DEMIROVE ARENE Slike velikih formata prepoznatljivih motiva još se uvijek mogu naći u prodaji

Gledao je u more i slikao Arenu. Recitirao ljubavne pjesme u 'Jadranu'. Demir, nemir, putujući Svemir...

Tako se Puležani prisjećaju jedinstvenog slikara i boema Petra Demira koji je dugo živio u Puli, a kojemu je 22. kolovoza bila godišnjica rođenja.

Mnoge stanove, oštarije i kancelarije u cijeloj Puli, ali i inozemstvu krasile su nekada njegove slike Arene. Slikao je Demir Arene i poklanjao, prodavao za sitan novac poznanicima, turistima, vlasnicima restorana. Jedna je slika godinama krasila i redakciju pulske kronike Glasa Istre na rivi.

Velika, šarena, toliko prepoznatljiva, domaća. Pula kakva je nekada bila.

Pogled na hotel Brioni/ FOTO: Njuškalo

Koliko je Arena Demir nacrtao nitko ne zna. Koliko ih je ostalo zna se još i manje. Zanimljivo je da se njegove slike i dalje mogu pronaći na oglasnicima poput Njuškala, slovenskog oglasnika Bolhe, ali i aukcijama starina gdje se vrlo brzo i prodaju.

Demir, motiv iz Dalmacije/FOTO: Bolha

Kako se navodi u biografiji na Istrapediji Petar Demir (Pula, 22. kolovoz. 1910. - Pula, 10. lipanj 1992.) još je kao četverogodišnjak ostao bez oba roditelja te ga je u Peroju odgajala baka Ana Ljubotina. Zajedno s bratom i sestrom završio je kasnije u sirotištu na Sušaku, a potom u Splitu.

Školovao se u Splitu, Beogradu, Firenci, živio u Sarajevu, Rijeci, Zagrebu, Parizu… drugovao s Tinom Ujevićem.

Demir, Demir, zbog tebe odoh ja u svemir!

Postoji priča da je Demir Tinu Ujeviću u jednom zagrebačkom parku dao da 'trgne' domaće istarske rakije. Tin mu je, šokiran jačinom pića, odmah skladao stih: E, moj Demir, Demir, zbog tebe odoh ja u svemir!

U Beogradu je Demir studirao pravo, a u Firenci je krajem 1930-ih kod profesora Enrica Pozzija dvije godine učio slikarske tehnike. Početkom 1950-ih vratio se u rodni Peroj te uskoro preselio u Pulu. Postao je vrlo brzo svojevrstan sinonim Pule, osobenjak, dobri duh grada, Il famoso, kako su ga zvali turisti.

Živio je, navodi istarska enciklopedija, boemskim životom, od danas do sutra, zarađujući pjevajući i slikajući. U svojem slikarskom opusu imao je tri perioda - pulski, sarajevski s kontinentalnim motivima i splitski, što su možda i najkvalitetniji radovi. Tada je slikao impastima motive uglavnom vezane uz more – zaljeve, brodolome, a bilo je i aktova i pejzaža.

Legendarne Arene/FOTO: Njuškalo

Bio je član društva likovnih umjetnika, a pulski su umjetnici 2005. godine posmrtno organizirali u Multimedijalnom centru Luka izložbu 20-ak njegovih slika pod nazivom 'Il famoso'.

Pokopan je na mjesnom groblju u Peroju, a skromno posljednje počivalište na godišnjicu njegova rođenja posjetio je kolega novinar Mario Benčić.

Na grobu je, napisao je svom postu, manjkao križ, no ubrzo je donesen novi.

FOTO: Mario Benčić

Iza šturih biografskih crtica roje se brojne priče o njemu i njegovom radu, priče koje iz generacije u generaciju rastu, možda mrvicu i prerastaju istinu.

Nekadašnja novinarka Silva Bodlaj u Facebook grupi 'Puljani, grad i neka prohujala vremena', prisjetila se jedne, za njega toliko tipične anegdote, zapravo nečega što je vremenom postalo Demirov zaštitni znak:

"Kupali smo se na Zlatnim, a kad tamo Demir za štafelajom. Pogledamo što slika  - Arenu".

Ulje na kartonu/FOTO: Njuškalo

Na Benčićevom postu mnogi su se prisjetili ove pulske legende, a koliko je snalažljiv i poduzetan bio svjedoči i priča prema kojoj ga je pulska ekipa, 70-tih uzela sa sobom na vjenčanje u Split. Naravno, ekipa se tamo raspištoljila, potrošila sve pare pa nisu imali niti za gorivo nazad.

"I dok se pokojni Steblaj šetao po rivi ugleda mnoštvo ljudi na jednome mostu. Kad ono tamo profesor Demir, kako su ga zvali, slika već treću Arenu na šper ploči. U to ga Bruno pita pa šta to radiš,a on mu odgovori, pa da zaradim malo šoldi za benzin i rižoto pikolo! Ostalo je povijest!", prisjetio se s nostalgijom Puležan Dino Razzi.

.