Nekada zračna luke nisu bile samo mjesta polaska i dolaska aviona, bile su zanimljiva, a za djecu uzbudljiva mjesta. Tako je barem bilo u Puli, nakon što 1967. dio vojnog aerodroma JNA na Valturskom polju preuređen za civilne letove. Ispred male zgrade od 1600 kvadrata, s one strane koja je gledala na pistu, nalazila se terasa restorana na kojoj je bilo uobičajeno vidjeti roditelje koji bi, pogotovo vikendom i u sezoni, upravo tamo išli na piće kako bio djeca, uz sok i pomfrit, uzbuđeno gledala zrakoplove. A problem parkiranja nije postojao.
U to doba zračne su luke bile još uvijek sigurna, svima otvorena mjesta, prvi atentat na nekom aerodromu dogodio se 17. prosinca 1973. kada su u rimskoj zračnoj luci Fiumicino Palestinci napali Boeing 707 američke zrakoplovne tvrtke PAN AM na letu za Beirut i Teheran.
Sve se zauvijek promijenilo nakon koordiniranih atentata na Božić 1985., kada su u zračnim lukama u Rimu i Beču Palestinci pucali po putnicima izraelske kompanije i opet Pan Ama, te po onima koji su stajali u redu za let za Tel Aviv.
Od tog trenutka sigurnosne mjere u zračnim lukama znatno su se pooštrile, nije bilo više terasa pa ni panoramskih prozora s izravnim pogledom na pistu. Nova zračna luka koja je izgrađena u Puli između 1987. i 1989. već je pratila nove sigurnosne standarde, a pogled na avione uz piće nestao je zauvijek.
Fotografiju smo preuzeli s fotomonografije Pula koju su Grafički zavod Hrvatske i izdavačka kuća Spektar iz Zagreba izdali 1976.