S Igorom Budešom, vođom navijačke skupine Demoni, razgovaramo u povodu 30. obljetnice ove navijačke skupine 'Istre', koja je osnovana 28. ožujka 1992. na Verudi, u istoimenom kafiću, nekadašnjoj slastičarnici obitelji Ramadani.
Naziv 'Demoni' skovan je na toj lokaciji i tog dana, a uoči utakmice protiv Rijeke. Kako nam je jučer rekao Ramo, ne sjeća se tko je autor naziva - bio je to netko iz te grupe tko je predložio naziv. Postojao je i prijedlog da se zovu Zrmani, ali budući da je u ovoj skupini bilo puno ljudi porijeklom iz raznih krajeva Juge, odlučili su ipak biti - Demoni. Usput, tih ranih 90-ih znao bi se na stadionu vidjeti i transparent s atraktivnim, ali ne i pjevnim nazivom "Dangerous Devils“.
Portal Istra 24 okupit će uskoro sve (živuće) suosnivače - Pileta, Njoksu, Jovu, Žgombu, Žbalu, braću Ramu i Remu, Menzu, prisjetit ćemo se pokojnih Demona (Boro, Mujo), bit će tu evociranja na jedno posve drugo vrijeme, kad je Njokso s kozom prohodao počasni krug, uz opće oduševljenje prepunog stadiona.
S današnjim vođom Demona, Igorom Budešom, bio je užitak razgovarati jer razbija uobičajene negativne stereotipe o nogometnim navijačima, mirno niže argumente, a ne libi se itekako potrebne kritike poteza ili ne-poteza klupske uprave, pa bila ona i španjolska.
No, počeli smo u nešto opuštenijem tonu, da bi prema kraju (nakon njegova neizbjegavanja odgovora o kritikama zbog šaranja gradskih zidova i etiketi desničara) to postala slojevita priča o Puli i njenom identitetskom lutanju, gradu koji je ostao bez radničke klase.
'Demoni, Demoni, gumeni bomboni’. Kako doživljavate kad vam se tako izruguje suparnička navijačka skupina?
U principu, to su pozitivne obostrane verbalne sprdancije; to je dio navijačkog dekora. Mi to toliko dugo slušamo da smo to okrenuli na našu zajebanciju pa smo čak napravili zastavu s dva štapa bombona Hariba s tom porukom.
Autoironija?
Ajmo reć'.
Bad Blue Boysi su vam prije četiri dana uzvikivali “Demoni u koroni”
Nisam to ni čuo, tek sam kasnije pročitao o tome na vašem portalu.
Zar nemate zvučne veze s protivničkom tribinom?
Čuješ ti njihovo navijanje, ali ako ti s ove strane navijaš, ne uspiješ baš razaznat sve što govore. Kad pjevaju pjesmu za Dinamo, nju znam pa shvatim što pjevaju.
Igor Budeš - vođa navijanja
S kojom navijačkom skupinom imate najmanje neprijateljski odnos,? Laički bi čovjek pomislio da se svi mrze i da se svi međusobno tuku, no postoje razlike.
Nemamo prijateljski odnos, ali najmanje neprijateljski odnos je prema Torcidi.
Kako to tumačiš? Tradicija, Mediteran?
Bilo je u povijesti sukoba, kada se neprijateljstvo poveća, no najviše je izraženo prema Armadi. Oni su nam najbliži, i vječiti konkurent. Ne pričamo o vremenima kad je Rijeka osvajala prvenstvo, a mi bili na dnu, nego o razdobljima kad smo bili konkurencija .
No, Rijeka je bila veliki klub i u Jugoslaviji.
Kao klub imaju puno veću tradiciju, kao i veću navijačku skupinu. Ali mi možemo sebe zvati manjom skupinom, ali nikad nikome nećemo priznati da je bolji od nas.
Koliko je sada Demona, bar u udruzi?
Oko 150 do 200 članova... navijača.
U posljednje vrijeme jako je malo Demona na sjeveru, nešto ih je više bilo sada na Dinamu. Je li to neki polu-bojkot? Ili im se ne da? Nekad je Sjever imao, i mimo Demona, još ljudi uzduž te tribine.
Posjećenost cijelog stadiona jako se smanjila. Protiv Gorice je bilo 260 ljudi na cijelom stadionu.
Na Dinamu je bilo više.
Da, bilo je nešto više od tisuću, ali treba podsjetiti da je zadnjih pet godina protiv Dinama bilo prosječno pet tisuća ljudi. Treba reći i da godinu dana zbog korone praktički nismo bili na stadionu.
