Nacionalističke, populističke i euroskeptične stranke osvojile su nešto manje od četvrtine ukupnog broja mjesta u Parlamentu.
Izborni rezultat odražava sve veće okretanje od etabliranih stranaka i statusa quo na zapadu prema radikalnim alternativama poput bivšeg i možda budućeg američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Europske nacionalističke stranke ostvarile su dobitke na izborima za Europski parlament na temelju nezadovoljstva birača glede rastućih cijena, migracija i troškova zelene tranzicije, a sada će svoj izborni rezultat pokušati pretočiti u utjecaj na europske politike, piše u svojoj analizi Reuters.
Radikalne desne stranke su na ranijim izborima govorile o napuštanju Europske unije ili njene zajedničke valute, što je podsjećalo na pozive Britanaca koji su se zalagali za brexit. Sada te stranke žele utjecati na europske politike iznutra.
Nacionalistički premijeri su već na vlasti u Mađarskoj, Italiji i Slovačkoj. Desničarske stranke vladaju ili podržavaju vlade u Finskoj i Švedskoj, a čini se da protuimigrantska Slobodarska stranka Geerta Wildersa ulazi u vladajuću koaliciju u Nizozemskoj.
Armida van Rij, istraživačica think-tanka Chatham House, rekla je da slabi politika "sanitarnog kordona", odnosno isključivanja desničarskih stranaka.
"Ljudi sada znaju da to nije samo izgubljeni glas", kazala je, dodavši da činjenica da populističke stranke ekstenzivno koriste društvene mreže također pridobiva mlađe glasače.
Gerolf Annemans, zastupnik krajnje desne belgijske stranke Vlaams Belang, rekao je da bi novi saziv parlamenta trebao odustati od nedavno dogovorenog pakta o migracijama, ublažiti Zeleni plan i pronaći zamjenu za predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen koja bi bila sklonija desnici.
Do prvog testa novog parlamenta, odabira idućeg predsjednika Komisije, mogli bi doći već u srpnju. Von der Leyen će biti u povoljnoj poziciji za svoj drugi mandat s obzirom na to da je njena Europska pučka stranka (EPP) desnog centra najveća parlamentarna skupina.
Međutim, možda će joj trebati podrška nekih desničarski nacionalista, poput Braće Italije, stranke talijanske premijerke Giorgie Meloni, kako bi osigurala parlamentarnu većinu, što bi Meloni i njenim saveznicima osiguralo veći utjecaj.
Luigi Scazzieri, istraživač nezavisne ustanove Centre for European Reform (CER), rekao je da je EPP već stišao zahtjeve da se u Zeleni plan dodaju šire politike za zaštitu okoliša. Scazzieri je dodao da također može zamisliti desničarski pritisak da se pojača procesuiranje migranata izvan Europske unije i da se oteža provođenje reformi potrebnih za omogućavanje proširenja Unije kao što je uklanjanje jednoglasnosti u donošenju odluka.
"Očekujem da će se ovo neko vrijeme razvijati, a ne da će odmah imati učinka. Oni također imaju snažan utjecaj na oblikovanje šire političke debate", rekao je Scazzieri.
Corina Stratulat iz think-tanka European Policy Centre (EPC) kazala je da će odlučni čimbenik biti stupanj do kojeg se radikalna desnica može ujediniti. To im zasad nije polazilo za rukom.
Vođa francuske krajnje desnice Marine Le Pen pozvala je Meloni da stvore veliki desničarski savez, no stranka Le Pen i njeni saveznici su tek prošlog mjeseca izbacili Alternativu za Njemačku, a savez u kojem bi bio Fidesz mađarskog premijera Viktora Orbana bi bio korak predaleko za neke Melonine saveznike poput belgijsko N-VA-a.
Istraživanje EPC-a je zaključilo da taj manjak kohezije znači da bi radikalna desnica trebala osvojiti više od 70 posto mjesta u Europskom parlamentu kako bi u potpunosti kontrolirala ishode glasanja, što gotovo sigurno neće postići.
