Ovo istarsko mjesto je napola u Hrvatskoj, a napola u Sloveniji. Potrošnja struje se obračunava na najluđi način

I ovo su Mlini, i ono su Mlini, ali ovi su vam Mlini u Hrvatskoj, a oni su Mlini u Sloveniji. Ipak, sve su to isti Mlini, isti istarski zaseok svojih osam kilometara od Buzeta, nekoliko desetaka metara od graničnog prijelaza Požane.

Sve slovensko, ali penzija...

Nasred sela Mlini ucrtana je, dakle, linija koja ima razgraničiti Hrvatsku od Slovenije, ili Sloveniju od Hrvatske, kako vam već paše. Ako vas put u Mline natjera s ove hrvatske strane, oči će vam prvo pasti na tablu na kojoj je ispisano „Državna granica“, a ako dolazite s one druge bande, onda eto, sve suprotno: prvo ćete ugledati oznaku „Pozor! Državna meja“. Ukratko, u Mlinima vas samo jedan korak može odvesti u susjednu državu, ne pomaknete li se, ostat ćete u ovoj našoj, zainatite li se možete jednom nogom biti tamo, a drugom vamo, pa na kraju možete i stajati i na samoj granici, ni gore, ni dolje, kako vas je već volja. S koje god strane okrenete, i dalje ćete biti u Mlinima.

Takvo je to mjesto, gdje ćete pronaći kuću koja je i u jednoj i u drugoj državi, kuću čiji je vanjski zid naslonjen na potok, a i zid i potok su na hrvatskoj zemlji, ali je, eto, ostatak iste kuće, ostale prostorije, pa i sam ulaz u kuću u Sloveniji.

Razložio nam je to 74-godišnjak Feručo Pavlić koji se, na našu sreću, zatekao u Mlinima upravo za našeg posjeta. Pošto mu nije bilo mrsko pojasniti nam kako stvari stoje, u kojoj je državi koja kuća, s Pavlićem smo ostali popričati o koječemu, ali to za ovu priču nije od važnosti. On se baš ove srijede spustio iz obližnje Črnice koja je, da ne bude nekakve zabune, u Hrvatskoj. Feručo Pavlić je, inače, rodom iz susjednog sela, Pavlići, a supruga je, točnije punac, iz Mlina, i tu imaju kuće. Te su njihove nekretnine, dakle, u Sloveniji, čak i prebivalište ima naš sugovornik nedaleko od Kopra, i auto ima slovensku registracijsku oznaku, ali…

„Ali penzija je nažalost hrvatska“, kaže Feručo Pavlić bez da je morao posebno pojasniti što to znači, a pošto svi znamo kakve su hrvatske penzije.

Ovdje je Hrvatska...

...a ovdje Slovenija

Iako objema nogama čvrsto u Sloveniji, teleoperateri ne javljaju da smo u drugoj državi. No, evo kako biste, osim po tabelama, to mogli naslutit: kamene kuće u jednom dijelu Mlina imaju drugačije oznake pričvršćene pročelja. Naime, kada uđete u Mline, što znači da niste skrenuli u susjedne Konte, niti nastavili cestom do graničnog prijelaza Požane, nego skrenuli lijevo, vidjet ćete nekoliko kuća koje na svojim fasadama imaju ploče na kojima su kućni brojevi postavljeni ispod naziva Mlini. Niti par stotina metara uzbrdo, objekti imaju pločice na kojima su brojevi smješteni ispod toponima Maršiči, koji je, razumije se, slovensko mjesto i to u sastavu tamošnje općine Ribnica.

Mlini nisu razvikani, što je, moguće, i nepravda prema ovom pograničnom mjestu, ali po svemu sudeći prije će to biti blagoslov. Bilo kako bilo, sasvim smo sigurni da ni onaj najpovršniji i najnezainteresiraniji promatrač neće moći a da ne primijeti ljepotu ovog mjestašca smještenog podno klisure Ćićarije. Kamo god se okrenuli, prati vas ritmičko grgljanje tamošnjeg potoka. Nedaleko od zadnje kuće u selu, malo uzbrdo, nalazi se, podučio nas je Feručo Pavlić, izvor Bračana. Uski vodotok bio je, razumije se već i po nazivu sela, pogodan za gradnju mlinova.