Jadran - Istra
E sad, ključno pitanje: zašto je Istra izgubila svoje navijače? Pritom prvenstveno mislim na Istok, kao i na ostale tribine? Jesu li razlog samo loši rezultati?
Mimo navijačke ultras priče, Istok je ogledalo kluba! Istočna tribina, gdje su simpatizeri, normalni navijači koji razumiju i vole nogomet. Unazad četiri-pet godina posjećenost Istoku je opadala da bi danas došli do toga da je Istok zatvoren, da klupskoj upravi nije isplativo ni otvarati ga. E sad, dobar dio razloga otpada na rezultate jer već tri-četiri godina igramo dodatne kvalifikacije. Uvijek smo deveti, no dobar dio toga je u vodstvu kluba koje je zatvoreno u sebe!
Čak i Španjolci?
Čak i Španjolci. A prije i Amer, pa Rus. Ne otvaraju se građanima.
Prije je bilo uvijek u pozadini priča o nekretninama.
Jesu li tu neki drugi interesi, ja to ne znam. Jer, Španjolci imaju svoj klub. Oni dolaze iz košarkaške obitelji Basconia, pa tek onda Deportivo Alaves. Je li im Istra samo usputna i žele li uz sport i nešto oko sporta ušićariti, ja ne znam. Po meni, svi ti stranci koji su bili ovdje, preslabo se otvaraju prema Puležanima, prema navijačima i ljubiteljima kluba.
Osnivanje Demona 28. 3. 1992. na Verudi: slijeva Zedi, Ramo, gore Njokso, negdje na zemlji Pile, Remo, gore Dugi, Jovo sa šalom Sampdorije...
Mada mi se čini da se Istra konačno diže.
Zadnje tri-četiri utakmice Istra nije odigrala loše, igrački, ne rezultatski, ali to je još uvijek malo. Treba ti kontinuitet. Mi ne znamo kako je pobijediti dvije-tri utakmice zaredom. Već godinama to ne znamo. Kad bi bilo tog kontinuiteta, to bi onda bila totalno druga priča.
Vratimo se Španjolcima.
Gle, prije njih klub se doslovno raspadao. Pitanje je bilo hoće li raspasti klub, i ti se tada hvataš za ikakvu slamku spasa. I onda dođe Deportivo Alaves, dolaze ipak iz sportske obitelji, pomisliš to će biti bomba... bomba. Znači, nije tajkun s lovom nego baš čovjek iz sporta. I onda im prve godine, ajde, daš vremena za uhodavanje, druga godina, opet ništa.
Ako se dobro sjećam, a početku u prvoj postavi nije bilo ni jednog domaćeg igrača, ili samo Roce? To isto nije bila baš neka mudra poruka.
Kad su došli, prvo su potjerali četiri-pet domaćih igrača, kao i par igrača tipa Vojnović, Čuljak. Nisu ih potjerali, “nisu im produljili ugovore”.
I sad kako o njima razmišljati, Istra kao zamjenski sastav Alavesa koji ne kotira baš najbolje u španjolskoj prvoj ligi. Kako tumačiš tu njihovu zatvorenost prema Puli i Puljanima?
Mislim da nemaju povjerenje u domaće ljude u upravi kluba u kojoj, osim predstavnika Grada Pule Ivana Žagara, nema niti jednog Istrijana.
A sportski direktor?
Dabac. On je Grobničanin, iz Rijeke. Dakle, nitko iz Pule. I onda vam na Goricu dođe na cijeli stadion 260 ljudi. To vam je malo veća svadba u Slavoniji. Posjećenost je ogledalo kluba.
Ekipa s Verude
Ali ta je pobjeda nad Goricom bila vrlo, vrlo važna, bez obzira na ovaj zadnji poraz protiv Dinama.
Je, ali ljudi su se umorili od borbe za opstanak. I da pobijediš Dinamo, ti si uvijek dolje. Ljudi ne dolaze. Stvorila se neka negativa oko kluba.
Ta je negativa dosta duga. I prije Rusa i Amerikanca, bilo je tu repova s dugovima ondašnjeg direktora kluba i istodobnog direktora Tržnice, pa spornog spajanja s Pulom 1961 odnosno Uljanikom.
To je dosta daleko, ali za vrijeme Darka Jergovića su preko HDZ-a došli veliki sponzori, klub je ušao u prvu ligu i za godinu i pol dana klub se prodao Rusu.
Mihailu Ščeglovu.
Da.
Za navijačke skupine uvijek se veže slika nasilja. Doživljavaju vas kao...
Slobodno reci, kao huligane, navikli smo.
Kako to doživljavate, živite i radite u gradu.
