Znate li gdje se u Puli nekada nalazio Orlandov toranj, kako su izgledala prava Zlatna vrata, što se nalazilo na centralnoj livadi Šijanske šume krajem 1800-te ili kako je izgledao ciklodrom na mjestu današnje gimnazije?
Voćna tržnica i nojevo perje kao modni hit
Da se na Giardinima prije ladonja nalazila voćna tržnica i da su stabla koja su je krasila uklonjena početkom 20. stoljeća kako bi ovaj prostor bio preuređen u šetalište.
Djevojka s nojevim perjem, Pula oko 1913./ izvor Nikola Pajić
Znate li gdje su nekad stare Puležanke prale svoje rublje i da je 1909. u Puli bilo čak 70 žandara koji su danonoćno pazili na red i mir u gradu, a da je nakon otvaranja zoološkog vrta na Brijunima 1911. godine nojevo perje postalo pravi modni hit u gradu i lijepe žene pojavljivale su se na hotelskim terasama s velikim šeširima ukrašenim raznobojnim perjem koje je bilo usklađeno s bojama njihovih večernjih toaleta?
Sve ovo, ali i puno više zanimljivosti iz pulske povijesti možete saznati posjetite li sve popularniji Instagram profil Stara Pula, koji otkriva niz zanimljivosti iz najvećeg istarskog grada.
Iza profila "krije se" mladi zaljubljenik u povijest, Kaštanjerac Ivan Sergo, mnogima poznat kao dugogodišnji volonter udruge Snoopy.
Orlandov toranj, 1782. godine
On je, priča nam, imao sreću da je u životu vrlo rano uspio spojiti dvije strasti; ljubav i želju za pomaganjem psima te zaluđenost austrougarskom arhitekturom pa mu je rad u azilu, koji je smješten u jednoj od starih utvrda, idealna kombinacija u kojoj uživa.
Instagram profil koji ima gotovo tisuću objava trenutno prati više od pet tisuća ljudi, a ne sumnjamo da će taj broj iz dana u dan rasti. Jer, Ivan ima još brojne aseve u rukavu.
Ovaj, po struci tehničar cestovnog prometa i kako za sebe veli, nesuđeni arhitekt, s instagram profilom Stara Pula krenuo je zapravo sasvim slučajno.
Spojio ljubav prema psima i povijesti
- Nisam neki pretjerani ljubitelj Instagrama, no imao sam profil na kojem sam oglašavao pse za udomljavanje. A onda me tijekom korone, u srpnju 2021. pokosila bolest i dva tjedna nisam mogao do azila. Ostavši bez psećih slika krenuo sam objavljivati prve postove iz povijesti Pule. Vidio sam da postoje profili slične tematike na temu Zagreba, Kvarnera, Splita, no pulska povijest na Instagramu još nije bila zastupljena, pojašnjava Sergo.
Slavoluk Sergijevaca, dok u pozadini još nema današnjih Giardina i Flanatičke ulice, sredinom 1800-ih
Dodaje da se za ovu platformu odlučio i jer na Facebooku ima dovoljno grupa koje odlično pokrivaju razna povijesna razdoblja našeg grada, ali i preglednosti samoga Instagrama kojeg može dobro kontrolirati. Na početku je svoje objave bazirao na austrougarskom razdoblju, no profil zapravo pokriva sva povijesna razdoblja Pule; od prapovijesti do 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća.
Puležani se tako s nostalgijom mogu prisjetiti kako su nekada izgledala gradska kina, Giardini, stare pulske butige, ali i kroz fotografije pratiti izgradnju i preobrazbu mnogih gradskih kvartova koji su danas gotovo neprepoznatljivi.
Busevi na lungomare, monografija 1963./Foto Orel
Zanimljivo je pogledati kako je nekada davno izgleda Lungomare, neizgrađeni Monvidal bez kuća oko tvrđave, centar grada bez zgrade MUP-a ili robne kuće, odrastanje bez kompjutera i mobitela na Vidikovcu ili vidjeti koje su sve građevine tijekom godina stradale iili nestale i možemo ih se prisjetiti samo putem starih fotografija.
