POSLJEDNJI URAR NA LABINŠTINI Dalanu Fableu posla ne nedostaje: u njegovoj radnji na popravak čeka 110 satova

Bilo bi nepošteno pisati o Dalanu Fableu, posljednjem uraru na području Labinštine, predstavljajući ga kao romantičara koji se drznuo baviti zanatom koja izumire i u kojoj je sve manje posla. Takva bi teza ovdje odmah pala u vodu: čim kročite u njegovu podzemnu labinsku radnju „Dalfa satovi“ i zamolite ga za kratak razgovor – kakvih je, i sam će vam priznati, u životu odradio tko zna koliko – pokušat će vas uljudno odbiti. Reći će vam da ima posla preko glave: čak 110 satova svih vrsta i veličina čeka njegove iskusne ruke, a u tu brojku nisu uključeni ni osnovni popravci kojih ima napretek: zamjena baterije ili remena, činturina te jednostavna zamjena oštećenog stakla, pod uvjetom da odgovarajuće ima kod sebe.

– Staklo je prišlo, ma ne voljò – poručuje jednom klijentu u trenutku kada stupamo u radnju, pa dodaje da je preplitko, zbog čega će se gospodin ipak morati još malo strpjeti. Traženje zamjenskih dijelova, saznati ćemo nakon što ipak pristane na razgovor, sve je složenije, a velike kompanije čine sve kako bi ugasile male, lokalne urare i prisilile kupce da satove i zbog najmanjih popravaka šalju u servisne centre.

Izazovi modernih urara

Problem, dakle, nije nedostatak posla – dapače. Nakon što se početkom godine zatvorila jedna urarska radnja u Opatiji, u Labin stiže i velik broj klijenata iz Mošćeničke Drage, Lovrana i okolice. Problemi suvremenih urara drukčije su naravi, govori nam Fable.

– Postoji specifičan problem s nekim skupljim satovima. Recimo, nedavno sam radio na jednom ženskom, zlatnom Rolexu. Bio je proizveden u tvornici koja jest i nije Rolex, odnosno tvornici koja ima Rolexov certifikat. Da biste nabavili neki dio, zahtijevaju da im pošaljete sat kako bi ga provjerili. Ako sat nije sastavljen prema njihovim standardima, dovoljno je da ima malo drukčiju kopču ili neki drugi detalj, sposobni su ga zadržati i vlasnik može ostati bez njega – priča nam, naglašavajući poteškoće u nabavi dijelova.

– Ljudi mi donose na popravak satove poput Cartiera jer njihov osnovni servis zaista košta, a postoji i mogućnost da uzmu mehanizam vašeg sata i zamijene ga istim takvim, ali već popravljenim. Dobit ćete njihov službeni pečat, ali možda će to biti sat koji više nema isti mehanizam. Oni žele isključivo pravo na popravak; ne žele da ljudi dolaze nama urarima, nego da se obraćaju izravno njima. Takve su stvari srž današnjih problema s kojima se borimo - kaže nam Fable i dodaje i problem inflacije, zbog koje su se cijene, osobito nakon pandemije, višestruko povećale. Urar danas pojedine dijelove nabavlja po cijeni višoj od one koju su prije nekoliko godina kupci za nju plaćali.

 Ipak je netko preuzeo djedov zanat

To su drukčiji izazovi od onih s kojima se suočavao njegov djed Bruno, koji se popravkom satova počeo baviti 1960. godine. Vještinu je naučio od prijatelja, bivšeg ratnog zarobljenika. Odmah je, kaže nam Dalan, pokazao veliko zanimanje i „žicu“ za taj posao te je otvorio radnju „Ura“, u kojoj je radio desetljećima. Bruno se oduvijek nadao da će svoju strast prenijeti i na sina Silvana, koji se, dodaje Dalan, ipak nije u tome vidio.

– Tata je dobar u tome, ali nije želio preuzeti cijeli posao. Radije je popravljao zidne satove i budilice, kojih danas gotovo da i nema.

Djed Bruno ipak je dočekao da netko preuzme njegovu radnju, a otac Silvano nikada se nije sasvim udaljio od popravljanja satova.

– Djed se doista nadao da će netko preuzeti posao i bio je jako sretan kada sam 2013. odlučio krenuti tim putem. Tada je već imao 82 godine i još je bio vrlo vitalan, ali prestao je raditi čim sam ja preuzeo posao. Još dvije godine mi je pomagao i učio me tajnama urarskog zanata, a zahvaljujući njemu sam stekao povjerenje ljudi njegove generacije. I tata je i dalje tu, i dan danas mi pomaže s popravcima zidnih satova. Kada sam otvorio obrt, malo sam modernizirao brend i promijenio logotip kako bih mu dao dašak suvremenosti te za satove zainteresirao i mlađe ljude, što se i događa. Često se dolaze raspitivati; mnogi vole klasične automatske satove i traže savjete o kvaliteti ili odabiru pri kupnji.

Od nekoliko minuta do nekoliko mjeseci

Na popravak u Fableovoj radionici može se čekati od nekoliko minuta do nekoliko mjeseci, ovisno o složenosti servisa.

