U listu prvoligaških strijelaca upisao se prvi put s nepunih 18. godina, a prvi profesionalni ugovor s Istrom 1961 potpisao sa samo 16. Jedan je od najmlađih igrača koji su ikada zaigrali za Istrin prvi tim, a sve češće se može čuti i jedan od najtalentiranijih. "Odrastao sam skoro doslovno na igralištu pored koga smo stanovali i lopta je uvijek bila sa mnom", kaže mladi veznjak
U listu prvoligaških strijelaca upisao se prvi put s nepunih 18. godina, a prvi profesionalni ugovor s Istrom 1961 potpisao sa samo 16. Jedan je od najmlađih igrača koji su ikada zaigrali za Istrin prvi tim, a sve češće se može čuti i jedan od najtalentiranijih. "Odrastao sam skoro doslovno na igralištu pored koga smo stanovali i lopta je uvijek bila sa mnom", kaže mladi veznjak
U ovogodišnjoj podmlađenoj (i vrlo mladoj) momčadi pulske Istre 1961 puno osmijeha i radosti navijačima već u startu sezone donijeli su igrači stasali upravo na pulskim terenima.
Mlade snage koje uvelike pojačavaju redove U-17 i U-19 reprezentacija pod vodstvom novog Istrinog trenera Javiera Cabella od kolovoza nose i klupsku igru „Zeleno-žutih“, a cijela slika za sada, reći će mnogi, jako dobro izgleda.
Jedno od imena iz redova mladih Istrinih Puležana upisalo se i na semafor splitskog Poljuda u kolovozu, na mjestu strijelca izjednačujućeg gola koji je u foto-finišu utakmice, u 95.-oj minuti, Istri osigurao bod. Isto se ime nekoliko kola kasnije našlo na listi strijelaca protiv aktualnog prvaka Dinama, donijevši pulskom prvoligašu još jedan važan remi.
Ime je Dukan Ahmeti, a nosi ga veznjak koji je među strijelce prve Hrvatske nogometne lige ušao s nepunih 18 godina. Prvi profesionalni ugovor s Istrom potpisao je sa 16, a na Drosinu je prvi put pozvan praktično kao dijete.
Jedan je od najmlađih igrača koji su ikada zaigrali za Istrin prvi tim, a sve češće se može čuti i jedan od najtalentiranijih.
Uoči utakmice 8. kola protiv Gorice na Drosini, s Dukanom smo razgovarali o njegovom djetinjstvu u Puli, planovima, snovima, ali i o tome kako je doživio izlazak na terene prve lige kao tinejdžer.
Kada si počeo igrati nogomet?
Počeo sam igrati s manje od pet godina. Odrastao sam skoro doslovno na igralištu u centru Pule, jer smo stanovali pored, a i moj tata je igrao nogomet. Tako sam krenuo. Uvijek je lopta bila sa mnom. Tako sam zavolio nogomet; igrao sam ga svaki dan i želja da nastavim je tako porasla sama.
Kada si počeo zamišljati nogomet kao nešto čime bi se mogao i profesionalno baviti?
Iskreno, cijelo vrijeme mi je to bilo u glavi. Nikada nisam odustao od te želje i rekao bih da mi je to sada i važnije nego ranije i da je cilj sada veći nego ikad.
Započeo si kao igrač Uljanika...
Da, tamo sam bio kratko kao dječak i onda sam prešao u Istru i od tad sam ovdje.
Jesu li kao dijete imao igrački uzor?
Pa uvijek mi je neka vrsta uzora bio Messi. A i na neki sam način odrastao zaljubljen u Barcelonu jer je tata njihov fan, pa pratim Messija cijelo vrijeme.
Kada sam pitala ljude kako im djeluje tvoja igra, većina ih je primijetila neku vrstu nonšalancije, spuštene štucne i dosta čvrste živce. Je li to zaista odraz tvog temperamenta ili si tako staložen samo na terenu?
Pa, da, rekao bih da sam to ja. Možda sam čak bio temperamentniji u mlađi uzrastima.
Sada te ništa ne izbacuje lako iz takta?
Ne!
Čak ni sudačke odluke?
E, to ponekad (smijeh).
Sada imaš 18 godina, a prvi profesionalni ugovor s Istrom potpisao si prije godinu i pol. I prije toga već si bio uključen u rad prve momčadi. Kako si se osjećao kad su te pozvali prvi put u "Zeleno-žute"?