Kad smo nakon potresa išli pomagati u Petrinju, tada smo bili cvijeće, anđeli, dobročinitelji. Više volim kad nas zovu huligani jer onda bar znam da nema prirodnih katastrofa i ljudskih žrtava, niti potrebe za velikom pomoći.
Bad Blue Boysi su posebno na opakom glasu.
Oni imaju dugo problema s klubom, od Canjuge i promjene naziva kluba do Mamića. Cijeli svoj vijek su buntovnici i to se prenosi s generacije na generaciju. Nemam ništa protiv buntovnosti ako se njome želi ukazati na nešto loše.
Kad je bio zadnji veći incident s Demonima, ako govorimo o nasilju, tuči?
Nešto veće... Uvijek nešto ima, ali se o tome ne priča. Zadnje je bilo prije osam godina s Armadom na autocesti, na Grobniku. A za te neke male, javnost ni ne zna, nema ni potrebe. No, danas svi imaju mobitel pa se snimi i u minuti je medijski vani. Kako bih rekao, desilo se, šta sad, svatko ide svojim putem. Toga je uvijek bilo i bit će.
Ti si vođa?
Ajmo reći predsjednik udruge.
Vođa navijača?
Vodim navijanje. U užoj organizaciji je nas 15-20...
Kad si se i kako povezao s klubom?
Kao klinac, tu sam odrastao na Monte Zaru, gledao sam starije dečke koji su se spuštali dolje do BIS-a, gdje je bilo okupljanje pa na stadion. I onda su me počeli vući na stadion kad sam imao deset godina. Morali su, doslovce, doći do moje mame i pitati ju mogu li s njima na utakmicu. Na prva veća gostovanja, tada u trećoj ligi, išao sam u Vodnjan, Mošćeničku dragu... Kasnije, nakon ulaska u prvu ligu, pamtim odlaske na Maksimir s 200 ljudi, kao i na Kantridu. Pa i u polufinalu kupa s Rijekom, kad je na Sjeveru bilo 400 do 500 ljudi. Vodio sam navijanje, gledam na šipki i vidim ljude koje nikad ne bih povezao da bi došli Demonima na Sjever, a došli i urlaju. A i manje utakmice imaju draž. Uvijek sam volio prva kola kupa kad se igra protiv manje poznatih klubova, protiv Neretvanca u Opuzenu, Grabrovnica, Slavonac Požega...
Ima li neke inicijacije, preduvjeta za dolazak u Demone, ili je dovoljna samo ljubav prema klubu?
Nema preduvjeta. Svatko tko je voljan navijati za Istru i pridržavati se pravila na tribini, dobrodošao je!
Koja su to pravila?
Ne možeš doći prvi put i raditi stvari na svoju ruku, kačiti neke svoje transparente ili navijati nešto svoje, ako postoje pjesme i vođa navijanja. Na početku si malo iza, nećeš odmah u prvi red i derat se. Svi koji imaju volju, dobrodošli su.
Kakav ti je glas nakon utakmice?
Bude uvijek promukao, ali brzo se oporavi.
Koliko je odnos vođe i navijača vojnički?
Nije vojnički. Svi se znamo, bude dernjave s moje strane, ali ljudi to shvaćaju kao takvo. Neće ti nitko nešto zamjeriti.
Koliko navijačke skupine uopće gledaju i vide nogometnu igru na terenu? U ligama petice svi gledaju nogomet.
Možda ne sve, ali vizualno se nadomjesti emocijama. A vođa navijanja možda vidi deset posto utakmice. Ne možeš voditi tribinu i gledati utakmicu. Ja kad dođem doma, pogledam ponovno utakmicu.
Koliko boli poraz od Dinama prije četiri dana?
Meni teže padne poraz od slabije ekipe. Pobjeda protiv Dinama puno je slađa od pobjede nad nekim manjim klubom, ali najgore je izgubiti od manje ekipe od koje smo bolji. A najmanje volimo izgubiti od Rijeke. To je naš najveći rival. Taj poraz najviše boli.
Je li obrnuto?
Rijeka je sada okrenuta Hajduku, to im je najveći rival.
Imam osjećaj da bi se sada, neovisno o porazu od Dinama, mogla vratiti publika. Proljeće je pred nama.
Ne ide preko noći. To se sustavno treba graditi.
A možda treba jedno-dva pojačanja. Meni se čini da je Istri najpotrebniji pravi veznjak, koji će mirno držati loptu i gradit napad, kao nekad Darko Raić Sudar ili Anđelković?
