„Kada su Nijemci stigli u Pazin početkom listopada 1943. nalazila sam se u očevoj kući na našem imanju u Valićima. Prva njemačka vozila pojavila su se na cesti, krenuvši iz smjera Berma oko podne. Pratili smo kolonu kroz cijeli dan, spustila se noć, a vojska je i dalje prolazila. Otac je preživio Prvi svjetski rat i sjećam se njegovog zaprepaštenog pogleda“, govorila je Stefi koja je svjedočila i teškom njemačkom bombardiranju grada koje je nepovratno osakatilo pazinsku starogradsku jezgru
„Kada su Nijemci stigli u Pazin početkom listopada 1943. nalazila sam se u očevoj kući na našem imanju u Valićima. Prva njemačka vozila pojavila su se na cesti, krenuvši iz smjera Berma oko podne. Pratili smo kolonu kroz cijeli dan, spustila se noć, a vojska je i dalje prolazila. Otac je preživio Prvi svjetski rat i sjećam se njegovog zaprepaštenog pogleda“, govorila je Stefi koja je svjedočila i teškom njemačkom bombardiranju grada koje je nepovratno osakatilo pazinsku starogradsku jezgru
U utorak, na dan sv. Stefana umrla je u Pazinu Štefica Erdfeld, za Pazinjane jednostavno Stefi. Imala je 102 godine.
Doznao sam to slučajno preko stranica portala i jako mi je žao da nisam otišao na pogreb. Vjerujem da se tog dana na groblju "Moj mir" dogodilo značajno okupljanje kolektivne memorije malog-velikog grada središnje Istre.
Za povjesničare osobna memorija je jedan u nizu izvora napajanja i građenja povijesti, nije isključivi ali svakako relevantan. Kada je, uspostavom hrvatske države, Pazinu dodijeljena uloga županijskog središta, bio sam izuzetno iritiran polemikama koje su se tada razvile, u smislu: Zašto mali Pazin, a ne velika Pula?
Da se toj odluci pristupilo s manjim nacionalnim nabojem (Pazin, simbol hrvatstva Istre), odnosno jačim uvažavanjem kulturno-prosvjetno-obrazovne uloge grada, sve bi teklo daleko bezbolnije.
Stefi je rođena u pazinskoj obitelji Glavić. Njezin djed je upravljao posjedom od preko četrdeset hektara, zemlja se obrađivala na prostoru gdje je u poslijeratnom razdoblju izgrađena Pazinka, a tvornica je podignuta na njihovom zemljištu.
„Djed je imao četiri sina i svakom je naložio da završi najmanje dvije godine gimnazije, tada hrvatske klasične carsko-kraljevske gimnazije. Moj otac Benjamin je bio drugi po redu, rođen je 1887. godine. Jednoga dana najstariji sin ocu je rekao: Ćaća ja gren u sjemenište, pa je vlasništvo cijelog imanja prenijeto na moga oca“, govorila mi je Stefi.
Piše Mijo Mirković da je u pazinskoj kotlini vrijedilo strogo pravilo prenošenja posjeda na najstarijeg sina obitelji. Mate Balota potvrđuje i Stefino svjedočanstvo: U hrvatskoj gimnaziji (osmogodišnja obrazovna vertikala) najbrojniji su bili prvi i drugi razredi. Dalje, broj đaka bi se bitno smanjio.
Stefine anegdote iz života prijeratnog Pazina dočaravaju situaciju u gradu jake i teške socijalne diferencijacije:
„Nije bilo posla, život za mnoge obitelji je bio težak, nikako do novca. Sjećam se konobe kod Pilata: vlasnik je točio vino i gomilao dugove. Bilježio je dugovanja na jednom notesu i pred kraj svake godine bilježnica bi redovno završila u Fojbu, letjela je preko malog prozorčića kuće na rubu ponora, a vlasnik bi kratko obrazložio ženi: Ono što smo zaradili, smo zaradili, ostalo nećemo nikad povratiti, idemo dalje... Mladi su se okupljali na poznatim plesnjacima, u kući Camus ili kod Ferenčića, potonju plesnu dvoranu zvali smo jungla.“
Pazin je bio grad trgovaca provjerene tradicije, bilo je puno dućana i obrtničkih radionica.
- Tadašnji je Korzo bio čist i uredan. Metalni dijelovi izloga bili su od mesinga koji se svakodnevno polirao. Obrtnici, poput recimo postolara, ispuštali su vodu u otvore gradske kanalizacije. To se strogo kontroliralo, nisi smio prljati cestu, pazilo se na svaku kap, sjećala se Stefi.
Štefica Glavić udala se za Eduarda Erdfelda u ljeto 1943. godine neposredno prije burne ratne jeseni.
„Kada su Nijemci stigli u Pazin početkom listopada 1943. nalazila sam se u očevoj kući na našem imanju u Valićima. Prva njemačka vozila pojavila su se na cesti, krenuvši iz smjera Berma oko podne. Pratili smo kolonu kroz cijeli dan, spustila se noć, a vojska je i dalje prolazila. Otac je preživio Prvi svjetski rat i sjećam se njegovog zaprepaštenog pogleda“, govorila je Stefi koja je svjedočila i teškom njemačkom bombardiranju grada koje je nepovratno osakatilo pazinsku starogradsku jezgru.
Štefica Erdfeld bila je jako vezana za moju tetu Nerinu Koren, bile su nerazdvojne. Dio djetinjstva proveo sam u Pazinu i sjećam se tog veselog društva, nedjeljnih šetnji, kupanja i ručkova na Potoku, druženja prijateljica u Stefinom stanu…
U zadnje vrijeme sve češće obilazim grad, sin Gianni je skupio popriličan broj snimaka pa prilažem dvije slike simbola Pazina, njoj u čast.
Ukoliko još niste obavili božićno-novogodišnju kupovinu donosimo vam nekoliko ideje za originalne darove
Jeste već kupili darove? Ukoliko niste sutra vam donosimo vodič kroz božićnu kupnju koja se vodi načelom: lokalno, autohtono, ručno rađeno. Donosimo i priču o Puležanu koji po Istri lovi posve neobične stvari. I to ne puškom nego aparatom. Za sebe kaže "Nisam ja fotograf, ja sam školovani zidar”
U muškoj konkurenciji najbrži su bili Neven Baranašić, Deni Krnjus i Elvis Đukić, dok su među ženama najbrže bile Laura Bosnjak, Jasminka Marinčić Štifanić i Valentina Stančić
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
