(FOTO) PROPAST PULSKE PIRAMIDE Eh, kakva je to diskoteka nekad bila!

Koliko god suludo zvučalo, pulska Piramida, nekadašnja hit diskoteka u sklopu Arenaturistovog kompleksa Zlatne stijene, duže propada nego što je radila. I to puno, puno duže. Oko trideset godina duže. Jer, radila je manje od deset godina.

- Noćni klub! Disko! Zabava... Nije vojni objekt, pokušavamo objasniti grupici njemačkih turista, koji su nedavno stigli u apartmansko naselje iznad plaže Saccorgiana i pomalo zbunjeno obilaze oko neobične građevine, analizirajući je li u pitanju sastavni dio obližnje tvrđave Bourguignon.

- Aha! Klub! Ne može se u nju? Zatvorena je?, pitaju.

Zatvorena, i to odavno. 

A kakav je to klub bio... 

Bajaga na otvaranju

Godina je 1985. i tada neprikosnoveni dobri dečko YU rock'n'rolla (za mnoge neprikosnoven i danas, možda samo nešto manje dečko) Momčilo Bajagić Bajaga sa svojim Instruktorima u ožujku izdaje antologijski album "S druge strane jastuka". Mjesec dana kasnije, točno 18. travnja 1985., GRO Industrogradnja započinje s izgradnjom Piramide na samom ulazu u turistički kompleks Zlatne stijene. Posao će trajati za današnje pojmove možda i nestvarno kratka tri mjeseca i završiti 19. srpnja, a već u noći s 21. na 22., prema dostupnim podacima, u njoj će se  otvoriti diskoteka.

Gost na otvaranju - Bajaga, dakako!

Tek je ovo bila najava statusa koje će u glazbenom smislu ovo mjesto uživati. Jer, iako atraktivna i izvana i iznutra, pritom na fantastičnoj lokaciji nedaleko gradskih naselja, a nad samim morem i divnim plažama, Piramida nije "odrađivala" svoj status ljepotom - ona je godinama bila mjesto vrhunskih svirki i glazbenih večeri. Piramida je, jednostavno, bila jedna odlična diskoteka! Svjetska!

Iako su danas konkretni podaci o njenom radu rasuti u teže dostupne izvore i ponekad zamagljeni osobnim sjećanjima tadašnjih gostiju, neupitan je podatak da je u jednoj fazi, kao prilagođavanje brojnim stranim gostima koji su je "pohodili", nudila svjetske hitove danima prije no što su u većini domaćih diskoteka, pa čak i radio stanica, pušteni po prvi put.

Ništa manje prestižne nisu bile ni svirke domaćih izvođača. 

Točno godinu dana nakon otvaranja, 21. srpnja 1986., u Piramidi je održan je posljednji koncert Atomskog skloništa na kome je pjevao Serđo Blažić Đoser, pa je sasvim prirodno da je kasnije, kada je osnovan Đoserov memorijal, upravo Piramida bila jedna od značajnih točki glazbenog programa.

Svirali su tu i Parni valjak i Divlje jagode u vrhuncu popularnosti, Dado Topić i grupa Time, pa i Laibach.

Čitatelji će se sjetiti još imena, bez zamjerki što ne nastavljamo niz, nadamo se. Jer, priči o koncertima u Piramidi, večerima provedenim u njoj i gradskim legendama koje su tamo nastajale jednom ćemo se još vratiti.

Danas ostajemo na priči o samoj građevini. Ili onome što je od nje ostalo, nakon što je zatvorena početkom devedesetih godina.

Iako više-manje neokrnjena, Piramida je danas u potpunosti zapuštena. U nju se ući ne može. Ulaz je davno zatvoren, nedavno i dodatno zaštićen čeličnim ogradama.

Ali, pogled u unutrašnjost nekadašnjeg čuda od diskoteke sasvim se dovoljno otvara i kroz šupljine i pukotine u zaštitnim barijerama nekadašnjeg ulaza.

Dobar dio inventara još je tu i skoro da je moguće zamisliti da, uz malo truda, Piramida ponovno zaživi. Ali, to je teško moguće.

Ostaje stoga pogled u propast jedne lijepe priče i, dojam kome se uporno nemoguće otrgnuti - kakva je to diskoteka nekada bila!