Kloštar (tal. San Michele di Leme) nije veliko mjesto. Broji svega 49 duša. Nalazi se 10 kilometara od Vrsara, ponad Limskog kanala, na periferiji šume Kontija. Njegova je najprepoznatljivija građevina – a nije da, istinu za volju, ima neku konkurenciju – samostan sv. Mihovila.
Samostan je, prema legendi, ustanovio utemeljitelj benediktinskog reda kamaldoljana, sv. Romuald, početkom 11. stoljeća, a koji je, navodi se na stranicama TZ-a Vrsar, do tada živio pustinjačkim životom u obližnjoj spilji na obronku Limskog zaljeva. Na drugim se pak mjestima spominje da je se sv. Romuald u pećinu vratio i nakon što je podigao samostan. U neposrednoj blizini objekta dvije pješačke staze imaju svoju početnu točku: Staza fratarske škale koja vodi do mora i staza sv. Romualda koja Kloštar spaja s Vrsarom.
Građevina, međutim, danas vodi bitku s vremenom i šipražjem. Oronula je, neugledna, napola zaogrnuta gustišem, djelomično pokrpana ciglama.
Od nekada moćne opatije sv. Mihovila sačuvani su tek dio klaustra i dvije crkve: manja iz šestog stoljeća posvećena Blaženoj Djevice Mariji, i veća iz 11. stoljeća posvećena, dakle, sv. Mihovilu. U potonjoj su, opisano je na edukativnoj tabeli pored objekta bez koje teško da bi neupućeni netko znao ispred čega se nalazi, sačuvani ostaci romaničkih fresaka južnonjemačke benediktinske škole otonskog razdoblja s prikazom kamenovanja sv. Stjepana i lijepo očuvanim likom sveca. Klaustar je sa središnjom cisternom bio okružen trijemom.
Od 14. stoljeća njime je upravljao samostan Sv. Mihovila u Muranu, a zamjenom nekretnina je 1772. dospio u vlasništvo obitelji Coletti iz Conegliana, koji su izgradili svoju palaču. Smrću svih muških članova obitelji dospio je u državno vlasništvo u 19. stoljeću. Međutim, postoje zapisi koji govore da su u samostanu - u neko vrijeme tijekom 14. stoljeća - boravili templari (Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama), mistični crkveno-viteški red, i to nakon razdoblja zapuštenosti zbog kužnih epidemija, no samo nakratko.
