Alergijske su bolesti postale puno češće nego prije nekoliko desetljeća. Postoje jasni razlozi zašto je tomu tako, no dobra vijest je da se većina alergija može dobro kontrolirati. S doktoricom pedijatrije Nastasjom Trifoni razgovarali smo o alergijama kod djece i kako se roditelji mogu lakše nositi s tim, sve češćim, stanjem, ali i koje su dobre vijesti za roditelje u tom pogledu.
„U svakodnevnom radu s djecom često čujemo zabrinute roditelje koji primjećuju kako se danas čini da 'svi imaju alergije'“, govori nam pedijatrica Trifoni. U Poliklinici Pediatrica Pula planira, s ostatkom tima, niz radionica za roditelje i veću djecu pod naslovom „Lakše odrastanje s alergijama!”
Tema prve radionice bit će osnova alergijskih/atopijskih bolesti kroz teoretski dio koji će biti prilagođen roditeljima. Zatim će roditelji čija su djeca imala anafilaksiju i ordiniran im je autoinjektor adrenalina (EpiPen) imati priliku vježbati primjenu tog lijeka jedan na jedan s timom Poliklinike Pediatrica Pula, a svatko će dobiti svoj personalizirani plan hitne intervencije. Detalji će biti objavljeni na Facebook stranici Poliklinike.

Tim Poliklinike Pediatrica
Raste li broj alergične djece?
Da, broj djece s alergijama doista raste. To potvrđuju i epidemiološka istraživanja posljednjih desetljeća. Razlozi su višestruki: živimo u čišćem, urbaniziranijem okruženju, djeca manje borave u prirodi, a rano izlaganje mikroorganizmima je smanjeno, dolazi do klimatskih promjena, globalnog zatopljenja koje pogoduje produljenju sezone peludi. Također, promijenili su se prehrambeni obrasci i način života. Sve to može doprinijeti razvoju alergijskih bolesti.
Znamo li što uzrokuje alergije?
Alergija je pretjeran odgovor imunološkog sustava na inače bezopasne tvari iz okoline. Na razvoj alergije utječe genetika – ako su roditelji alergični, povećan je rizik i za dijete. Ako je jedan roditelj alergičan, rizik za dijete je oko 30 do 40 %, a ako su pak oba roditelja alergičari rizik za razvoj alergije kod djeteta raste i na 60 do 80 %. No, genetika nije presudna. Mnogi alergičari nemaju alergične roditelje, a rano i pravilno izlaganje različitim alergenim namirnicama može rizik i smanjiti.
Drugi faktori su okoliš – izlaganje aerozagađenju, dimu cigareta, alergenima u kući, prehrana i mikrobiom – vrijeme uvođenja alergenih namirnica u prehranu, sastav crijevnih bakterija, način života – boravak u zatvorenim prostorima, manje kontakta s prirodom. Drugim riječima, ne postoji jedan uzrok, već kombinacija više čimbenika.
Na što su djeca najčešće alergična?
Najčešći dječji alergeni su: pelud trava, drveća i korova, grinje iz kućne prašine, dlaka i epitel kućnih ljubimaca, mlijeko, jaja, kikiriki, orašasti plodovi, soja i pšenica, ubodi insekata, a rjeđe lijekovi. Alergije mogu biti sezonske (npr. pelud) ili cjelogodišnje (grinje, životinjska dlaka).
Što su sezonske alergije i koji su simptomi?
Proljeće, mnogima najljepše godišnje doba, dijelu roditelja čija djeca pate od sezonskih alergija ponekad predstavlja pravu noćnu moru. Za tu djecu vrijeme cvatnje i buđenja prirode, predstavlja doba curenja nosa, suzenja očiju i svrbeža, ukratko doba napada alergija i narušene kvalitete života.
Sezonske alergije su alergijske reakcije koje se javljaju u određeno doba godine, a najčešće su uzrokovane alergenima poput peludi stabala, trava i korova. Sezonske se alergije najviše javljaju u obliku alergijskog rinitisa ili peludne groznice, a karakteriziraju ih simptomi poput curenja nosa, kihanja, svrbeža očiju i nosa te izrazita začepljenost nosa, pojačan umor. Kod djece se često javlja i nadražajno kašljanje zbog iritacije dišnih puteva.
Što roditelji mogu učiniti?
