U 'plavo-žute' nebodere u Šijani prvi stanari uselili su 1981. godine. U ovih više od četiri desetljeća, u kompleksu s pet višekatnica, uza sve selidbe, izmjene stanara i naziva ulica, živjelo je i živi skoro 1.500 ljudi; koliko rađanja, djetinjstva, puberteta, fakulteta, svadbi... smrti.
U klasno izmiješanom "Plavom Radionu"” (kako su ovaj kompleks stariji nazivali zbog plavo žute boje ambalaže deterdženta za rublje osječke Saponije), bilo je osim radnika, posebno Uljanikovih, i sudaca, profesora, visokopozicioniranih poslovnih ljudi iz tada nacionalne avioprijevozničke kompanije, tvrtki Odjeća, Tekop, Siporex, Astra, stanovao je tu direktor staračkog doma, zamjetan broj odvjetnika, dosta policajaca, novinara, poput našeg legendarnog pokojnog kolege Pjera Ladavca….
'Udar' nostalgije izazvale su danas dvije fotografije koje je objavila vrijedna i zanimljiva Facebook stranica "Pula iz vremena Jugoslavije", koje ovdje prenosimo uz dozvolu marljivog administratora Zlatka Bosića.
Tih ranih 80-ih godina ovaj dio predstavljao 'kraj' Pule tj. njen početak ako se dolazilo cestom od aerodroma. U to su doba zadnjim metrima Valturske ulice, prije izgradnje priključka na buduću obilaznicu, djeca učila voziti bicikl. Na obližnjem velikom parkingu na prijelazu 80-ih i 90-ih nedjeljom se održavao sajam polovnih automobila.
Niz padinu se s Valturske ceste prema zgradama spuštalo karićima, igrao lastik. Autobusna stanica za grad nalazila se na glavnoj cesti, ispred tadašnjeg Tekopa, današnjih Plodina. Bila je to posljednja stanica gradskog autobusa, ‘liniji 1’ od Stoje do Šijane. Ukoliko si iz Šijane htio na Vidikovac ili Verudu/elu, Zlatne stijene, morao si propješačiti do Punte, gdje je bila polazišna stanica za linije 2 i 3, kasnije 4, 4a.
Jedina Puljankina trgovina nalazila se u tada Valturskoj ulici br. 79, (danas Divkovićevoj, gdje je sjedište SDP-a), jedina do otvaranja ‘Stande’. Djeca su pohađala pretežito osnovnu školu Neven Kirac (danas OŠ Šijana), a rijetki OŠ Ivo Lola Ribar (danas OŠ Kaštanjer).
Tko, pak, hoće saznati više o životu u Šijani (i Puli) ranijeg doba, može posegnuti za autobiografskom knjigom pokojnog prof. Miroslava Bertoše “Kruh, mašta & mast” u kojoj je prenio svoja sjećanja vezana uz Pulu od 1947. do 1957. godine. Bertoša među ostalim evocira politička zbivanja i sastanke koje je narodna vlast održavala u preuređenoj radničkoj hali u Šijani, zvanoj 'Blok', a u svrhu političkog rada i širenja nove ideologije.
Kako u svom prikazu knjige navodi povjesničar dr. Milan Radošević, u slučajevima kad bi na sastanke došlo premalo ljudi, voditelj bi s ulice hitro skupio razigranu djecu koja bi zauzvrat dobila kakav slatkiš ili čak, tada rijetku, gumenu loptu.
Bertoša se prisjeća kako mu je već tada bilo nejasno kako predavač koji se mučio s elementarnim poznavanjem jezika i gramatike i upadao u brojne nelogičnosti, može biti stručni tumač tako važne knjige kao što je bio Marxov 'Kapital'. Iz tih promišljanja probudio ga je jednom prilikom gromak glas stasitog Dalmatinca koji je nakon predavanja upitao: "A kad će se već jednom dili’ nurmelada!?«. Bila je to prema piscu najmarksističkija misao koju je čuo na 'Bloku'.