Društvene mreže imaju i svoje dobre strane: spajaju ljude i čuvaju uspomene od zaborava.
Upravo je to cilj grupe "Štinjan - priče iz sela" - virtualnog mjesta za razmjenu sadržaja o ovom "selu", koja je u zadnje vrijeme iznimno popularna među Štinjancima i svima koji su uz njega vezani.
U njoj se dijele i čuvaju od zaborava stare fotografije mjesta, kada ono još nije bilo nagrđeno prekobrojnom izgradnjom, stare obiteljske fotografije, ali i prisjeća nekih Štinjanca kojih više nema, a bili su dobra duša mjesta, poput boema i umjetnika Drage Ribića bez kojeg, kako su konstatirali, "selo više nije isto".
Drago Ribić
Grupa djeluje i kao svojevrsna oglasna ploča mjesta te, osim uspomene, ima za cilj dijeliti sve korisne informacije koje se tiču Štinjanaca.
Administratorica grupe je mlada Anamarija Dedić. Rođena je u Zagrebu, ali je od rođenja ljeta provodila s obitelji u Štinjanu.
Iz užurbanog Zagreba preselila se u Štinjan
- Mogu reći da sam Štinjanka podrijetlom, budući da su mamini preci rođeni ovdje, a povezanost s ovim mjestom sam osjećala oduvijek. Još kao dijete sam znala da ću jednoga dana ovdje živjeti, a 2018. godine sam konačno preselila iz užurbanog Zagreba, pronašla posao, završila studij i osnovala obitelj.
Na pitanje kako je došla na ideju da otvori Facebook grupu navodi da je grupu kreirala u rujnu 2022. godine, nakon što sam se počela baviti nekim vlastitim istraživanjima.
Paola Visonà Delseno i jedan od prvih Fiata u selu
Bombardiranje Hidrobaze
- Konkretno je to tada bilo pretraživanje digitalne arhive starih hrvatskih i talijanskih novina s namjerom da pronađem bilo kakve tekstove i fotografije Štinjana iz 19. i 20. stoljeća i sve zajedno dokumentiram na jednom mjestu.
Prvotno se grupa zvala "Štinjan – priče iz povijesti", a kreirana je s namjerom da zajedno prikupimo stare fotografije i ispričamo priče o Štinjanu kakvog ga pamtimo i kako se nekada ovdje živjelo. Tada sam objavila jedan članak iz "Naše sloge" i nekoliko starih fotografija, međutim doseg je bio jako slab, a aktivnost članova gotovo nikakva, prisjeća se.
Ulica Sv. Margarete iliti Šaliž u vrijeme Austro-Ugarske/ Grupa Istarske ljepote
Puntisella, zapovjedna zgrada
- Onda smo u ožujku ove godine imali akciju čišćenja otpada iz štinjanskih šuma u kojoj su željeli sudjelovati brojni Štinjanci, ali obavijest o akciji nisu imali prilike vidjeti nigdje. To me ponukalo da promijenim ime grupe u "Štinjan – priče iz sela" i da ona bude mjesto za razmjenu sadržaja i događaja – prošlih, sadašnjih i budućih.
Tada su se krenule nizati objave članova baš onako kako sam u originalu zamislila, veli Anamarija. U proteklih mjesec dana grupa je tako doživjela pravu renesansu i po pitanju broja članova i po pitanju učestalosti objava.
- Trenutno brojimo oko 450 članova, a broj raste iz dana u dan. Najviše je Štinjanaca i onih koji su ovdje rođeni, međutim ima ovdje ljudi koji su na neke druge načine povezani s našim lijepim mjestom i vole ga na neki svoj način, veli naša sugovornica.
(Štinjanci na Vilama, negdje početkom 80-tih. Stoje Igor Budisavljević, Dragan Perhat, Branko Ivanović, Zdravko Medančić, sjede Korado Frančula, Cvetko Praznik, Sandro Mezulić i Kiko Talijan)
(Mlade Štinjanke na moru u Kanaliću: Luisa Butković, Ružica Elezović, Jasminka Matijević, Adelina Mezulić i Lidia)
Vlado i Bibi Juričić
Anamarija dodaje da se sama tijekom studija posebno bavila razvojem Pule tijekom razdoblja Austro-Ugarske Monarhije pa je neke materijale pronašla i u literaturi koju je koristila za tadašnja istraživanja, a dio je preuzela iz dostupnih digitalnih arhiva.
Nešto materijala je i iz njezine vlastite arhive, poput obiteljskih fotografija, starih razglednica ili fotografija koje "ulovi u prolazu", a neke je uspjela pronaći u drugim grupama.
Lokalni nogometni klub neizostavan je dio štinjanske povijesti
Cilj grupe je prvenstveno da ostanemo povezani kroz virtualnu razmjenu sadržaja i događaja vezanih uz Štinjan. Mislim da su Štinjanci posebni po tome što su uvijek bili međusobno povezani u svemu – i mladi i stari zajedno
Anamarija Dedić
- Pored nekih modernih pravaca i ubrzanih promjena svjedočimo postepenom gubitku identiteta i promjeni izgleda cijelog mjesta i mišljenja sam da trebamo dokumentirati tko smo, gdje smo bili nekada i našu povijest spasiti od zaborava, veli ova mlada Štinjanka.
Mali Štinjanci ispred škole "Mate Frančula"
Na kraju, upitana koje su njoj osobno najzanimljivije objave i najvrijednije fotografije veli kako su po njezinom mišljenju stare obiteljske u kojima su sačuvani djelići nekih davno prošlih vremena - djeca i ljudi na ulicama starog, gotovo zaboravljenog Štinjana.
- Raduje me vidjeti moju ulicu u izdanju od prije 60-ak i više godina. Vjerujem da svaka obitelj ima pravu riznicu takvih fotografija i voljela bih da u skoroj budućnosti sve zajedno pretočimo u pravu izložbu, zaključuje Anamarija.
U korti ispred crikve 70-tih prošlog stoljeća
Rođendan Ružice Elezović Jakubović. Na slici Loredana i Gordana Peteršić Lala, Morena, Edi Bertetić, Daira (s Padulja) Gordana i Adelina
Jedna od fotografija koja je prizvala broje uspomene jest i ona "štinjanskog bunkera" - nekadašnjeg kultnog mjesta okupljanja mladih Štinjanaca.
Kultni bunker
Iz rasprave koja se razvila u grupi moglo se doznati da se jedne večeri ovdje okupilo više od 70 mladih Štinjanaca - točno 73!, a mnogi su se natjecali tko će s bunkera bolje skočiti.
Kako je napisala Štinjanka Karmen bunker je nekada bio legendarno mjesto:
"Znalo nas je biti jako puno tamo. Dane i dane smo provodili, kupali se i zabavljali, mogli smo fumat u miru da nas nidan ne vidi, a kad nam je nestalo vode za piti, ajde na noge u Štinjan, pa lipo nazad. Niš nan ni bilo teško".