, ali kad je krenulo porazima, sam je doputovao na jučerašnju ključnu utakmicu.

Vratimo se malo na jučerašnju dramatičnu utakmicu koja nije bila za one tanjih živaca. Nama je trebalo na koncu osam i više koševa razlike. Četiri minute i 27 sekundi prije kraja susreta vodimo nedostatnih tri razlike. Zovete minutu odmora, a nakon toga kapetan Dasko daje čudnu tricu od kocke, pa Hortman krade loptu, Marić daje tricu i mi smo na 9 razlike, da bi zatim voda u ušima bila na strani suparnika. Što ste im rekli na toj minuti odmora?

Ništa posebno. Smiriti se, samo igrati. Jer, gledajte, mi smo u tim trenucima igrali protiv Đakova, protiv njihove publike i protiv tog rezultata. To je vjerujte, jako teško. Moram priznati dosad nisam vodio ekipu koja je morala stizati takav rezultat. To je i za nas bio novi izazov. Vodiš, ali moraš još. Bio je to izuzetan psihološki pritisak.

Suci su bili korektni.

Apsolutno, suđenje je bilo odlično. To su bili prvoligaški suci. Bojao sam se, znajući kako je Đakovo pobijedilo protiv Diadore. I mi smo taktički prvo poluvrijeme odigrali upravo onako kako smo se i dogovorili. Važno je bilo da igramo našu igru.

Moram priznati da se srljalo u drugom poluvremenu, pa i inače sjajan Đugum, Bulešić, Gustovarac. Forsiralo se. 

Je, forsirali su jer su, pretpostavljam, podsvjesno htjeli završiti čim ranije. Nekad treba biti strpljiv, kao što smo i bili na cijelom ovom turniru. Iako nas se otpisalo. Bilo je najvažnije smiriti se, igrati ono što uvijek radimo i fokusirati se na ono što smo se dogovorili. To je bila poanta cijele priče.

Da, nakon tih trica, oni su izgubili šut, a Đugum je pogodio jako važna osobna bacanja. Nije lako bijelo pred domaćom publikom.

Imali smo i malo sreće, bio je 1. maj pa je dosta ljudi bilo na roštilju i nije bilo onoliko ljudi kao na prethodnim njihovim utakmicama. I domaćin je bio potrošen, a iskreno i mi. Zato još jedanput čestitke mojim igračima na izvlačenju zadnjih atoma snage. Jer, vjerujte nije lako odigrati četiri utakmice u pet dana.

S time da su prve dvije bile protiv najjačih ekipa?

Tako je. Ogromna je ovo stvar za dečke, za klub, a vjerujem i za pulsku košarku.

Plašio sam se da ćemo opet pasti u trećoj četvrtini, kao protiv Diadore.

Inače su nama treće četvrtine u ligi najbolje. Sad se dogodilo upravo suprotno. Zato sam protiv Đakova obratio pažnju u tom dijelu s minutama odmora.

Gledalo vas je preko internetske HKS TV-a puno ljudi.

Iskreno, od srca se svima zahvaljujemo na podršci. Nevjerojatno puno ljudi nas je zvalo. Stoja jest kvartovski klub, ali to je i klub cijele Pule.

Znači nije bauk Prva B liga, možemo konkurirati uz par pojačanja?

Moje skromno trenersko mišljenje govori da su u višem rangu već u prvoj sezoni ispali novi prvoligaši koji nisu uspjeli složiti dobru priču. Stoja ima priliku naučiti na njihovim greškama. Suštinska je vrijednost da gro naše ekipe čine domaći dečki, i to domaći dečki koji mogu igrati tu ligu. Naravno, moramo se ojačati s dva do tri pojačanja, a ta pojačanja moraju biti izuzetno kvalitetna pojačanja, iznad razine naših igrača, koji će donijeti dodatnu kvalitetu. Mišljenja sam da se to može i treba. Sada je najbitnije ostati u ligi. I ne da se mučimo. Jer, klub ima za to pogone, trenere, infrastrukturu, predsjednika i upravu. Imam osjećaj da nikad nije bilo ovako: svi mogu spasiti košarku i jako puno od nje dobiti.