Pa bilo je nevjerojatno. Neočekivano! Čim sam čuo da su me pozvali s prvim timom na pripreme jedva sam čekao da krenem i vidim kako je to trenirati s njima. Da vidim što oni rade. Posebno u seniorima.
Jesi li očekivao da ćeš tako mlad dobiti priliku da zaigraš?
Nisam, nisam, stvarno to nisam očekivao.
Kako je reagirala tvoja obitelj kada je pozivnica za prvoligaša stigla tako rano?
Pa oni su sretni jer doma svi vole nogomet. Rekao bih da su sretni i ponosni.
I, što bi danas rekao da ti je bila najveća novost kada si zaigrao za „Zeleno-žute“?
Koliko se brzo igra! Novost mi je bilo i to da se treba puno više odricati, da se treba drukčije ponašati, ne samo na treninzima nego i prije i poslije njih.
Sad već znaš i gdje pripadaš i talentom i radom, ali kad si zapravo primijetio priliku da te izdvajaju kao posebnog talenta?
Pa, možda baš kada su me prvi put pozvali u Istru i dali mi priliku da se dokažem u seniorima, da vidim šta mogu. Da mogu u takvom timu napraviti neku razliku!
Nije te uplašilo?
Ne, ne. Uvijek na početku razmišljaš kako će biti, ali kad dođeš tamo, opustiš se i svakim danom je sve lakše i lakše.
Došao si u specifičnom trenutku kada se na kormilu Istre smijenilo nekoliko trenera. Došao si dok je još bio Català, pa su tu bili Tramezzani, Garcia, bio si kod Riere i sada Cebella. Kako si se snašao kao super mladi igrač u tome?
Uvijek kod svakog trenera je novo dokazivanje. Daš sve od sebe, slušaš njegove upute i hoćeš se svakome nametnuti i osigurati sebi da kod svakog da igraš.
A kako bi usporedio svlačionicu profesionalnog tima sa svime na što si bio navikao prije toga?
Igrači su ozbiljniji, ima različitih generacija, iako ih je dosta starijih. Sve je ozbiljnije.
Šta misliš da je najviše što iz tebe najbolje iz tebe izvlače trenutni trener?
Možda bih izdvojio kretanje prema naprijed. Neka razmišljanja s loptom, ali i bez nje.
Nema odavno sumnje da si iznimno talentiran igrač, ali jesi li već uspio odgonetnuti koliko se možeš oslanjati na predispozicije, a koliko je na njih potrebno dograđivati kvalitetu radom i treningom?
Talent donosi prednosti u situacijama kada se donose neke odluke u igri na terenu, ali za rezultat je najvažniji rad nakon treninga, fizički rad i sve ono što prelazak u seniore donosi.
Kakav je osjećaj biti dio gradskog prvoligaša u gradu u kome si rođen? Puležan si, a smatraju te jednim od najvećih mladih talenata, ne samo u ovog generaciji, nego i inače.
Pa ponosan sam. Uvijek želiš opravdati to što ljudi vjeruju pa se trudiš da im pokažeš igrom i rezultatima na terenu da u to vjeruju s razlogom.
Šta ti je najljepše što ti je donio profesionalni angažman?
Pa ovi golovi sad što sam postigao (smijeh), možda ekipa, prijatelji, atmosfera navijača isto.
Upravo sam to htjela spomenuti. Dođeš na Poljud, istrčiš pred Hajduk, zabiješ gol i pokupimo bod. Kakav je to bio osjećaj?
Uh, iskreno, fenomenalan.
Jesi li očekivao da će te uvesti trener tada uvesti u igru?
Mislim da jesam. Htio sam napraviti nešto čime bih se mogao dokazati treneru i tada sam zabio taj gol. Bilo je pre-dobro! Fenomenalno!
Kako misliš da donosiš odluke na terenu? Imaš li strategije koje slijediš i koliko misliš da si spontan u donošenju odluka na terenu?
Pratim utakmicu, da. Gledam što se dešava, kako teče igra i tako, kako vrijeme ide, pratim i donosim odluke kroz igru.
Gledaš li naknadno svoje utakmice? Analiziraš li svoju igru?
Da, uvijek pogledam, i više se fokusiram na greške koje pokušavam ispraviti da ih na sljedećoj utakmici bude što manje.
Koje te greške najviše frustriraju?
Vjerojatno kada vidim da sam brzao u donošenju odluke.
Kako ti se čini atmosfera na Drosini?
