Vegin vjetar i dalje snažno puše. Refko Ganić o 140 godina jedrenja i generacijama koje dolaze

Od Pietas Julie do današnje Vege, kroz različite države, sustave i generacije, jedna je stvar ostala ista – ljubav prema moru i jedrenju. Uoči velike obljetnice predsjednik JK Vega Refko Ganić govori o klubu u kojem je i sam odrastao, djeci koja danas tek uče prve poteze na moru, svjetskim prvacima koji su iz njega ponikli i budućnosti koju želi prepustiti novim generacijama.

Jedrilice će 14. kolovoza iz pulske luke krenuti prema Sistiani. Bit će to više od još jedne regate. Na ruti između Pule i talijanskog mjesta na drugoj strani Jadrana simbolično će se povezati dva kluba koja dijele istu početnu točku – godinu začetka, 1886. i pulsku uvalu Valsaline.

Prije 140 godina, 14. kolovoza 1886., u Puli je osnovan Nautički klub Pietas Julia, posvećen jedrenju i veslanju. Nakon turbulentnih desetljeća 20. stoljeća, talijanski je dio kluba nastavio djelovati prvo u Monfalconeu, a potom u Sistiani, gdje Pietas Julia djeluje i danas. U Puli je iz te tradicije nastavio živjeti klub koji danas poznajemo kao Jedriličarski klub Vega. Povijest dvaju klubova tako se ponovno susreće upravo na 140. rođendan.

Svečanost obljetnice održat će se 13. kolovoza u pulskoj Zajednici Talijana, dok je dan kasnije predviđen start međunarodne regate Pietas Julia 140. Očekuje se sudjelovanje jedrilica iz Hrvatske i Italije, a cilj je u Sistiani. Hrvatski jedriličarski savez regatu je već uvrstio u svoj kalendar za 14. do 16. kolovoza.

Ali 140 godina jednog kluba teško je svesti samo na datume, regate i medalje. Za Refka Ganića, predsjednika Vege, ta je povijest prije svega osobna.

"Ja sam i odrastao u klubu", kaže nam Ganić na početku razgovora.

- Kao dječak s Verude dolazio sam u klub u vrijeme kada Optimisti, Laseri i 470, klase koje danas čine dio svakodnevice jedriličarskog sporta, još nisu bili dio slike kakvu poznajemo. Kasnije sam postao trener, sportski direktor, član uprave, a potom i predsjednik. Kroz godine sam ostao vezan uz klub, čak i u razdobljima kada me je život odveo drugim putevima, veli.

Danas mu je, kaže, posebno drago što je na čelu Vege upravo u godini kada klub slavi 140. obljetnicu. Jer kroz klub nisu prošli samo sportaši. Prošle su generacije ljudi.

Možda se upravo tu najbolje vidi što znači 140 godina tradicije, jer djeca koja dođu u Vegu, nauče jedriti, odlaze na regate, odrastaju i nakon nekog vremena napuste aktivno jedrenje. No mnogi se vrate. Nekad kao roditelji, dovodeći vlastitu djecu.

Najmlađi u klubu - Foto: Manuel Angelini

U klubu danas postoje upravo takve obitelji. Ganić posebno izdvaja primjer Mirej Barbić, dugogodišnje članice, čiji su unuci, blizanci, također počeli jedriti. Tako se jedan krug zatvara i ponovno otvara.

- Jedno dijete uđe u klub. Nauči vezati konop, okrenuti jedrilicu, pročitati vjetar. Godinama kasnije vrati se s vlastitim djetetom, što za klub koji traje 140 godina možda nema boljeg dokaza kontinuiteta, poručuje Ganić.

Foto: Manuel Angelini

Prvo sigurnost, onda sve ostalo

Vega danas svake godine organizira školu jedrenja kroz tri turnusa. U svakom se okuplja petnaestak djece, a interes je toliki da je ove godine postojala i lista čekanja.

Jedrenje, međutim, u Vegi ne smatraju samo sportom. Ganić govori o djeci koja već s osam ili devet godina odlaze na regate bez roditelja, s trenerom, učeći se samostalnosti mnogo ranije nego što bi to mnogi očekivali. Na moru nema roditelja koji će umjesto njih donijeti odluku, što se posebno vidi kada vrijeme iznenada pokaže svoju drugu stranu.

Ganić se prisjeća situacija kada bi na regati došao neverin, a dijete ostalo samo u Optimistu. Trener je u gumenjaku u blizini, ali odluku u tom trenutku mora donijeti samo dijete.

- U školi jedrenja najprije se uči sigurnost - što učiniti kada se jedrilica prevrne, kako ostati uz nju, kako reagirati kada se uvjeti promjene. I jedno pravilo posebno ostaje urezano, kaže Ganić, te dodaje: "Jedrilicu nikada ne smiješ pustiti, jer jedrilicu će naći, a tebe neće".

