Talijanski stil - od dizajna automobila do modne odjeće, od obuće do kućnog namještaja – onaj koji je prepoznat i cijenjen u cijelom svijetu, nastao je u pedesetim godinama prošlog stoljeća.
U onom povijesnom trenutku, samo nekoliko godina nakon završetka Drugog svjetskog rata čije je rane poražena Italija još trebala liječiti, ali i nakon dvadesetogodišnje diktature koja je svojim ideološkim dogmama i ideologiziranim pravilima (uključivši umjetnost) isušila slobodnu kreativnost, talijanska umjetnost a potom industrija vraćaju svoju slobodu izražavanja i svoje pravo na smjele pokušaje.
Bio je to pravi put. Za samo nekoliko godina, zahvaljujući i procvatu malih poduzeća i kvalitetnog obrtništva u kojima je postojala mogućnost eksperimentiranja i pravo na odvažnosti, Italija će doživjeti novi val blagostanja („booom economico“), a svijet upoznati proizvode fenomena poznato sintagmom „miracolo italiano“ (Talijansko čudo”), a čije su ključne riječi bile gospodarski rast, inovativnost, optimizam.
Neki od predmeta i proizvoda koji su nastali u tom razdoblju, zahvaljujući raznim muzejima, zakladama, udrugama i privatnim kolekcionarima, izloženi su na izložbi „“Italia Cinquanta. Moda e design. Nascita di uno stile” (Italia Pedeset. Moda i dizajn. Rođenje stila”) koja je još danas postavljena u
palači Petzenstein u srcu Gorizije, buduće Europske prijestolnice kulture zajedno s Novom Goricom 2025. godine.
Izložba, koja se bavi poslijeratnim razdobljem sve do Olimpijskih igara u Rimu 1960., podijeljena je u različite cjeline (dizajn i primijenjene umjetnosti, industrijski dizajn, visoka moda), a publici nudi niz predmeta koji su pridonijeli stvaranju mita o
"Made in Italy": namještaj, svjetiljke, keramika, staklo (uključujući i one iz Murana), metali, tkanine za namještaj, tepisi, tapiserije među kojima se ističu namještaj koji je dizajnirao
Gio Ponti, avangardne svjetiljke
Gina Sarfattija te industrijska proizvodnja tvrtki
Alessi, Arflex, Azucena, Tecno, Fontana Arte i mnoge druge.
Izložba se razvija kroz četiri izložbena prostora zgrade (na dvije etaže), a jedna od istaknutih cjelina je ona posvećena industrijskom dizajnu.
Izloženi su proizvodi koji su postali ikone poput podesivog televizora Phonola 17/18 iz 1956., mehanički sat Cifra 5 tvrtke Solari, pisaći stroj Olivetti Lettera 22 iz 1950. i šivaći stroj Necchi Mirella iz 1957.; oba stroja dizajnirao je Marcello Nizzoli koji je za svoj rad nagrađene Zlatnim šestarom (Compasso d'Oro) odnosno svjetskom nagradom za dizajn koja je ustanovljena 1954.
Još jedna žarišna točka izložbe je dio posvećen odjevnoj
modi: izbor najznačajnijih modela tog razdoblja odjeće i dodataka (torbice i cipele), uključuje kreacije Emilija Puccija, Emilija Schubertha, Roberta Capuccija, Simonette, Alberta Fabianija, sestara „Sorelle Fontana“, Jole Veneziani, Gattinoni, Biki, Curiel, Marucelli, Gucci i Salvatore Ferragamo.
Ovi su brendovi već tada u svoju klijentelu ubrajali holivudske filmske zvijezde poput Ave Gardner, Marilyn Monroe, Elizabeth Taylor, Esther Williams.
Tu su bile i talijanske dive kao što su Sophia Loren, Gina Lollobrigida, Claudia Cardinale i Elsa Martinelli.
Među raznim kolekcionarskim predmetima tu su i cipele koje je Ferragamo dizajnirao za Marilyn Monroe i koje je ona nosila u kultnom filmu "Neki voli tko vruće".
Za ljubitelje talijanskog stila u auto i moto industriji izložena je
Vespa koju je početkom 1950-ih proizvodio Piaggio (slična joj je, ali nije ona na kojoj su se vozili Audrey Hepburn i Gregory Peck u filmu "Praznik u Rimu") te automobil
Lancia Aurelia B20 iz 1957. koji je postavljen u ulaznom atriju palače.