– Mnogo ovisi o tome koliko je sat star i složen te treba li naručivati dijelove. Ponekad problem možemo riješiti za nekoliko minuta, a ponekad se klijenti jednostavno moraju strpjeti. Katkad budu nestrpljivi pa dođu pitati zašto još nije gotovo, iako to ne ovisi o meni. Ljudi čekaju dvadeset godina da bi odlučili popraviti neki sat, a onda mene požuruju jer ga ne popravim isti dan! – govori nam kroz smijeh i dodaje da je u takvim slučajevima iznimno važno zadobiti povjerenje kupca.

– Jako je važno biti otvoren i iskren s ljudima. Moraju imati povjerenja i razumjeti da katkada trebaju pričekati. Za sat proizveden prije 50 ili 60 godina ne mogu nabaviti dijelove iste sekunde. Među džepnim satovima mnogo je onih koji su ranije prepravljani na različite načine: ako nije bilo originalnog dijela, ugradio bi se dio drugog sata i prilagodio, pa takav sat poslije nije dobro radio. Slično je i sa staklima. Staklo stigne, ali ne odgovara: preplitko je ili pogrešno izrezano. Zato se na takve popravke mora čekati. Ako ste stari sat godinama čuvali i tek ga se sada sjetili popraviti, morate dati vremena i prostora osobi koja ga popravlja. Ona će ga svakako završiti što prije bude moguće.

Na pitanje što najčešće popravlja, osim što mijenja baterije i remene, Fable nam odgovara:

– To mogu biti kvarovi elektronike u baterijskim satovima koje se isplati popraviti. Takvi satovi koštaju određeni iznos, ali su isplativi jer popravkom ponovno dobivate kvalitetan sat. Popravljam i elektroničke module i zavojnice, mijenjam brtve na bočnim tipkama i oko stakla, a vrlo često mijenjam i sama stakla. Zatim su tu servisi automatskih satova, uglavnom srednje klase, poput Seika 5 ili Orienta, te zamjene akumulatorskih baterija koje se pune sunčevom svjetlošću. To su, primjerice, Citizenovi satovi te pojedini modeli Casija i Seika. Tu su i kinetički satovi s akumulatorskim baterijama koje se pune putem rotora, poput alternatora u automobilu. Rekao bih da se oko 70 posto kvarova odnosi na baterijske satove ili stakla, a oko 30 posto na mehaničke satove.

Nijedan pametni sat ne leži na ruci kao klasični

Dotaknuli smo se i teme pametnih satova, koje Fable smatra korisnim alatima za ljude koji žele mjeriti broj koraka, tlak ili otkucaje srca. Ipak, kaže da nijedan pametni sat na ruci neće izgledati lijepo poput klasičnog. U njegovoj se radionici pametni satovi ne popravljaju jer, dodaje, to prema njegovu mišljenju nije ni njihova namjena.

– Smatram da su pametni satovi izrađeni tako da ih, kada se razbiju, jednostavno zamijenite. Popravljaju se slično kao mobiteli, ali ljudi se s njima opuste i ulaze u more jer piše da su vodootporni. Tako malo-pomalo voda ipak prodire u sat, u njemu se taloži sol i nagriza elektroničke ploče. Problem može nastati čak i kada samo želite zamijeniti bateriju. Otvorite sat koji je tvornički hermetički zatvoren posebnim silikonom i ljepilom. Možete ga ponovno zatvoriti originalnim ljepilom i tvrditi da će ostati vodootporan, ali vodootpornost više neće biti ista – zaključuje, pa dodaje zanimljivost o još skupljim, takozvanim sportskim pametnim satovima, primjerice Garminovima.

– Kada satu oslabi kapacitet baterije ili se pojavi neki kvar, njihovi servisni centri ne popravljaju uređaj. Samo utvrde da je sat neispravan i ponude vam 50 posto popusta na kupnju novog modela, čime pokušavaju zadržati vašu vjernost kao kupca.

Veliko prijateljstvo s Frankom Paladinom

Znamo da je urara u Istri sve manje, pa nas zanima drže li se oni preostali zajedno. Poznaju li se međusobno, druže li se po konobama i dogovaraju osnivanje sindikata ili malonogometnlpe momčadi? Fable kaže da od drugih urara poznaje tek pazinskog urara Franju Paladina, a u redovnom je kontaktu i s jednim školovanim urarom koji je radio u vrhunskim servisinim centrima. Premda je danas umirovljen, često se čuju unatoč tome što, kaže nam Fable, se u životu nisu sreli uživo. 

– U kontaktu sam s gospodinom Franjom Paladinom i surađujemo. Ima vrlo velik izbor dijelova za džepne i druge satove, a surađuje i s nekim ljudima iz Italije. On je legenda; uskoro će napuniti 80 godina. Prekrasan je čovjek i želim mu još mnogo godina rada, koliko god bude mogao. S njim je uvijek: „nema problema, znaš da će možda biti teško, ali dio ćemo nabaviti“. Ne postoje nerješivi problemi ni stvari koje se ne mogu nabaviti; važni su volja i želja da se do njih dođe. Bez obzira na to koliko ste satova popravili, otvorili ili zamijenili, uvijek ćete naići na nešto novo, na neki specifičan kvar – kaže nam Fable te zaključuje odgovorom na pitanje kakav bi si sat čovjek trebao kupiti:

– Nije sve u tome da čovjek mora kupiti skup sat kako bi mogao reći da ima kvalitetu. Mnogo je podcijenjenih brendova koji nude iznimnu kvalitetu, i zato uvijek treba gledati što dobivate s obzirom na omjer cijene i kvalitete.