Saznati možete i koje su sve važne ličnosti posjetile Pulu i Puljštinu tijekom godina - od kraljice Elizabete, Dafie Farkash Gaddafi koja je s Jovankom Broz 1977. posjetila dječji vrtić Ivan Jadreško u Šišanskom naselju do Ernesta Che Guevare.
Safia i Jovanka/ Muzej istorije
Razgovarajući s Ivanom o tome kako nije povjesničar, a vodi kvalitetnu povijesnu stranicu, Sergo napominje da ga je prema povijesti prvo gurnula ljubav prema arhitekturi, a onda - jednom kada je počeo proučavati pulsku povijest - više nije mogao stati.
Tome je kumovalo i civilno služenje vojske u Sveučilišnoj knjižnici gdje je, veli, kroz njegove ruke prošla tona materijala.
Voćna tržnica Giardini, oko 1900./ izvor Mladen Rabota
Pula je, dodaje s oduševljenjem, nepresušni bunar povijesnih zanimljivosti, a njegov je cilj da barem dio njih pronađe put do što većeg broja ljudi, kako bi povijest mogli cijeniti, a gradsku baštinu sačuvati za daljnja pokoljenja.Inspiraciju za svoje postove vuče, prenosi nam, iz razne stručne literature, muzejskih postava, a velik dio slika, razglednica i fotografija nabavlja od kolekcionara, na raznim aukcijama.
Sve češće obraćaju mu se i privatne osobe koje žele da se fotografije i dokumenti koje imaju, a tiču se pulske povijesti, objavama sačuvaju i spase od zaborava.
Prodavačice Puljanke 1972.
- Velika inspiracija bila mi je grupa "K. u. K. Pula" na Facebooku, koja se bavi proučavanjem i očuvanjem kulturne baštine našega grada i južne Istre iz vremena vladavine Austrije odnosno Austro-Ugarske, a koja me dodatno zagrijala za temu austrijske vladavine.
U početku sam skidao njihove fotografije i objavljivao, ali pomalo sam i ja sam dobio uvid u bogate kolekcije marljivih pulskih kolekcionara koji mi ustupaju materijale, pojašnjava. Kako su pristizali pratitelji tako je Ivan u objave počeo ulagati sve više truda, obogaćivati ih kratkim tekstovima i pričama koje ih prate, priča nam Ivan te nastavlja kako svakoga dana ima jedan generalni post i story koji ga prati nekom dodatnom zanimljivošću.
Iza toga je puno truda, rada, kopanja po literaturi, arhivima....
Stara ribarnica iza Augustovog hrama
Na jednu objavu ide sigurno dva, tri sata rada, navodi Ivan dodajući da, na svu sreću, njegova obitelj razumije strast i posvećenost koja se iza toga skriva te mu ne zamjeraju povremenu odsutnost duhom. Nekada je, priznaje, najteži dio zapravo skratiti priču na način da se može plasirati u kratkoj formi, a da pratiteljima prenese dovoljno zanimljivo sve bitnije informacije.
Trudi se stoga, dodaje, pisati što više vlastitih tekstova za objave, a javnosti prezentirati neke detalje iz pulske povijesti, skice, fotografije i slike za koje se gotovo i ne zna.
Velik dio povijesti neprevedno je zapostavljen
Često, dodaje, mu se ljudi sami javljaju sa starim svjedočanstvima i starim predmetima za koje nije zainteresiran muzej, no vrijedno ih je spasiti od zaborava. I sam, napominje, skuplja razne sitne predmete koji imaju veze s austrougarskom Pulom; od znački, fotografija do ulomaka keramike koje se još uvijek mogu pronaći u okolici utvrda, a koje također prezentira na stranici.
Sergo sa žaljenjem ističe da se u Puli valoriziraju uglavnom antički ostaci, od Arene, Dvojih i Zlatnih vrata te eventualno mletački Kaštel, dok je velik dio austrougarske, ali i talijanske te venecijanske povijesti strašno zapostavljen.
Sjećate se metalnih kanti, kada otpad i nije bio problem kao danas?
