NAKON INFARKTA LEĐNE MOŽDINE Valent Hrvatin: "Osjećam ponovno ruke i noge, ali ne mogu jesti sam, ne mogu hodati"

Valent Hrvatin, 27-godišnji Puljanin, pretrpio je prije tri mjeseca infarkt kralježnične moždine i ostao gotovo potpuno oduzet od vrata prema dolje.

Posljednjih pet tjedana Valent, koji živi s cerebralnom paralizom, oporavlja se u specijaliziranoj zagrebačkoj Poliklinici Glavić, a s njime je majka Gordana.

Značajno je napredovao, učvrstio trup, sagradio mišiće, povećao opseg pokreta, no još ne može samostalno ustati u sjedeći položaj, a zbog jakih grčeva mišića za premještanje u/iz kolica potrebne su dvije osobe. Neurolozi (pulske, rovinjske i Vinogradske bolnice) kažu da oporavak traje oko godinu dana, a nakon toga govori se o održavanju postignutog stanja. Zato je iznimno važno vježbati što više, i to sada.

Mnogi Valenta znaju kao iznimno kreativnog, nadarenog umjetnika, volontera, aktivista punog energije snage i vjere, posebno u krugu Rojca, gdje je među ostalim radio na info punktu, i baš na tom mjestu kobnog siječanjskog dana doživio udar.

Razgovarali smo s Valentom telefonski uoči preksutrašnjeg humanitarnog koncerta u pulskom Domu sportova 'Mate Parlov', čijim će se prikupljenim sredstvima plaćati troškovi njegove rehabilitacije, a svježe fotografije napravila je i poslala Valentova sestra Ana.

Kako se sada osjećaš?

Bolje nego što je bilo. Već sam mjesec dana u Poliklinici Glavić i bit ću ovdje do 12. lipnja. Imam terapiju svaki dan, ujutro i popodne. Bolje mi je nego što je bilo. Na radnoj terapiji radimo fine pokrete, na fizikalnoj jaču obradu tijela, a što se tiče robotike jedan me automat stavi u vertikalu pa hodam skupa s njim. Postoje roboti za ruke koji pomažu u motorici ruku.

Čitao sam da se njihova neurorehabilitacija robotikom temelji na neuroplastičnosti, sposobnosti mozga da reorganizira i uspostavi nove sinapse između neurona koji preuzimaju ulogu i funkcionalnost oštećenih dijelova.

Zapravo je cilj da svim terapijama probudimo oštećene dijelove.

Dosta je to skupo, jer HZZO, nažalost, ne preuzima troškove.

Nažalost ne, ali zahvaljujući dobrim ljudima organiziraju se humanitarni događaji. Mi financijski ne možemo pokriti toliku svotu novaca.

Ispred poliklinike

Koliko je jaka bila bol kad si doživio infarkt?

Zapravo to nije bila bol, nego jaka slabina. Ja sam se u tom trenutku sav počeo tresti i to je bilo to. Dogodilo mi se to u siječnju, na poslu, na info punktu u Rojcu.

Kako psihološki sve podnosiš?

Zna biti i loših i dobrih dana. Najbolje se osjećam na terapijama iako su naporne, jer na terapijama ne razmišljam o glupostima, nego o onom što radim; to mi zaokupira mozak. A kad sam tu u smještaju, bude mi teže. Dođu mi nekad misli koje me vraćaju u to doba prije infarkta. Ali dobro, radim na tome da i u tom dijelu budem stabilan. Radim na sebi u punom smislu.

Na terapiji svakog dana, ujutro i popodne

Nakon infarkta prednje spinalne arterije ostao si gotovo potpuno oduzet od vrata prema dolje. Koliko ti se u ova tri mjeseca  vratio osjet ruku i nogu?

Sad osjetim apsolutno sve, ali je problem što su pokreti još neartikulirani. Ja, naprimjer, ne mogu jesti sam, ne mogu hodati, ne mogu rukama raditi fine pokrete. Što se tiče grubih pokreta, mogu pojesti naranču, kad mi je netko očisti, ali žlicom i viljuškom ne mogu jesti. Najlakše mi je objasniti s hranom. Ne mogu još puno toga sam, pa je ovdje zato sa mnom mama.

Kako se slažete?

