ZLATNA KARATE CURA Puljanka Elena Brletić: "Sestra mi je graciozna i trenira ples, a ja sam se htjela malo više tući!"

Ako netko kao već potvrđen mladi talent treba dobiti konkretan novčani poticaj na aktualnom još uvijek otvorenom prvom natječaju novoformirane Zaklade za sport Grada Pule, onda je to mlada 14-godišnja Puljanka Elena Brletić, sviježa kadetska prvakinja Hrvatske u karateu, tim više što ti 'sporedniji', a jednako vrijedni individualni sportovi teško mogu financijski pratiti popularne kolektivne sportove.

Samo upućeni znaju kolika je u Hrvatskoj ogromna konkurencija (s čak 250-ak klubova!, uz velik udio karatistica) pa je tim veći značaj ove titule prvakinje na početku, nadamo se, velike karijere.

Nije nebitno u ovoj uspješnoj priči što je Elenin trener nekadašnji prvak Tomislav Šipura, veliko ime pulskog sporta za jake konkurencije u Jugoslaviji.

Upisala se kod Matije Rojnića (Mate karate ), a prije prelaska kod Šipure, trenirao ju je i usmijerio Željko Kordoš.

Njihov je klub Karate klub Pula, a treniraju u Domu braće Ribar. 

Njeni trenerski asistenti su Borko Đuknić (koji ju je primio u karate sport kad je imala svega šest i pol godinama, te Lucija Šipura, kćerka glavnog trenera, također medaljama okićena karatistica.  

Dogovarajući razgovor, tata Damir Brletić nam kaže: "Ona to živi. Ona živi karate, nevjerojatno je koliko je tome posvećena".

Podsjetimo, nakon pobjeda u prva tri meča slijedilo je finale u kojem ju je čekala trenutno najteža  moguća protivnica, Aida Trstenjak, brončana s posljednjeg Europskog prvenstva koje se ove godine u veljači održalo na Cipru, i koja je dosad dvaput porazila Elenu. No, u trećem meču nije ju uspjela spriječiti u osvajanju naslova prvakinje Hrvatske: Puljanka ju je bez većih problema pobijedila u finalnoj borbi rezultatom 3:1.

Elena je u pravom zaletu jer je zlatu prethodilo srebro na kupu Hrvatske za mlađe kadetkinje te bronca  na Grand Prix Croatia.

Trener Borko uoči intervjua s Elenom kaže: "Ona je karakterno hladna kao špricer, i u borbi i generalno, ne uzrujava se posebno. To su ona djeca koja traže više i njima se ne smije oduzeti ono što oni mogu naučiti."

Elena nakon svakog treninga doma ponavlja zahtjevnije poteze i udarce; kući ima lutku za vježbanje. Odlična je učenica osmog razreda OŠ Šijana.

Elena, kako si već sa šest i pol godina završila u karateu?

U sparingu s Lucijom Šipura

Starija sestra mi ovdje u Domu braće Ribar trenira ples. Ona je graciozna, a ja sam se htjela malo više tući.

U naše doba karate je bilo jako privlačan zbog Bruce Leea.

Gledala sam pojedine njegove filmove, ali sam recimo odgledala sve filmove 'Rocky'.

Vaš kub je baziran na borbama, ne natječe se u katama. Kakva je bila prva borba?

S osam godina sam se borila protiv jedne Porečanke.

Da li te bilo strah?

Pa nisam znala ni što mi se sprema. Na sredini borbe počela sam plakati jer sam imala problema s naušnicama, u meču ne možemo imati nakit, meni se taj dio prethodno zagnojio i nisam mogla skinuti naušnice. Zaštitili su mi taj dio flasterima, ali me cura udarila baš u taj dio. Malo sam 'izdramila' i predala meč. Treme sam se riješila prije godinu dana. Sada sam 'isključena' uoči meča, znam što znam i pokušavam dati sve to što znam.

Već si skoro osam godina u karateu. Što ti se najviše sviđa u tom sportu? Svladavanje protivnika, brzina u predvidljivosti protivnikova poteza, snaga, koordinacija?

Cijelo  tijelo radi u ovom sportu. S druge strane, upoznala sam jako puno prijatelja, i iz drugih država.

To jest borilački sport, ali ne ide se na povredu protivnika?