- Iako imamo bogato razdoblje upravo ove povijesti laik se teško s njim može negdje upoznati, osim na izložbama u Kaštelu. Zaboravljeni su nepravedno, dodaje, i ljudi koji su Pulu zapravo izgradili, a samo dio narodnih heroja nakon Drugog svjetskog rata dobio je kakvo takvo priznanje u bistama, navodi naš sugovornik.
Nažalost, upravo se ovo iznimno bogato austrougarsko naslijeđe uništava i sve ga je teže spasiti.
- Ljudi, smokva i bršljan ubijaju najvrijednije austrougarsko naslijeđe - brojne utvrde u Puli i okolici već stotinu godina. Zapravo njihovo rastakanje krenulo je već u trenutku kada su napuštene i nije stalo do današnjeg dana. One su se, navodi, počele uništavati već na dan kada je Austro-Ugarska otišla. Najprije se iz njih krala hrana, pa sirovine, pa građevinski materijal i ta se krađa nije zaustavila cijelo stoljeće. Jedino je vrijeme JNA kratkotrajno usporilo njihovo uništenje, dijelom jer su stavljene u vojnu funkciju ili su pak u stavljeni u funkciju zabave i turizma, pojašnjava Ivan.
Ljudi, smokva i bršljan ubijaju najvrijednije austrougarsko naslijeđe - brojne utvrde u Puli i okolici već stotinu godina. Zapravo njihovo rastakanje krenulo je već u trenutku kada su napuštene i nije stalo do današnjeg dana
Ivan Sergo
Na upit kako sačuvati vrijednu baštinu od propadanja veli kako smatra da se to može učiniti jedino na način da se one dodjele udrugama koje, djelujući u njima, u njihovo očuvanje ulažu brojne sate volonterskog rada, ali i vlastitih sredstava.
Đole Macola i prijateljica, Giardini, 1984.
- To je jedini način da se utvrda sačuvaju, a u neke vrati život. Kao odličan primjer navodi utvrdu Verudela u kojoj se nalazi Aquarium, ali i Punta Christo, Casoni Vecchi, Turtian...
Pula na djelima starih slikara
- Veseli me što na Instagramu imam dosta mladih pratitelja, kojima su ove stvari zapravo novost i nepoznanica, ali i stručnjaka koji često mojim postovima dodaju neku dodatnu informaciju ili zanimljivost. Ovo što ja radim, da se razumijemo, nije nikakva novost ili nešto što sam ja otkrio, ovo je plod marljivog iščitavanja literature, kopanja po brojim materijalima kako bi prezentirao nešto što još uvijek nije prezentirano, pokušaj da se to katalogizira i sačuva za budućnost, navodi Ivan.
Pranje robe na rivi, Pula, oko 1899.
Na pitanje hoće li virtualnu stvarnost prenijeti i "na papir", navodi da mu je želja jednog dana izdati i knjigu. Posebice bi želio javnosti prezentirati sve radove starih slikara o Puli, a čiji brojni radovi još uvijek nisu skupljeni na jednom mjestu. Putem djela starih slikara iz 16. i 17. stoljeća upoznaje se Pula kakva je bila nekada davno; sa brojnim gradskim vratima, potocima i otocima...
Glavni morski ulaz, dok je Pula bila zaštićena zidinama, 1757. godine/Charles-Louis Cleriseau
- Velika mi je želja da javnost upoznamo i zaintrigiramo za austrougarsku ostavštinu koja je nepravedno zapostavljena. Mogućnosti ima pregršt, od turističkih ruta koje bi bile posvećene ovom razdoblju, do označavanja baštine iz ovog razdoblja.
Pula je svakako zaslužila da ima barem austrougarsku sobicu u koju bi turist, ali i naši ljudi, mogli ući i razgledati od primjerice maketa i fotografija samih utvrda do prikaza kako se u to doba živjelo u gradu koji je bio glavna austro ugarska ratna luka, zaključuje naš sugovornik zahvaljujući se svima koji prate njegov profil, ali i onima koji mu pomažu: Andreju Baderu, Mladenu Raboti, Stanku Guštinu, Marinu Strornogi, Nikoli Pajiću, Davidu Orloviću, Tihomiru Ostojiću, Ediju Puhu, Zlatku Bosiću i Miroslavi Mikić.