Život

čuvar istarske ribarske tradicije

VIDEO Rovinjski maketar, brodograditelj i jedriličar Alvise Benussi kroz klub maketara rovinjsku ribarsku tradiciju spašava od izumiranja

Maketarstvom se bavi od osnovne škole, a izradio je makete za nebrojene hotele, turistička naselja i urbanistička rješenja istarskih gradova. No posebna su mu ljubav brodovi koje u obliku maketa izrađuje sa zaljubljenicima u klubu maketara u Rovinju. S nama je podijelio neka tajne zanata i crtice iz rovinjske ribarske povijesti


 
5 min
Ivan Dobran
Alvise Benussi

Maketarstvom se bavi od osnovne škole, a izradio je makete za nebrojene hotele, turistička naselja i urbanistička rješenja istarskih gradova. No posebna su mu ljubav brodovi koje u obliku maketa izrađuje sa zaljubljenicima u klubu maketara u Rovinju. S nama je podijelio neka tajne zanata i crtice iz rovinjske ribarske povijesti

Ribarska tradicija u Rovinju, kao i u ostalim istarskim obalnim gradovima, polako ali sigurno izumire. No svojevrsni dobri duh grada, modelar, brodograditelj i jedriličar Alvise Benussi, aktivno se bavi njezinim očuvanjem.

Alvise je 70-ih i 80-ih godina pravio makete za brojne urbanističke projekte u gotovo svim istarskim gradovima. Od pulske Robne kuće i urbanističkog rješenja središta grada do nikad izgrađenog jedriličarskog centra na Stoji koji je predviđao bazene i brojne sportske sadržaje.

Izradio je i makete nebrojenih hotela i turističkih naselja u Istri pa sve do plominske termoelektrane. No, kada je 90-ih počela napredovati 3D grafička tehnologija, za makete više jednostavno nije bilo interesa. Prebacio se onda na staru ljubav iz djetinjstva i počeo izrađivati makete tradicijskih barki.

- U osnovnoj školi volio sam tehnički, radili smo modele aviona i jedrilica, a ja sam još i kući  radio barke i uvijek mi je to ostalo kao velika ljubav. Kad god sam imao malo vremena koristio sam ga za to. I kasnije, dok smo s grupom Cannibali 60-ih godina svirali po Italiji, uvijek sam imao svoj kutak gdje sam izrađivao makete, kaže Alvise Benussi.

Član kluba maketar Elin Tatković

Pored modelarstva, jedrenje je druga Alviseova velika ljubav. Počeo je s ribarima 1957. u dobi od osam godina na starom rovinjskom batelu. Nakon toga je hvatao svaku priliku da skoči na brod i zajedri. Kada je izumro i posljednji batel u Rovinju prebacio se na batanu od prijatelja, da bi kasnije sam izgradio dvije jedrilice.

Rovinj je nekad imao čak sedam brodogradilišta

- Jedrenje je nešto posebno, kad si sam na moru ne čuješ nikoga, čovjek ostavi sve probleme iza sebe. Prvo sam volio jedriti sam, ali poslije sam zavolio i regate kroz koje možeš vidjeti i koliko napreduješ. Iako volim jedrenje po sebi, natjecanje ti uvijek daje ono nešto više, zato sam i ostao u jedrenu preko 50 godina, kaže Benussi.

Član kluba, maketar Sergio Sponza

Prisjeća se kako je Rovinj nekoć imao čak sedam brodogradilišta, dva jedrara i jednu radionu specijaliziranu samo za jarbole. Alvise žali što danas toga više nema, a mlade ovaj zanat ne zanima.

-Dvadesetih i tridesetih godina u Rovinju je bilo nekih 150 batana. One su bile vrlo važne jer su praktički prehranjivale rovinjske obitelji. Jeftine su za gradnju, lagane za održavanje i, s obzirom na naše niske obale, idealna su plovila jer imaju ravno dno. S druge strane, lako se njima manevrira, objašnjava Alvise.