Redovito ispirati nos fiziološkom otopinom. Ako dijete pati od peludne groznice, u vrijeme očekivanog porasta koncentracije peludi na koju je dijete alergično koristiti kapi za nos i oči s ektoinom koje imaju blagotvoran učinak na sluznicu oka i nosa. Održavati prostore čistima i provjetravati u vrijeme niže koncentracije peludi. Nakon boravka vani – presvući dijete i oprati kosu. U dogovoru s liječnikom započeti s uzimanjem antihistaminika ili nosnim sprejem (intranazalni kortikosteroidni ili kombinirani kortikosteroidni + antihistaminski sprej).
Koji su drugi simptomi alergijskih reakcija i kako reagirati?
Alergije se ne javljaju samo na nosu i očima. Simptomi mogu biti:
- osip, koprivnjača (urtikarija)
- crvenilo kože i svrbež
- povraćanje ili bolovi u trbuhu nakon određene hrane
- kašljanje, otežano disanje i „sviranje“ u prsima
- oticanje lica, kapaka, usana
- anafilaksija
Kod blažih reakcija obično pomaže primjena antihistaminika, uklanjanje alergena uz obavezno daljnje pomno promatranje djeteta. Ako se simptomi pogoršavaju, treba se odmah javiti liječniku.
Mogu li djeca uzimati Claritine, Nixar i slične lijekove? Imaju li nuspojave?
Da, antihistaminici druge generacije prisutni na našem tržištu (loratadin – Claritine, desloratadin – Aerius, bilastin – Nixar) sigurni su i često se propisuju djeci. Prijašnje generacije antihistaminika često su uzrokovale pospanost kao nuspojavu, što je značajno utjecalo na kvalitetu života djece s alergijama, nemogućnost koncentracije u školi, izostanak iz vrtićkih kolektiva itd.
Novije generacije antihistaminika dizajnirane su tako da umanje te nuspojave, omogućavajući djeci da ih uzimaju bez značajnog utjecaja na budnost i koncentraciju. Lijek i dozu treba prilagoditi dobi i tjelesnoj masi djeteta, prema preporukama pedijatra. Većina mogućih nuspojava je blaga i vrlo rijetka kao što su suhoća ustiju, glavobolja, blaga pospanost, mučnina ili poremećaj probave.
Što je anafilaksija i anafilaktički šok?
Anafilaksija je teška i potencijalno životno ugrožavajuća alergijska reakcija. Može nastati nakon uzimanja hrane na koju je osoba alergična (najčešće kikiriki, orašasti plodovi, jaja, mlijeko), uboda insekata ili lijekova.
Anafilaktički šok je najteži oblik anafilaksije koji dovodi do značajnog pada krvnog tlaka (hipotenzije) i smanjene opskrbe vitalnih organa krvlju te posljedično slabosti i gubitka svijesti. Obično uključuje istovremenu zahvaćenost više tjelesnih sustava: koža, dišni sustav, probavni sustav, kardiovaskularni sustav.
Oba stanja zahtijevaju hitnu upotrebu adrenalina i daljnju hitnu medicinsku pomoć.
U pedijatrijskoj populaciji može biti izazovno prepoznati anafilaktičku reakciju. Mala djeca, pogotovo dojenčad ne mogu objasniti kako se osjećaju. Stoga je bitno primijetiti određene tjelesne promjene i promjene u ponašanju. Anafilaksija pogađa dva ili više tjelesnih sustava istovremeno.
Obratite pažnju na:
- promjene na koži – koprivnjača, crvenilo ili oticanje lica i usana
- probleme s disanjem – brzo ili otežano disanje, neuobičajene zvukove pri disanju (šištanje, piskanje) ili raširene nosnice
- probleme s probavom – povraćanje ili proljev, grčevita bol u trbuhu
- promjene u ponašanju – pretjerana razdražljivost, stalno traženje pažnje, iznimna mirnoća djeteta, umor ili odbijanje hranjenja
Postoje li razlike kod anafilaksije u odraslih i u djece?
Postoje određene razlike u anafilaksiji kod djece i odraslih, iako je osnovni mehanizam isti. No neovisno o dobi, radi se o nagloj teškoj alergijskoj reakciji koja može ugroziti život.
Ključne razlike vidljive su u uzrocima i simptomima. Najčešći uzrok anafilaksije kod djece je hrana (kikiriki, orašasti plodovi, jaja, mlijeko, riba) dok su kod odraslih češći ubodi insekata (osa, pčela) i lijekovi (antibiotici, NSAIL).