Ide se na poen, a ne na udarac. U tijelo se ide snažno, a glava se pazi. Danas je to jako fluidan, fin  i mekan sport da ga je lijepo gledati. Sada je na cijeni brzina, tehnika.

Što to znači 'mek'?

Dok se borci kreću, izgledaju kao da su iznad tla, kao da lete.

Sviđao mi se dio koji sam pročitao za 'Uechi ryu karate', originalni kineski stil koji karakteriziraju tri principa - tigar, ždral i zmaj. Tigar simbolizira snagu, ždral mekoću, a zmaj energiju koje se stvara tijekom napornog vježbanja. Spariraš na treningu i s dečkima?

Da, i nema puno cura u mom uzrastu.

Kako izgleda borba s dečkima? Te štede?

Ja njih štedim.

Na međunarodnim turnirima skupljaš poene za velika natjecanja u perspektivi?

Da. Htjela bih se natjecati na Olimpijskim igrama mladih u Senegalu 2026. ali i iduće godine na Svjetskom prvenstvu u Veneciji. Prvi međunarodni turnir je 1. srpnja u Poreču, pa nam dolazi Meksiko. Konkurencija je velika, u mojoj kadetskoj kategoriji dolazi preko 50 natjecateljki, i onda modelom eliminacije ide se do finala. U Poreču je prijavljeno preko 90 natjecateljki.

Kako si prošla na turniru u La Coruni?

Izgubila sam od Francuskinje koja je bila malo starija i iskusnija.

Jesi shvatila zašto si poražena?

Jesam, jesam. Nije bio veliki poraz, nije me ful uzdrmao (smijeh). Bila je mala razlika. Cura je bila iskusnija, a i ja sam se prema starijoj curi postavila premlitavo. Nisam ušla u meč koncentrirano kako sam trebala.

Dosad si imala preko 100 mečeva. Što si shvatila od svih tih protivnica. Koliko si naučila od psihologije u borilištu?

Već na crti moraš izgledati toliko samouvjereno da protivnica pomisli na svoj poraz. Moraš doći na crtu s mišlju da si najbolji. Jer ako protivnica osjeti tvoju nervozu, ona će to uvijek iskoristiti protiv tebe. Dosta ima utjecaja psihologija u borbi, pogotovo zato što se u karateu situacija može preokrenuti u svakom trenu. Ako zaspiš u jednom trenu, padne li ti koncentracija, možeš gotovo dobivenu borbu s 2-0 izgubiti u zadnjoj sekundi s 2-3. Najveću razliku pravi - glava!

Koja ti je bila najteža protivnica dosad?

Curu koju sam pobijedila u finalu prvenstva države, Aida Trstenjak. Već smo se triput borile, a prva dva meča sam izgubila. Ovo je bila treća sreća. Prva dva puta me dobila jer je to cura koja ne gubi mirnoću. Ne izgubi živce dok čeka. Strpljiva je. U ovom sportu važni su faktori mirnoća i strpljivost. Jer u suprotnom krene srljanje. A ona zna isprovocirati protivnicu da joj uđe s distance u klinč, uvjeri je da joj može 'ući,' a onda te sačeka. Karate te uči da se ne smiješ dati isprovocirati, ni u borbi ni u životu.

Koji su ti ciljevi?

Da odem na Svjetsko i Europsko prvenstvo iduće godine. To je što se tiče bliže budućnosti, uz osvajanje bodova na turnirima Svjetske karate federacije WKF Karate 1-Youth League. I tu bih htjela osvojiti medalju zato što tako stekneš iskustva iz borbi s curama s drugih kontinenata, koje su drugačijeg mentaliteta. Afrikanke imaju duge noge, dok su borkinje iz Latinske Amerike temperamentnije, više rade napadački nego kontraški karate.

A ti?

Ovisi kako osjetim protivnicu, ali u zadnje vrijeme radim više napadački karate. Dosad sam se, osim s Francuskinjom, borila protiv Turkinje i Ukrajinke. Ukrajinci isto imaju dobar karate.

U koju ćeš srednju školu najesen?

Upisat ću opću gimnaziju, a za dalje ćemo vidjeti.

Lijevo trener Tomislav Šipura - prijem kod gradonačelnika Zoričića