Na Bujštini i u Motovunu obilježava se 120. godišnjica nekadašnje pruge Parenzane

Tijekom ovog vikenda obilježava se 120. godišnjica Parenzane. U četvrtak, 15. prosinca, u Galeriji 'Foyer' u Bujama otvorit će se prigodna izložba likovnih radova učenika osnovnih i srednjih škola na temu Parenzane, a u petak, u Zajednici Talijana “Andrea Antico” u Motovunu u 18,30, u čast dolaska prvog vlaka u Motovun, u suradnji s filatelistički društvom iz Poreča predtsavit će prigodni poštanski žig.

U nedjelju, 18. prosinca, održat će se pješački pohod i MTB biciklijada Parenzanom, sa startom u Bujama u 11 sati. Mjesto okupljanja je u 10 i 30 kraj nekadašnje željezničke postaje u Bujama.

Pješački pohod Buje – Grožnjan – Buje dug je 12 kilometara, a biciklijada Buje – Grožnjan- Livade – Buje 40 kilometara. Prije starta planiran je nastup Limene glazbe Zajednice Talijana Buje.

Sudionici će se putem moći okrijepiti u Bujama, Tribanu, Grožnjanu i Livadama, a Kristian Marušić zasvirat će im u tunelu Sv. Vid, prije dolaska u Grožnjan. Na odmorištu Grožnjan za zabavu će se pobrinuti Trio Šaltin.

Predviđen je također posjet muzeju Parenzana u Livadama. Sudjelovanje je besplatno.

Vijugava uskotračna pruga bila je u funkciji od 1902. do 1935.

Parenzana ili Porečka pruga, Poreška pruga, Parenzaner Bahn, Vinogradarska pruga je vicinalna željeznica Trst–Poreč. Ministarstvo trgovine u Beču odobrilo je 1880. plan izgradnje lokalnih uskotračnih pruga, a vlada je 16.XII.1898. parlamentu podastrla prijedlog zakona za uskotračnu prugu (760 mm) Trst–Poreč, koji je usvojen 15.IV.1899.

Ova izuzetno vijugava uskotračna pruga je otvorena 1902. Bila je duga 123,1 km, a  na njenoj trasi nalazilo se 9 tunela ukupne duljine 1530 m, 11 mostova i 6 vijadukata. Započinjala je dakle u Italiji, na tršćanskoj stanici S. Andrea (poslije Campo Marzio),a južnom rubu putničke rive i prelazila Glinščicu te dosezala Žavlje, Milje, Škofije i ulazila u današnji slovenski dio Istre u Dekane da prelazila rijeku Rižanu i prolazila kroz Kopar, Semedelu, Izolu, Strunjan i Svetu Luciju-Portorož.

Iza stajališta Sveti Bartol i stanice Sečovlje prelazila je rijeku Dragonju, ulazila u današnju Hrvatsku i preko Savudrije, Markovca i Kaldanije dolazila u Buje, gdje je bila najveća stanica na pruzi do Poreča. Od Buja se dalje uspinjala preko Tribana do stanice Grožnjan i prolazeći kroz više tunela dosezala najvišu točku od 293 metara nadmorske visine.

Spuštajući se preko Kostanjevice, Završja i Oprtlja na stanicu Livade–Sv. Stjepan i prelazeći Mirnu, zavijajući i uspinjući se do stajališta Motovun, ulazila je u najduži tunel na pruzi (222 m) te nastavljala preko Karojbe, Rakotula, Vižinade i Baldaša, gdje joj je bila druga najviša točka na 273 m nadmorske visine.

Dalje se spuštala preko Labinca i Višnjana do stajališta Nova Vas u Poreču. Stanica Poreč bila je građena kao prolazna, jer je bio planiran produžetak pruge do Kanfanara. Iako je gradnja trase bila započeta, do realizacije nije došlo zbog početka I. svj. rata. Kako je pruga stalno bila u gubitcima, 31.VIII.1935. talijanske vlasti su je ukinule i demontirale te nadomjestile autobusima.

Revalorizacija u 21. stoljeću

Godine 2002. povodom 100-og rođendana pruge pokrenut je projekt revitalizacije Parenzane. Dvije fodine kasnije pokrenut je EU projekt "Parenzana - Put zdravlja i prijateljstva". Ciljevi projekta su revitalizacija Parenzane putem turističke ponude i dugoročne prekogranične suradnje u Istri, zaštita trase, povezivanje postojećeg kulturnog i tehnološkog nasljeđa u jedinstveni turistički proizvod.

U posljednjih desetak godina dijelovi Parenzane preuređeni su u pješačku i biciklističku stazu, jedinstvenu po vijaduktima, tunelima i željezničkim postajama sačuvanim duž trase, još iz vremena kada je njome svakodnevno tutnjila mala lokomotiva. (Matijas Kozić)