Kod djece su često prvi primjetni znakovi kožni simptomi (osip, koprivnjača), oticanje usana, jezika, povraćanje, bolovi u trbuhu, plač, promjene u ponašanju (izrazito mirno dijete ili izrazito uznemireno dijete). Kod male djece vrlo brzo nastupa otežano disanje. Odrasli češće imaju teže respiratorne simptome, pad tlaka i vrtoglavicu. Kožni simptomi su česti, ali ponekad ih ni nema (“tihi oblik”).
Liječenje anafilaktičke reakcije je HITNO i vrlo je važno da roditelji i veća djeca budu educirani i sigurni u primjeni autoinjektora adrenalina - EpiPen-a. Primijenjen u mišić natkoljenice djeluje jednako kod djece i odraslih. Postoje tri različita autoinjektora prema dozi te se prema kilaži propišu djeci. Ako se adrenalin primijeni brzo, ishod je dobar i kod djece i kod odraslih.
Djeca se u pravilu brže oporavljaju od anafilaktičkog šoka nego odrasli, ali svi, a pogotovo rizične skupine djece (dojenčad, mala djeca s poznatim teškim oblicima alergija) zahtijevaju pažljivo praćenje u bolničkim uvjetima nakon anafilaktičke reakcije.
Osnovni mehanizam anafilaksije je isti, ali uzroci, početni simptomi i dinamika reakcije nešto se razlikuju kod djece i odraslih. U oba slučaja brza primjena adrenalina i hitna medicinska pomoć su ključni. Roditelji male djece s poznatim alergijama trebaju uvijek imati plan hitne intervencije i odgovarajući autoinjektor. Ne odgađajte primjenu adrenalina čim posumnjate da vaše dijete razvija anafilaktičku reakciju!
Jesu li sve alergije doživotne?
Nisu, dobra vijest je da mnoge dječje alergije s vremenom nestanu, a posebno one koje su ujedno i najčešće u ranoj dječjoj dobi kao što su alergije na hranu - na kravlje mlijeko, na jaja te na pšenicu i soju.
Alergije na kravlje mlijeko, jaja, pšenicu i soju u većini slučajeva prolaze, i to značajno češće nego alergije na kikiriki, orašaste plodove ili ribu. Redovita kontrola kod alergologa omogućuje praćenje napretka i procjenu kada je sigurno pokušati ponovno uvođenje.
Liječnik pedijatar koji se bavi područjem dječje alergologije obično provodi povremena testiranja (kožni ubodni test, tzv. „prick test“ ili laboratorijski nalazi krvi ukupnih i specifičnih protutitijela klase IgE) te po potrebi kontrolirani „oralni izazov” odnosno ponovno uvođenje alergene namirnice u sigurnim uvjetima kako bi se provjerilo je li dijete alergiju preraslo.
Koja djeca sporije prerastaju alergiju?
Ona koja imaju teže reakcije (posebno anafilaksiju), djeca s inicijalno višim vrijednostima specifičnog IgE, djeca s težom kliničkom slikom npr. atopijskog dermatitisa.
Koje alergije djeca najčešće prerastu?
Što savjetujete roditeljima?
Roditelji mogu bilježiti simptome jer zapisivanje reakcija pomaže liječniku u praćenju alergije. Savjetuje se i redovito kontroliranje alergije – pedijatar ili alergolog može pratiti napredak i testirati toleranciju. Nove alergene treba uvoditi postupno i polako, u malim količinama, dok je dijete zdravo. Kod teških reakcija (anafilaksija) uvijek je važno imati plan hitne intervencije i autoinjektor adrenalina ako je propisan.
Što napraviti ako roditelj sumnja da je dijete alergično? Kako i kada uvesti alergenu hranu (jaja, orašasti plodovi)?
Dugi niz godina stručnjaci su smatrali da je najbolji način za sprječavanje alergija izbjegavanje potencijalno alergenih namirnica u prvim godinama života. Smatralo se da odgađanje uvođenja takvih namirnica, poglavito kikirikija, može potencijalno spriječiti razvoj drugih alergijskih stanja, osobito ekcema.
