Ovo na fotografiji nije samo reklamno nalivpero kojeg više nema. Ovo je simbol onog dobrog što je Pula nekad imala, a izgubila u bespućima privatizacije, u nesnalaženju prelaska iz socijalizma u tržišnu ekonomiju, u suludoj deindustrijalizaciji grada.
Naravno, nije sve nekad bilo bajno, jer nije moglo biti bajno u državi čiji su se državljani masovno vikendom slijevali u drugu državu – a najviše u Trst – kako bi kupovali, simbolički rečeno, gaće i čarape. Međutim, neke su stvari, pa možda i zbog zapadnjačkih kredita i kupovanja socijalnog mira u zemlji, funkcionirale.
Pula će možda uspjeti sačuvati brodogradnju, ali je izgubila Tvornicu dizel motora (TDM), Tvornicu električnih strojeva (TESU), trikotažu Arena, tvornicu cipela Astra, tvornicu Lokota, Bojoplast, Industrochem. Od industrija, ostale su samo Tehnnomont, tvornica stakla, i ona koju bi Puljani ponajmanje htjeli – tvornica cementa.
Nalivpero sa slike, prva moderna svijetleća reklama u gradu, najuže je povezano s propadanjem djelatnosti trgovine, premda je, paradoksalno, pripadalo poduzeću koje još uvijek, obnovljeno, postoji, a to su Istarske knjižare. Međutim, nestale su Puljanka, Istra sa svojom Robnom kućom ali i manje, nekada karakteristične trgovine, kao što su bile Mirnin riblji fast food ante tempore, Gavrilović, Borovo, Jugosplastika u nekadašnjoj Lenjinovoj (Flanatička), sportska trgovina i Ribomaterijal u Prvomajskoj na čijem se kraju, prema Forumu, nalazila ona trgovina na uglu s Opatičkom (Opatijskom) u kojoj se se u prvoklasnom izlogu (botega sul canton, fortuna de ogni co..n) neukusno izlagale plastične maštele, sićevi, tepisi, metle, škovacere i koja je – za nju treba reći srećom – također nestala.
Slično je s ugostiteljstvom i zabavom: nema diska Marelice, nema Uljanika, nema Piramide, nestali Vesna, Mali Mlječni, Ekec, Polaticum, Podroom, Monte Serpente, Augustov, Čapalija, evo nedavno i Šumi more.
Da ne govorimo o malim obrtima, postolarima, popravljačima kišobrana, brijača kao što je bio gitarist Feruccio Poles dok ga nisu izbacili s prostora preko puta Fine.
Spomenut ćemo da je šest metara visoko, neonsko nalivpero Tvornice olovaka Zagreb postavljeno kod one trgovine Istarskih knjižara, na uglu današnje Flanatičke i Laginjine, u kojoj su se prodavali i kancelarijski materijal i muzički instrumenti: harmonike, mandoline i gitare (ne Taylor ili Martin, već Muzičke naklade Zagreb), flaute, melodike. Ta je papirnica otvorena 1962. nakon što su se Istarske knjižare odvojile od zagrebačkog izdavačkog poduzeća “Naprijed”, potom se tu prodavao foto pribor.
Početkom 90-tih, nalivpero je nestalo i tamo se pojavila reklama Zagrebačke Banke, a ubrzo na zgradi osvanuo grafit „Vratite nam nalivpero“. Neko vrijeme je nalivpero bilo u skladištu knjižare, a onda je vraćeno Tvornici olovaka u Zagrebu.
I ne, nalivpero koje je postavljeno kod ulaza u Muzej suvremene umjetnosti nije ono isto nalivpero. Nisu ista ni vremena...