I o pojačanjima ovise rezultati. Kad smo igrali dobro u kontinuitetu, naša je udruga brojala i preko 500 navijača. A to je bilo kad je trener bio Pamić, kad je klub dvaput bio šesti, plus polufinale kupa.
Tko je bio najbolji trener Istre, bar u tvoje doba?
Tomić. Imao je odnos i s publikom, s ljudima. Jako se kratko zadržao, otišao je u Švedsku, zvao ga je Eriksen, kojem je bio pomoćni trener.
A Vulić?
Imao je jednu dobru fazu, pa je otišao, a kad se vratio već je sve počelo pucati.
Vratimo se današnjici kluba. Španjolci su zatvorili ključnu istočnu tribinu.
Svaka čast njima, oni su dali ozbiljne novce, platili dugove, ajmo reći da Istra izgleda kao posloženi klub. Godišnji budžet je 21 milijun kuna.
Nije to mali novac za hrvatske okvire?
S tim novcem bi bez problema trebali biti šesti. Ali negdje je zapelo. Doista su Španjolci uložili u klub, ali je činjenica da gledaju svaku kunu. Svaku će kunu pet puta prevrtjeti. Pa mi uzimamo samo igrače na posudbu ili one za džabe, i to su igrače koji su nekad bili velike nade pa su bili ozlijeđeni godinu-dvije, pa im je ovo prilika za povratak ozbiljnom nogometu. Ja sam to tako shvatio.
Dobro, ali Mišković, naša dva mlada igrača Lisica i Perković, pa Hujber, Beljo... Mišković je super.
Zadnje dvije-tri utakmice je pokazao puno, mislim da je i potpisao za klub, dok je Beljo na posudbi. No, Mišković do ovih zadnjih golova i asistencija i nije imao neku statistiku.
Da, ali je mlad.
To da, ima 22 godine. No, što mi imamo od toga što je on mlad, kad je s druge strane ovo 13. sezona a da se nismo za išta borili, kamoli za Europu. Ljudi su se zaželjeli da im se klub bori za nešto. To vlasnik mora shvatiti.
Ovog proljeća slavite 30 godina djelovanja Demona. Koji su planovi?
Glavni dio proslave je 2. travnja, kad igramo protiv Rijeke. Tada ćemo proslaviti rođendan na tribini. Eto, baš Rijeka, kao i 1992., kad su osnovani Demoni. Pokušat ćemo da tog dana na Sjeveru to bude susret svih generacija Demona, dakako onih koji budu imali volje doći na sjevernu tribinu.
Organiziramo i koncert 29. svibnja na Kaštelu, bend se još dogovara, a želja nam je u ožujku i organizirati izložbu sa svim dosadašnjim navijačkim rekvizitima, zastavama, transparentima... da se približimo građanima.
Vjerujete li da će vam gradske strukture izaći u susret, tim više što je Ivan Žagar još uvijek Demon koji (osim zadnje utakmice s Dinamom, kad je bio na Zapadu), prati utakmice na vašem Sjeveru.
Pa jedna smo od najstarijih i najbrojnijih udruga u gradu, možda izviđači imaju više, pa se nadamo pomoći za realizaciju programa. Ali mi ne očekujemo nikakvu zaradu. Želimo da Demoni počaste sugrađane koncertom i da makar izvučeno nulu.
Kako kvartovski funkcioniraju Demoni?
U samim počecima, to su bili Verudeži, ali već dugo vremena većina je iz Šijane. Dosta je Demona dala Šijana... Šijana i Punta. Najviše Veruda i Šijana, a jedno je vrijeme bilo i Šišansko.
Kako odgovarate kritikama da šarate zidove grada, a da se susjedi plaše suprotstaviti vam se?
Kad pričamo o muralima, obično tražimo dozvolu predstavnika stanara, radi se o dogovorima. Ako netko sprejom na malom prostoru išara puno puta 'DP92' , bit ću iskren, ni meni se to ne sviđa. Jesam za to da se negdje to obilježi, jer mi je to urbana fora, ne mora biti sve po špagi, ali sam za umjereni pristup, da se ne pređe granica dobrog ukusa. Najčešće su to ipak zidovi koji su i prije bili išarani i derutni.
U vezi desničarskog karaktera koji se u prošlosti znao vezati za Demone, a znam da si u prošlosti isticao da ste apolitični, je li posrijedi bilo dodvoravanje domoljubnom službenom narativu?
Možda je, ako govorimo o 1996. 1997, ili 1998. , u godinama neposredno nakon završetka rata. Glupo mi je pričati u njihovo ime, ali svjesni smo da je dosta njih bilo na ratištu, pa se možda tada više išlo prema toj desnici. No, najmanje deset godina postavljamo naš transparent 'Ultras No Politica'. To je stav grupe.
