Ivica Šain, član Vijeća za prevenciju Grada Pule, dječji i adolescentni psihijatar, voditelj Odjela psihijatrije OB Pula bio je gost današnje sjednice Gradskog vijeća Grada Pule s obzirom da je na traženje vijećnika uvrštena tematska točka o vršnjačkom nasilju.
Kako je uvodno naglasio, s obzirom na brojne vijesti koje se često nalaze u medijima, stječe se dojam da vršnjačkog nasilja ima sve više, iako, kako je naglasio, treba biti vrlo oprezan, jer nekih preciznim podataka zapravo i nema. Nešto se ne prijavljuje, a nešto što je prijavljeno, često u konačnici ne bude potvrđeno kao vršnjačko nasilje.
- Vršnjačko nasilje događa se najčešće u fazi adolescencije. Međutim, nasilje, odnosno buling, nije medicinska kategorija, ne postoji u klasifikacijama bolesti i poremećaja. Slično je kao mobbing, koji također nije dijagnoza. Buling je pojava. O njemu se počelo pričati 70-ih godina, ali je do danas provedeno puno istraživanja i dobiveni neki meritorni podaci. I mi imamo niz primjera iz našeg okruženja, i u Puli nedavno, ali i iz Njemačke, Belišća, Sesveta... Doista izgleda da bulinga nikada nije bilo više nego danas, utvrdio je uvodno dr. Šain.
U nastavku je razlučio razliku između puberteta i adolescencije, odnosno rekao je kako se pubertet odvija pod utjecajem hormona, dok adolescencija uključuje više emocionalni dio.
- Adolescencija je mosta između djetinjstva i odrasle dobi. No, da biš nešto stekao, nešto moraš i napustiti, a to je u ovom slučaju sigurno okruženje djeteta. Odjednom postaju odrasli, a to često nije jednostavno, čekaju ih mnoge zamke da bi jednog dana postali zrele jedinke... Period je to u kojem se uspostavlja identitet, prolaze kroz krize tko su, što su, kakva im je spolna orijentacija. To je i period u kojem se grupa najviše koristi od svih perioda u životu. A to je bitno naglasiti jer se vršnjačko nasilje uvijek događa u grupi. Zašto? Jer je grupa bitna, kroz grupu traže potvrdu. Bitna je i obitelj, a pokazalo se da što više roditelji maltretiraju dijete, dijete će se lakše zakačiti za grupu. Zato treba biti oprezan. I treba znati da agresija rađa još veću agresiju, pogotovo u adolescenciji, rekao je dr. Šain.
Govoreći o vršnjačkom nasilju ustvrdio je to zlostavljanje uz upotrebu sile, jer je jedna strana uvijek jača od druge, i da je riječ o opetovanim događajima koji kontinuirano traju duže vrijeme.
- Uz buling ide agresija koja je nužna za razvoj, primjerice u sportu, ali je cilj da se agresija drži pod kontrolom. Agresivnost može biti uređena ili naučena. S jedne strane, odgovorna politika znački kako ćemo naše generacije odgajati, a s druge strane na nju utječu ratovi, razvodi, 'bombardiranje' preko medija i društvenih mreža, naveo je nadalje dr. Šain.
Komentirajući neke statističke podatke kaže da ih je prije svega teško dobiti, a potom da se sada sve snima, iako su snimanje i objavljivanje takvih sadržaja kaznena djela.
- Nije dobro pojave izolirano izvlačiti iz konteksta. Treba vidjeti gdje se nešto događa, ako se događa u školi, tada je u redu da i škola budu uključena u rješavanje problema jer su tada rezultati puno efikasniji. Treba dati prednost radu na školskom nivou, da i nastavnici i žrtve dobiju podršku. Na žalost, danas su žrtve dvostruke žrtve - em dobiju po glavi i još moraju ići kod psihijatra ili psihologa, što je ipak manja kazna, dok nasilnici 'skliznu' i to nije dobro, eventualno se pošalju u drugu školu, a to ne najbolje rješenje, rekao je dr. Šain.
Predsjednica Gradskog vijeća Marija Marković Nikolovksi
Druga važna grupa je obitelj, dodao je, pa se tu postavlja stručno pitanje zašto je neko dijete zlostavljano, a drugo nije. Ovisi li to kako je tko odgajan?
- Pokazalo se da čvrsta disciplina izaziva nasilno ponašanje, odnosno da čvrste odgojne metode često rađaju nasilnike. To ne znači da djeci treba stalno popuštati, ali nije dobra niti agresivnost. Također, nije doba niti pretjerana zaštita, jer "helikopter roditelj" uzrokuje da su takva djeca obično žrtve, jer se tako stvaraju pasivna djeca koja se boje izreći svoj stav i svoje mišljenje. Dakle, kategorija djece agresora su oni gdje je u obitelji prisutno kažnjavanje, a tamo gdje je prisutna prevelika zaštita odraslih, djeca postaju pasivni i žrtve. Djeca izlaze iz obitelji s onim karakteristikama koje ovise o samom ponašanju u obitelji. Na žalost, na djecu utječe i slab odnos među roditeljima, a zna se da se danas 50 posto brakova razvrgava. Tu je važno reći da je buling socijalni fenomen pa je tu važno spomenuti i ulogu promatrača, a to su svi oni koji snimaju događaj, ali se ne uključuju, rezimirao je dr. Šain.
