ADIO PRIJATELJU 'Guido je bio trdi Istrijan, volio je svoj zavičaj, to mogu svjedočiti bez ikakvih dilema'

Prijatelj Gianni svaki dan mi šalje preko interneta friško, on-line izdanje tršćanskog lista Il Piccolo. Danas sam pročitao da je u Trstu u 87. godini nakon duge i teške bolesti preminuo Guido Braico. Bio sam mu prijatelj, godinama sam odlazio u njegov restoran, Nastro Azzurro, smješten duž tršćanske rive, korak do kultnog hotela Savoia.

Guido je bio trdi Istrijan, volio je svoj zavičaj, to mogu svjedočiti bez ikakvih dilema. Nastanio se u Trstu (bio je porjeklom iz okolice Umaga), a nakon rata i malo po malo, izgradio je riblji restoran koji je desetljećima bio pojam kvalitete i elegancije u Trstu pa i šire.

Upoznao sam ga kada je još bila živa njegova mama koja je ujutro čistila rakove (granzevole) i pripremala bazu za izuzetno dobar rižoto od sipana crno (risotto al nero di seppia).

Jedne večeri stigao sam iz Kopra s društvom i naručio rakove. Guido me pogledao i rekao: "Dragi moji prijatelju, mama je ostarila i ne dolazi više u restoran, nemam više tko će mi očistiti granzevole".

Kod Guida je dolazila tršćanska krema, dobrostojeći Triještini: poduzetnici, političari, bankari,nasljednici, plemići.

Kada bi netko od poznatijih svjetskih likova prolazio kroz Trst, morao je obavezno svratiti kod Guida, kod Nastra Azzurra. Guidov veliki prijatelj bio je izbornik talijanske nogometne reprezentacije Cesare Maldini (otac Paola Maldinija).

Jednom sam odveo sina Antonia u restoran, a par dana prije, na večeri je bila cijela talijanska reprezentacija. Guido je ponosno ponudio sinu majicu reprezentacije, zastavicu i nekoliko suvenira. Antonio se zahvalio i dodao: "Hvala, ali ja navijam za Hrvatsku". Iskrenost se uvijek isplati, pa se Guido masno nasmijao.

Bio je gospodin, a tršćanski list je napisao da je Guido Braico pripadao staležu tršćanskih trgovaca i ugostitelja kojih više nema, elita izuzetne profesionalne karature. Znali su ga gotovo svi istarski ugostitelji starije generacije.

Riba je u njegov restoran dolazila isključivo iz Istre i to svakodnevno, bez obzira na jugo- carinu. Jednom sam ga pitao: "Guido, kako je najbolje pripremiti frišku oradu?",  a on mi je odgovorio: "Ako je iz Istre, samo na roštilju, bez ičega, i maslinovo ulje je opterećenje ako nije prvoklasno".