Pitam to jer je Pula multietnički i radnički grad, bar je bila, i onda se doživljava ili doživljavala se kao lijeva, pa se svako isticanje domoljublja trpa u desnicu i nacionalizam.
E pa ja to uporno pokušavam naglasiti. Ukoliko bi sada dolje netko mahao hrvatskom zastavom, sedam od deset ljudi bi reklo: "Evo desničara, evo ustaše". Zašto? To je zastava tvoje domovine, čovječe.
A kad igra reprezentacija, gotovo svi su u tome.
Mi nikad nismo skrivali da smo patrioti. Istra i domovina, to je to. E sad starije generacije su nešto drugo.
Identitet Pule je neuhvatljiv. Nešto se malo formirao 70-ih i 80-ih pa je grunuo rat pa se opet gradio i sad se ne zna što je uopće trenutno. Jer, nema više brodogradilišta, nema više radnika.
Svi znamo da navijači potječu iz radničke klase. Šljaka kroz tjedan i onda vikendom na utakmicu. Nama je u Puli nestala radnička klasa! Ako pričamo o propasti Uljanika...Možda se i tu može povući neka paralela.
Ne samo Uljanik, propali su Mljekara, Puljanka, Siporex, Arena Trikotaža...
Pula se jako promijenila. I mi mlađi to vidimo. Samo me strah da ne postanemo neki veliki turistički grad u kojem će preko ljeta biti 200.000 ljudi, a da ćemo se preko zime sudarati.
Igor Budeš: Svatko tko voli klub, dobrodošao je u Demone
Kako vratiti u NK Istru praksu korištenja domaćih igrača iz istarskog bazena, iako upućeni znaju da je bitno pala kvaliteta u istarskim klubovima na svim tim manjim razinama?
Stranac mora biti daleko bolji od domaćeg dečka. Kod nas se domaći igrač manje cijeni, a ja bih uvijek, ako su podjednaki, gurao domaćeg. Čak i da je za zeru lošiji. A nama dođu stranci i igraju jer je nekad negdje igrao i jer ga ovaj koji ga je doveo mora opravdati uloženo. Da mu netko ne bi rekao: 'Što ti ovaj s pet tisuća eura sjedi na klupi, a ovaj s dvije tisuće igra?' Ne ide to tako. S druge strane, koliko god bili nezadovoljni devetim mjestom seniora, mora se spomenuti da je omladinska škola napredovala otkada su klub preuzeli Španjolci. Sada su po dva igrača u U19 i u U20, kao i u U17. Jedne godine su pioniri trebali biti prvaci, pa im je naslov oduzet jer se prvenstvo nije odigralo do kraja. Toga dugo, ako ne i nikad, nije bilo.
Hoće li Pula kao grad prestati biti druga liga? To je po meni ključni problem, taj naš provincijski mentalitet. Čini mi se da je sada raskrižje.
Nekad su nam na stadion dolazili ljudi iz Buzeta, Raše... a danas među Demonima imamo tek dva dečka iz Novigrada. Nemamo recimo po deset njih iz Poreča i Rovinja.
Koliko kontaktirajte s klupskom upravom?
Imali smo neke kontakte, tu i tamo odemo na sastanak, damo svoje sugestije, koji se dakako ne tiču sportskih odluka.
Ne mislim na sportskoj nego na ljudskoj razini?
Banalan primjer, ja njemu kažem: "U Alavesu ti je proračun 40-50 milijuna eura i tamo si predzadnji, 19. u ligi, daleko od Europe i ičeg. Daj ovdje jednu petinu, ma i desetinu daj ovdje, šest milijuna eura i ti možeš igrati Europu! Imaš klub koji će ti igrati Europu, čovječe. I to sa sedam puta manje para". On kaže: " Da, da, da", i na tome završi. Daš mu baš ljudsku sugestiju. Nitko nikad od nas im nije rekao: 'Dovedi ovog, stavi onog igrača'.
Velik je problem i što mijenjaju cijene ulaznica. Na taj im problem ukažemo, ali ništa. Oni kažu da će gostujući navijači baciti zapaljenu baklju u teren i da će dobiti kaznu od deset tisuća kuna. To što ćemo mi zbog skupe karte izgubiti dolazak puno ljudi na stadion, to ništa. Znam dosta njih koji nisu došli na Dinamo jer im je bilo skupo dati 50 odnosno 60 kuna. I što onda, je li ti u interesu igrati pred 300 ili pred puno, puno više ljudi.