Predstavio je i jedan antibuling projekt koje su izradili stručnjaci Univerziteta iz Bologne, a rješenje je bilo da se uključi cijelo društvo.
- U fokus su stavili cijelu grupu, a ne samo pojedince. Kod nas, na žalost, dolaze pojedinci, roditelji, nekada smo pozvani u škole, ali to je više na bazi savjetovanja. Jedan od ciljeva ovog antibuling projekta bilo je stvaranje atmosfere povjerenja i uključenosti pa se tako krenulo prvo u edukaciju učitelja, pa roditelja, kojima je trebalo dati informacije, suport i sugestije pa i djecu. Kod nas se zovu roditelji, donesu neke pedagoške mjere i tu se staje. Da bi se nešto promijenilo, potreban je rad. Nije dobro da netko bude žrtveni jarac - to je obično učenik koji je uvijek kriv za sve. Ne! Trebaju nam intervencije, dan za dan, da se otvori diskusija, da učenici budu uključeni u rad i da budu aktivni, da se i njih sasluša što se događa, da mogu slobodno diskutirati, a ne da im se drže prodike i lekcije. Upravo ovakve bi projekte trebalo uključiti u kurikularnu reformu, a roditelji osvijestiti u uočavanje problema, rekao je na kraju dr. Šain i rezimirao kako buling nije lako identificirati. - Mladi mogu biti i nasilnici i žrtve i te se uloge mogu miješati. Nekad djeca budu prvo žrtve pa potom i sami nasilnici. Zato je bitno da se radi, nema brzog rješenja.
Pročelnica za društvene djelatnosti Ivana Sokolov naglasila je kako je Gradu Puli jedan od prioriteta rješavanje vršnjačkog nasilja, a jedan od zadatak je koordinacija između institucija i umrežavanje stručnjaka. Dodala je kako je iz prakse primijećeno da u škole treba više uključiti roditelje.
Pročelnica za društvene djelatnosti Ivana Sokolov
Vijećnica Možemo! Pula Dušica Radojčić iznijela je neke podatke iz Slike zdravlja gdje je u 2021. godini na području Puljštine bilo 66 slučajeva vršnjačkog nasilja, a 2013. upola manje, svega 34 slučaja. Konstatirala je kako je u Slici zdravlja izdvojen zabrinjavajući trend porasta vršnjačkog nasilja, ali i trend spuštanja dobne granice na svega 14 godina.
- Tražeći informacije saznala sam da samo nekoliko osnovnih škola u Puli imaju psihologe na puno radno vrijeme, da OŠ Centar, Stoja i Veruda imaju psihologe na trećinu radnog vremena, a OŠ Monte Zaro na pola radno vremena. Socijalnih pedagoga je premalo, a nedostaju psihoterapijske usluge. U privatnoj praski u Puli nema niti jednog psihoterapeuta za rad s djecom i mladima, nizala je Radojčić te zaključila kako je očito problema u ljudskim resursima.
- Bio je prijedlog da se osnuje mobilni stručni tim kao podrška osnovnom školstvu u čijem bi sastavu bili logopedi, rehabilitatori i socijalni pedagozi, ali je Grad to prihvatio samo za jednu školsku godinu 2023.-/24. Tim nije usmjeren samo na vršnjačko nasilje, već i na rad s učenicima s teškoćama, odnos s medijima i ostalom, a radi se o volonterima koji rade negdje drugdje. To bi trebao biti profesionalni stručni tim, s punim radnim vremenom, kao podrška školama, umjesto da svaka škola ima kompletan stručni tim. Mi imamo problem u preventivnom smislu, imamo manjak ljudskih resursa i manjak tretmana, nema dječjih psihijatara i psihologa koji bi se samo time bavili, rekla je Radojčić.
S njom se složio dr. Šain koji je rezimirao da je ključna stvar u odgoju kako greške popraviti.
- Svi napravimo nešto što ne bude uvijek dobro, ali pitanje je kako to popraviti. Kada govorimo o bavljenju vršnjačkim nasiljem treba znati da u Hrvatskoj ima svega 60, 70 dječjih psihijatara, a psiholozi sve češće odlaze na bolje plaćena mjesta. Rad s djecom je lijep, ali je s roditeljima gadan! Na području Istre, Pule, ima stručnjaka, ali su često raspršeni pa je prva ideja za realizaciju - umrežavanje. Cilj je također potaknuti i druge da rade s djecom. Umjesto da ih se šalje psihijatrima, jedan dio mogu napraviti učitelji, ili u školi psiholog, pedagog, socijalni pedagog, može se raditi s roditeljima, a ako ništa ne uspije, tada se ide kod stručnjaka, rekao je dr. Šain.
Na upit IDS-ove vijećnice Elene Puh Belci koliko je pandemija utjecala na vršnjačko nasilje, dr. Šain je rekao da je pandemija vezana uz druge procese - negativno je djelovala na psihofizički razvoj zbog čega raste broj depresija, anksioznosti, ali i uporaba droga.