Dobro. Tu i tamo imamo emotivne krize, ali ja mislim da je to normalno za ovakvu situaciju. Riješimo sve.

Valent u Rojcu prije infarkta

Što kažu liječnici? Upuštaju li se u procjene ili su rezervirani?

Oni su rekli da stvari idu nabolje, ali su dodali da, ukoliko ne dođemo do željenog rezultata, u smislu da ne stanem na noge i da mi se ne popravi motorika, postoji mogućnost - uz pauzu da mi tijelo sve prihvati - povratka u polikliniku. Jer, kako kažu, ako idemo brzo, mogli bi napraviti kontraefekt. Oni su tu jako pažljivi. Oni su perfekcionisti.

Čuo sam od ljudi s raznih strana sve najbolje o tebi. Ti si na neki način dijete Rojca.

Tamo sam odrastao. Samo sam mijenjao udruge, prvo u izviđačima, pa u 'cerebralnoj', pa sam bio aktivan u Monteparadisu, pa u Savezu udruga Rojca. Nešto sam radio s članovima HDLU-a. Puno sam toga radio u Rojcu. Tamo sam radio i mural.

Što ti se najviše sviđa u Rojcu?

Najviše mi se sviđa ta povezanost. Nekako mi se čini da su ljudi u Rojcu povezani i da surađuju. Istaknut će samo jedan primjer, a ima ih jako puno: udruga cerebralne paralize i studentska udruga unazad par mjeseci organizirali su zajedničke kvizove, pa se druže, a može doći i širi krug ljudi. Na taj se način ljudi povezuju. A Savez udruga Rojca ima knjižnicu, radio, događaju se koncerti, projekti, volontiranja. Mislim da Rojc jako dobro funkcionira. Naglasak je na solidarnosti i povezivanju ljudi.

Video prilog iz Rojca s Valentom, prije tri godine:

Vodio si likovne radionice.

Da, u tome uživam. Radio sam na zamjeni, to mi je baš gušt.

Koji su ti likovni umjetnici uzori?

Očekivalo bi se od mene da navedem neke poznate  umjetnike, ali mene su na taj put naveli i pomogli mi Borut Skok, Martina Vojnić i  Vedran Štimac, pulski umjetnici koji su me pokrenuli, dali mi inspiraciju te mi pomogli da usvojim te vještine.

Uvijek vrijedan, uvijek vedar

Panker si?

Volim tu muziku i taj aktivizam koji punk kultura pruža. Koliko sam mogao,  podržavao sam Inicijativu za Lungomare. Gušt mi je  to raditi, ne želim biti pasivan. Odrastajući u Rojcu , čuo sam sve bendove, počevši od FOB-a nadalje.

Koje bi pulske bendove posebno izdvojio?

Sick Crap, Pasmaters i Bolesno grinje. Neki kažu 'pa to je žestoka muzika i to te nabrijava'. Na neki način da, ali na drugi me način smiruje. Ispucam se i bude mi bolje. 

Bio si angažiran i u pulskim tvrđavama, sa Zlatkom Devedžićem?

Oduvijek me zanimaju tvrđave. U izviđačima sam, dok još nije bio toliko popularan, čistio akvarij. Zatim sam na Zlatkovoj stranici pročitao o akciji čišćenja Fort Muzila, pa sam se tome pridružio. Zlatko mi je zatim dao punu podršku kad sam predložio projekt čišćenja Fort San Giorgio blizu gradskog groblja, zvao je i čak i gradonačelnika. Utvrda je zaključana, jednoj osobi i meni dao je ključ, da je održavamo. Nažalost, sad ne mogu, ali taj dečko je održava. Imamo male probleme jer nam provaljuju, ali radimo na tome da se to spriječi.

U petak nećeš moći biti prisutan na humanitarnom koncertu u Domu sportova 'Mate Parlov'.

Rado bih bio tamo, ali nažalost to nije moguće jer i petkom imam terapije. A budimo realni, i sanitetski prijevoz je dosta skup.

Možda će netko prenositi live stream.

Ja bih to volio, pa da bar na taj način budem prisutan. Ali, svakako pozivam sve da dođu. Bit će lijepo, od punka do popa i rocka, svega će biti, a s obzirom da Todor vodi, zabava je zagarantirana. Vjerujem da će biti pošteni show. Htio bih se ovim putem zahvaliti svima koji me podupiru.