Odlično i puno mi znači, iskreno! Osjećaj kad vidiš da ti svi plješću i navijaju za tebe na terenu, bodre te, poseban je. Pogotovo sad ove sezone! Stvarno nas prate, podržavaju cijelo vrijeme i jako smo sretni zbog toga. Atmosfera, podrška i osjećaš se odmah bolje na travnjaku.
Nastupao si za U-17 i U-19 reprezentacije. Kakvo ti je to bilo iskustvo?
Pa dobro, odlično je bilo. Bio sam na jednom euru U-17 i tamo smo imali dobre utakmice. Igrali smo odlično i kvalifikacije…
Kako procjenjuješ mladi snage Hrvatske generalno?
Ima jako puno dobrih igrača i rezultati su isto jako dobri.
Koliko sebi daješ vremena za poziv Slavena Bilića?
(Smijeh) Ne znam. Trudim se da idem u tom smjeru.
Prvenstveno si ofenzivni vezni igrač, krila su ti također prirodna pozicija. Gdje se ti najbolje osjećaš i misliš da najviše daješ?
Najviše kao prednji vezni, ali gdje god me trener stavi, ja mogu odigrati. I na lijevom krilu jako dobro mogu odigrati.
Kad bi na jednoj poziciji mogao provesti karijeru koja bi to bila?
Pa, recimo, na poziciji polušpica.
Do koje pozicije očekuješ da ćeš s Istrom stići ove sezone? Vjerujete li u odlazak u Europu?
Nadam se što dalje. Nismo ništa o Europi naglašavali ništa, ali nikad ne znaš uvijek, dajemo sve od sebe.
Što misliš da je najveća prednost ovog godišnjega tima?
Energija koju dajemo i sloboda koju imamo na terenu. Imamo i dobru konekciju između sebe.
Šta ti je najveći gušt u igranju nogometa?
Zabijanje golova, asistiranje, pobjede i, naravno, druženje.
U kom timu bi volio jednom, zaigrati? Pretpostavljam u Barceloni!
Da, da, svakako.
Je li ti španjolska La Liga najdraža i kada gledaš nogomet?
Pa da, po igri mi najviše leži španjolski nogomet. I Englezi su dobri, tamo se više trči i potencira fizička snaga.
Već si se izjasnio po pitanju omiljenog igrača, ali koga bi, ako ostavimo Messija po strani, izdvojio iz svoje generacije? Opet nekoga iz Barcelone?
Da. Yammala! Najmlađi je, a najviše tamo radi.
Vas dvojica imate i sličnu sudbinu, mladi ste zaigrali za prvoliogaša iz rodnog grada. I kad smo već ponovno na Puli, kako provodiš slobodno vrijeme?
Volim otići do grada, prošetati. Volim ići na more, uglavnom do kupališta na Stoji. To je moja pulska ruta.
Koja je najljepša utakmica koju si gledao?
Inter – Barca, gledao sam je u Milanu. Nažalost, nije igrao Messi.
Koja ti je san?
Volio bih odgledati uživo neku utakmicu svjetskog prvenstva. Pogotovo utakmicu finala.
Što je san koji sanjaš na Drosini?
Ostvariti što bolje rezultate i možda se plasirati u Europu. To bi bio neki san. Napravit nešto što nitko nije.
Kako bi pozvao navijače večeras na Drosinu?
Neka dođu u što većem broju da nas podrže i da im se, nadam se, predstavimo opet dobro tim i ponudimo dobru utakmicu kao protiv Rudeša. Da uživaju u našem nogometu.
U listu prvoligaških strijelaca upisao se prvi put s nepunih 18. godina, a prvi profesionalni ugovor s Istrom 1961 potpisao sa samo 16. Jedan je od najmlađih igrača koji su ikada zaigrali za Istrin prvi tim, a sve češće se može čuti i jedan od najtalentiranijih. "Odrastao sam skoro doslovno na igralištu pored koga smo stanovali i lopta uvijek bila sa mnom", kaže mladi veznjak. Više pročitajte sutra
Razgovaralo se i o tome kako među velikim brojem sadržaja dostupnih putem interneta i društvenih mreža prepoznati pouzdane informacije. Jukić je pritom istaknuo važnost provjere izvora i kritičkog pristupa informacijama koje se objavljuju i dijele na internetu
Muškarac je kod sebe također posjedovao sedam tableta buprenorfina te nož koji spada u hladno oružje kategorije D, kao i teleskopsku palicu
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