U toj rečenici možda je sadržana i cijela filozofija škole jedrenja. Nije najvažnije dijete naučiti kako pobijediti. Prvo ga treba naučiti kako se snaći u teškim i izazovnim situacijama.

- A onda će s iskustvom doći i sve ostalo – čitanje vjetra, donošenje odluka, natjecanje, pobjede, jer sport je ono gdje se djeca druže bez mobitela“, kaže Ganić.

Refko Ganić

U vremenu u kojem djeca velik dio slobodnog vremena provode pred ekranima, nekoliko sati na moru znači nešto sasvim suprotno. Stvarni prostor, stvarni vjetar, stvarna ekipa i situacije koje se ne mogu riješiti klikom na ekran mobitela.

"To je jedan pravi, pravi život bez virtualne stvarnosti", govori Ganić.

Ne moraju svi biti svjetski prvaci

Vega je, naravno, imala i ima svoje šampione. Kroz klub su prolazili jedriličari koji su osvajali medalje na svjetskim i europskim prvenstvima, a među najuspješnijim imenima posljednjih desetljeća ističu se i Filip Matika, Tajana Ganić i Gea Damijanović. Posebno mjesto zauzima razdoblje u kojem su pulski jedriličari na svjetskoj razini ostvarili rezultate koji su cijeloj Puli donijeli razlog za slavlje.

No Ganić ne romantizira put do vrhunskog sporta.

- Za svjetski rezultat potrebno je mnogo rada, treninga, podrške roditelja i kluba. Potreban je trener, potrebni su uvjeti, ali na kraju postoji i ono što se ne može naučiti iz knjige - Talent. Ako nema talenta, jako je teško, kaže.

Treneri talent prepoznaju u načinu na koji dijete reagira na situaciju, u agilnosti, donošenju odluka, osjećaju za vjetar. Ali ni talent sam po sebi nije dovoljan.

- I zato možda najvažnija poruka nije koliko je svjetskih prvaka izašlo iz Vege. Jer neće svako dijete koje počne jedriti postati svjetski ili europski prvak. Ne mogu svi biti svjetski, ni europski prvaci, ali to ne znači da njihov boravak u klubu nije uspio, poručuje, jer kako naglašava:

"Ostaju prijateljstva, zajedništvo, putovanja i iskustva. Djeca koja zajedno treniraju i odlaze na regate često ostaju povezana i mnogo godina nakon što prestanu aktivno jedriti. Rezultat je važan. Ali nije jedina pobjeda".

Refko Ganić

Od uspomena prema novim regatama

Zato Vega svoju veliku obljetnicu ne obilježava samo pogledom unatrag. Klub ima velike planove i za godine koje dolaze. Dobivena je 20-godišnja koncesija na prostor ispred kluba, što Ganić vidi kao važnu sigurnost za budući rad. U kalendaru su i veliki međunarodni događaji, među kojima su svjetska prvenstva klase Flying Dutchman i klase Finn.

- Istodobno se nastavlja ono što je možda i najvažnije, rad s mladima, organizacija regata i stvaranje ljudi koji će jednoga dana preuzeti klub, kaže nam Ganić.

S regate Flying Dutchman - Foto: Manuel Angelini

Ganić ne skriva da bi predsjedničku funkciju jednog dana rado prepustio mlađima. Već ih uključuje u rad uprave, među njima i nekadašnje jedriličare koji danas imaju vlastitu djecu.

- Bitno je da ta osoba ima isti cilj, da je klub samo naprijed, ništa drugo. To je možda i najjednostavniji odgovor na pitanje kako jedan klub može trajati 140 godina. Ne tako da ostane isti. Nego tako da se mijenja, a da pritom ne izgubi ono zbog čega postoji, ističe Ganić za kraj.

Četrnaest desetljeća kasnije – opet na moru

U četvrtak navečer, u Circolu, govorit će se o povijesti, ljudima i zajedničkoj tradiciji Pule i Pietas Julie. U petak ujutro, međutim, sve će se vratiti onome zbog čega su se ti ljudi prije 140 godina i okupili – moru.

Iskusni jedriličari će krenuti iz pulske luke prema Sistiani. U isto vrijeme najmlađi će predstaviti klasu Optimist.

Na jednom kraju ovog velikog događaja bit će odrasli jedriličari i međunarodna regata, a na drugom djeca koja tek uče što učiniti kada vjetar promijeni smjer - dok je Između njih 140 godina duga povijest.

I možda upravo u toj slici najbolje stane cijela priča o Vegi. Klub koji pamti svoje prvake i svoje veterane, ali istodobno svakog ljeta ponovno otvara vrata djeci koja o jedrenju tek trebaju naučiti prvu lekciju. Za Refka Ganića odgovor na pitanje što ga nakon svih tih godina još uvijek drži u Vegi nije kompliciran.

"Ljubav prema klubu".

A dok god na Valsalinama ima djece koja dolaze učiti jedriti, čini se da ta ljubav ima kome biti prenesena.