Susjedi iz pulske Rakovčeve zasadili cvjetnu oazu u centru grada

- Budućnost je zelena, zar ne? Time se mi vodimo i zato toliko vremena, energije pa i novaca ulažemo u ovaj naš vrt što smo ga zasadili oko zgrade. Sad su, naravno, najljepše ruže koje su u punom cvatu do kraja svibnja, kaže nam ponosno umirovljeni Franjo kojem je hortikultura ostala vječni hobi.

Jedan dio svoje karijere Franjo je, naime, proveo upravo u toj djelatnosti, a susjed Rade iz Rakovčeve 29 s vremenom je postao njegov „zeleni“ saveznik.

Složni susjedi ružičnjak "grade"

Njih su dvojica zaslužni za ove prelijepe prizore kakvi se ne viđaju često u centru grada i radi kojih su, prije nekoliko godina, dobili i posebnu nagradu pulskih mjesnih odbora.

Nagrada je bila, pogađate - cvijeće!

Smeta im, naravno, kad slučajni prolaznici omalovažavaju njihov trud i rad čupanjem cvijeća ili bacanjem smeća. Zato su kraj svog ružičnjaka postavili natpis kojim ih mole da to ne čine.

Problem današnjice - nedostatak vremena

- Pomaže nam i jedna gospođa iz obližnje zgrade. Ona često kosi. Ali ja bih volio da smo svi složni, da uz nas rade i stanari svih okolnih zgrada i da se svi trudimo. Nego, danas je sve čudno. Nemaju ljudi vremena ni za sebe, a kamoli za druge, veli Franjo dok s njim šetamo oko jedne od najpitoresknijih pulskih zgrada.

Probleme im stvara i omladina, žali se Franjo. Često šaraju zidove ovog dvokatnog doma devetero stanara. Trebalo bi ih, kaže mudro, malo educirati i objasniti im da treba paziti na prostor u kojem žive i borave te ga unaprjeđivati.

- Zato razmišljam da po našem ružičnjaku stavim razne izreke i citate velikih mislioca, pa da ljude malo potaknemo na razmišljanje o životu i svijetu, govori nam Franjo.

Povratak izvornim vrijednostima

Ovi ljubitelji prirode u svojim stanovima uzgajaju i povrće. Stiže, kažu, inflacija i valja se vratiti izvornim vrijednostima.

- Mi smo kreativni, što da vam drugo kažem. Umjesto da idemo po kavama, radimo ovdje u zemlji. Uživamo u tome i ostavljamo nešto lijepo za sobom. Nadamo se da to barem malo veseli Puležane i da im je lijepo, zaključuje Franjo.