Potok Bračana izvire nedaleko od zadnje kuće u Mlinima

„Bilo ih je ovdje barem 17“, prisjeća se Feručo Pavlić

Pokazuje nam jedan očuvan, unutar njegove kuće. Ima ga namjeru renovirati, veli, a star je barem 90 godina. To zna zasigurno jer je pronašao kupoprodajni ugovor za upravo taj milim, a koji datira iz 1836. godine.

I tako tajnoviti Mlini uspjeli su prije nekoliko godina napuniti stupce lokalnih i nacionalnih hrvatskih medija. Ostalo je tako zabilježeno da je slovenska vlast prije šest godina metalnom ogradom podijelila selo želeći, tako je tada obrazloženo, spriječiti ulaz migranata na svoj teritorij. Ograda s vratima koja su se mještanima u Mlinima, da bi s jedne strane sela došli na drugu, ili na svoje njive koje su, eto, na slovenskoj strani, otvarala se tek nakon uspostavljenog poziva policajcima susjedne države. Ostala je ograda i u vrijeme korone, ali je potom napokon uklonjena. Prolaz je sada nesmetan.

Zid je možda u Hrvatskoj, ali ostatak kuće je u Sloveniji

Na dijelu sela gdje je nametnuta linija razgraničenja između dvije države, ipak, ne živi više nitko. Kuće su napuštene. Čak ni tamošnja konoba, agroturizam, više ne posluje. Malo niže u selu supružnici Fantinić kažu nam da migrante nisu u ovim krajevima vidjeli već barem godinu dana.

"Nitko nije kriv"

„Nema ih više, ne. Nekad smo ih viđali gotovo svaki dan, znali su pitati za hranu i vodu“, pojašnjavaju.

Kuće u slovenskom dijelu mjesta Mlini napuštene

Dan je lijep, sunčan, kalendarski je dakako još uvijek zima, ali mlada trava, zumbuli i sunovrati već su otvorili vrata proljeću. Supružnici Fantinić uređuju lozu. Njihova je kuća prva u Mlinima, gledajući s hrvatske strane, a u tom je dijelu sela živo: tko je mogao, izašao je u polje ili na balkon izvijestiti veš. Žuborenje potoka prekida lavež pasa i glasno gakanje tri ljutite guske.

Kuća supružnika Fantinić prva je u Mlinima s hrvatske strane

Fantinići su u penziji i nemaju se, kažu, na što požaliti, život na granici je dobar, za razliku od hrvatske mirovine, istaknut će i oni, a ionako je to mjesto opće sloge živjeli vi u Mlinima, Josipdolu, Tučepima, Mitrovcu ili Severinu.

Ukratko, njihova kuća ima tabelu na kojoj piše Mlini, a istu ploču ima i Feručo Pavlić, samo ne na kući, nego sačuvanu za, priča, iduće stoljeće. Njegova je zadnja u mjestu i jedina u onom dijelu Mlina koja uopće nema ploču s natpisom mjesta Maršiči, niti ikoju drugu.

Ovdje su Mlini

A ovdje su isto Mlini, samo je adresa drugačija

On kaže da je to ionako sve bilo na hrvatskom teritoriju do ’90-ih godina. Za kuće se papiri, pojašnjava, sređuju u Buzetu, a ljudi iz Mlini pokapaju na groblju Sveti Lovreč, u Hrvatskoj, ispod Črnice.

Ipak, ne zamara se time gdje je nekad bila, a gdje je sada granica i tko je kriv za sadašnje stanje stvari.

Jedan dio sela Mlini je u potpunosti napušten, a u drgom ipak ima života

„Nitko nije kriv“ - smatra naš sugovornik – „Ljudi su ovdje živjeli normalno, nije tu među ljudima bilo ni pitanja, ni spora oko toga“.

Daleko najapsurdniji su detalj – bez ikakve sumnje – računi za struju. Što, ionako, granica zna što su računi. Računi se platiti moraju i gotovo. Ovako ili onako. Oko toga nema prijepora. A u tom dijelu Mlina plaćaju se ovako: potrošnju očitava Elektroistra koju namiri slovenski opskrbljivač i potom tu struju, nakon provjere brojila potrošnje na svakoj od kuća, naplati mještanima.