Međutim, novija istraživanja nisu pokazala nikakvu korist od odgađanja uvođenja alergene hrane. Zapravo, ono što ta novija istraživanja otkrivaju je sljedeće: čim je beba spremna za prvu dohranu, može biti korisno početi nuditi male količine namirnica za koje znamo da imaju veći rizik od izazivanja alergija. Rano uvođenje alergena u periodu dohrane i učestalog izlaganja tom alergenu (2-3 puta tjedno) kako bi se smanjila mogućnost razvoja alergija. Najviše istraživanja na tu temu ranog uvođenja su upravo za jaja i kikiriki.
Hranu valja uvoditi u maloj količini, tijekom dana, dok je dijete zdravo, uz postepeno povećavanje količine date namirnice u tijeku tjedna u kojem se namirnica uvodi. Ne preporučuje se uvoditi više novih namirnica isti dan. Orašaste plodove uvijek treba dati u obliku maslaca ili fino mljevenih smjesa, nikako cijele, zbog opasnosti od gušenja u toj dobi.
Ako dijete već ima izražen atopijski dermatitis ili jaku alergiju u obitelji, to ne odgađa primjenu alergenih namirnica, no dobro je prethodno savjetovati se s pedijatrom.

dr. Nastasja Trifoni
Savjeti za početak uvođenja alergena u dohranu dojenčeta
Dojenčad dobiva svu potrebnu prehranu iz majčinog mlijeka, mliječne formule ili njihove kombinacije do otprilike 6. mjeseca života. Preporuke za prehranu zdrave dojenčadi Hrvatskog društva za pedijatrijsku gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu kažu da je majčino mlijeko (dojenje/prirodna prehrana) najbolja hrana za zdravo dojenče i preporuča se kao jedina namirnica u prvih četiri do šest mjeseci života (tzv. isključivo dojenje). S dohranom treba početi između 17. i 26. tjedna života. Kravlje mlijeko kao osnovni mliječni napitak ne preporuča se u prvih 12 mjeseci, no u malim količinama i/ili u formi mliječnih proizvoda može se dodavati i ranije u obrocima za dohranu.
Započnite s hranom niskog rizika od alergije kao što su dječja žitarica, pire od banana ili pire od šljiva, jabuke. Nudite jednu novu namirnicu u isto vrijeme i pričekajte barem jedan dan prije nego uvedete novu. Nakon svake nove namirnice, pratite simptome alergije: proljev, osip ili povraćanje. Ako se pojave simptomi, prestanite s davanjem te namirnice i posavjetujte se s pedijatrom.
Ako beba dobro podnosi prve namirnice i nema razloga sumnjati da je u visokom riziku, možete početi uvoditi visoko alergene namirnice, poput jaja, proizvoda od orašastih plodova, jogurta i drugih mliječnih proizvoda, pšenice, sezama, soje, riba i školjka. Proizvode koji sadrže kikiriki idealno bi bilo uvesti već između 4. i 6. mjeseca života. Istraživanja sugeriraju da odgađanje uvođenja može povećati rizik od razvoja alergije.
Tijekom uvođenja visoko alergenih namirnica treba početi s malim količinama. Ako beba ne pokaže znakove netolerancije ili alergijske reakcije, količinu možete postupno povećavati. Održavajte ih u prehrani u razvojno prikladnim porcijama, primjerice 2 žličice kikiriki maslaca (bez krupnih dijelova), maslaci od orašastih plodova poput indijskog oraščića ili tahini od sezama, otprilike trećina dobro kuhanog jajeta.

Poliklinika Pediatrica
Sve namirnice, uključujući alergene, trebaju biti u oblicima i teksturama prikladnim za dojenčad. Na primjer, možete uvesti prerađene mliječne proizvode poput punomasnog jogurta ili grčkog jogurta pomiješanog s voćem koje je beba već probala, samo kravlje mlijeko se ne preporučuje prije 1. godine.
„Alergije su sve češće, ali danas imamo jasne smjernice kako ih dijagnosticirati, liječiti i čak prevenirati. Roditelji mogu puno učiniti ranim i pravilnim uvođenjem hrane, izbjegavanjem okolišnih okidača te pravodobnim prepoznavanjem simptoma. U većini slučajeva alergije su neugodne, ali se mogu kontrolirati i adekvatnim liječenjem umanjiti simptomi, a za ozbiljnije reakcije postoje učinkoviti i sigurni postupci liječenja o kojima se roditelji i djeca trebaju adekvatno educirati kako život s alergijom i ne bi bio tako naporan i siv”, zaključuje na kraju pedijatrica Nastasja Trifoni.