Žene su navečer gledale prema pučini ne bi li uočile svoje muževe koji se vraćaju s mora

Posebnost rovinjskih batana je da su imale jedra. Navečer kada se odlazilo na more, zbog nedostatka vjetra, trebalo je veslati. No, pri povratku, već iscrpljeni ribari dizali su jedra i puštali levant i burin da ih vrate svojim kućama.

Rovinjska jedra

- Kako je bilo toliko batana rovinjske obitelji počele su bojati jedra da ih mogu prepoznati kada se vraćaju s mora. Nije bilo mobitela ni radara, žene su navečer gledale prema pučini ne bi li uočile svoje muževe koji se vraćaju. Ili kada bi se nekoga tražilo, po boji jedara bilo je lakše locirati barku. Mi smo uspjeli smo sačuvati 109 jedara rovinjskih familija, kaže Alvise.

Batane

Kako bi svoje znanje i iskustvo prenio mladima Alvise je pokrenuo modelarski klub. Rovinjska Zajednica Talijana 2017. ustupila im je prostor u Circolu i tako je cijela priča započela. A otkad je otvoren Eko muzej "Kuća od batane" ova tradicija sve je bolje zaštićena od izumiranja. Batana je, kaže, srce rovinjskog ribarstva, zato joj se i posvećuje tolika pažnja.

-Batana izgleda vrlo jednostavna, ali nije, kaže Alvise. Sastavljena je od preko 120 dijelova a posebnost njezine gradnje leži u tome što se počinje graditi od pramčane ašte i krmenog zrcala - takozvanog špeča. Tek onda idu bočne daske koje se šire, a rebra dolaze na kraju, kao venecijanske gondole. Po tome se gradnja batane razlikuje od svih ostali brodova, objašnjava Alvise.

Neizbrisivo naslijeđe Venecije

Veza između Rovinja i Venecije je neraskidiva. Rovinjski kapetani radili su često kao venecijanski piloti, a Rovinj je bio i sanitarna luka Venecije, kaže Alvise. Kada su brodovi dolazili s Bliskog istoka ostajali su 40 dana u karanteni u Rovinju, prije povratka u Veneciju. Zato je Rovinj nekoliko puta poharan kolerom i drugim egzotičnim bolestima.

-Tako je i batana vjerojatno izvorno venecijanska, kao i mnogi drugi rovinjski brodovi. Ali Rovinježi su sve te brodove prilagođavali svojim potrebama. Osim batane tu su se koristili dosta bragoci jer su bili pogodni za koču. Bragoc je zapravo jedini brod koji Rovinjci nisu preradili već ga koristili u izvornom venecijanskom obliku.

Bragoc

Rovinjski barkin je dosta sličan dalmatinskoj gajeti. Venecija nema gajete pa nisam siguran je li gajeta izvorno dalmatinska, ali raširila se po cijeloj hrvatskoj obali. Kako je bila malo veća od batane bila je pogodnija za neke zanate, bolja je bila zaštita.

Rovinjski barkin

Kasnije se pojavio takozvani topo, koji se ovdje naziva rovinjski batel. To je već bio brod od 9 do 15 metara i trebao posadu od četiri do pet članova, a koristio se za saccaleve (mreže na podizanje). I na kraju stigle su i bracere, brodovi od 16 do 20 metara, koji su se koristili za prijevoz cigle, kamena, drva i drugih teških tereta diljem hrvatske i talijanske obale Jadrana, od Trsta do Albanije, pa i do Pesara, Ancone, Chioggie, objašnjava Alvise Benussi.

Rovinjski učenici ulijevaju nadu

Cijela ova tradicija zahtjeva posebnu pažnju i očuvanje, a posebnu nadu daju učenici tehničke škole kojima je Alvise nedavno održao nekoliko predavanja.

-Začudio sam se koliko su pitanja imali. Nakon predavanja i razgovora dogovorili smo da će se od jeseni priključiti klubu maketara. A moja je želja da iz maketara odrastu u brodograditelje, jer Rovinju to stvarno treba, zaključuje Alvise.


Nastavite čitati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.