(FOTO) Pogledajte fotografije iz sakralnog dragulja na sjeveru Istre: u crkvici u Slumu kriju se jedine freske na Ćićariji

Crkva svetog Mateja u Slumu na Ćićariji izvana možda izgleda neugledno, ali unutrašnjost ovog sakralnog objekta skriva pravo malo bogatstvo religijske umjetnosti.

Unatoč siromašnoj naseljenosti, maša se još uvijek održava svake nedjelje, kada pop dolazi iz Buzeta.

Prema podacima Istrapedie i projekta Revitas (Revitalizacija istarskog zaleđa i turizma u istarskom zaleđu ) crkva svetog Mateja apostola i evanđelista čuva jedno od zanimljivijih svjedočanstava kasnosrednjovjekovne Istre. Danas jednostavna i skromna izgleda, crkva u svom svetištu skriva ciklus fresaka u kojem je uočljiv izniman spoj srednjovjekovne kasnogotičke tradicije i novih likovnih izraza renesanse.

Najstariji i najvrjedniji dio crkve upravo je kasnogotičko svetište s rebrastim svodom, koje nosi važan trag iz prošlosti – godinu 1555. Ona je zapisana glagoljskim slovima na konzoli svoda i omogućuje da se u isto razdoblje smjesti i nastanak zidnih slika. Riječ je o vremenu kada je velika tradicija istarskog zidnog slikarstva već bila na zalasku, ali je još uvijek ostavljala snažan trag u sakralnoj umjetnosti.

Freske su otkrivene 1996. godine, a potom i restaurirane, čime je ponovno postao vidljiv vrijedan sloj baštine koji je desetljećima bio skriven. Likovi su oblikovani u duhu koji je već blizak renesansi, dok ikonografija ostaje duboko povezana sa srednjovjekovnom gotičkom tradicijom. Na zidovima svetišta i u poljima svoda prikazani su sveci i proroci, dok se među najvažnijim prizorima nalaze Navještenje, Raspeće i Uskrsnuće Kristovo.

Posebno je zanimljiv prikaz svetog Jurja kako ubija zmaja, kao i scena Kristova silaska u Podzemlje. Potonji motiv jedan je od rijetkih sačuvanih prikaza takve vrste u Istri. Iznad oltara, u središnjem dijelu svoda, nalazi se prikaz Boga Oca s kraljevskim atributima, koji desnom rukom blagoslivlja.

Autor fresaka nije sa sigurnošću utvrđen, pa ih je najprimjerenije pripisivati anonimnim majstorima 16. stoljeća. Njihov likovni izraz svjedoči o vremenu prijelaza: u njemu se susreću renesansni elementi i još uvijek snažna srednjovjekovna tradicija.

Posebnu vrijednost crkvi daje upravo glagoljski natpis iz 1555. godine. On nije samo vremenska oznaka nastanka fresaka i obnove svetišta, već i vrijedan dokaz kontinuiteta glagoljaške kulture u Istri. Glagoljica je stoljećima bila jedan od temelja hrvatske pismenosti i liturgijske tradicije, a njezina prisutnost u Slumu svjedoči o tome da je ta tradicija i u 16. stoljeću bila duboko ukorijenjena u životu istarskih zajednica.