PREMINULA JE "MAESTRA ANITA": Odlaskom Anite Forlani talijanska zajednica Istre i Rijeke gubi jednog od svojih najuglednijih pripadnika

Jučer je u 95. godini života preminula Anita Forlani, jedna od značajnijih i uglednijih pripadnika talijanske nacionalne zajednice koja živi u Istri i na Kvarneru.

U povodu njezine smrti, Zajednica Talijana Vodnjana (Comunità degli Italiani di Dignano), od svoje dugogodišnje bivše predsjednice i voditeljice aktivnosti na području kulture oprostila se sljedećim riječima: „Bila referenta osoba i svjetla točka odrastanja mnogih generacija, žena velike kulture, strastvena odgojiteljica i neumorna promicateljica identiteta i tradicije talijanske nacionalne zajednice. Pjesnikinja, publicistica, esejistica i etnografska istraživačica, Anita je svoj život posvetila proučavanju i valorizaciji istarskoga folklora, s posebnim naglaskom na vrijednost i na bogatstvo baštine Vodnjana, koju je duboko voljela i kojoj je posvetila svoje radove, studije i cijeli život predanog djelovanja.“

„Branila je našu školu, njegovala kulturu bumbara, čuvala dijalekt, tradicije, običaje i sjećanja, uvijek s onom iskrenom otvorenošću i odlučnošću koja ju je krasila. Za mene Anita Forlani nije bila samo učiteljica u školi — bila je učiteljica života“, napisala je u svojoj oproštajnoj poruci zamjenica gradonačelnika Vodnjana iz redova talijanske manjine, Manuela Geissa.

Rođena u Rijeci 1930, Anita Forlani se još u ranoj mladosti preselila u Vodnjan, gdje je provela cijeli svoj profesionalni život ostvarila svoje djelavavanje na podrčju kulture, postavši u kratkom vremenu poznata kao „maestra Anita“ (“učiteljica Anita”.

U Vodnjanu, piše bivša sveučilišna profesorica i književna kritičarka Elis Deghenghi Olujić, „Anita Forlani odigrala je važnu pedagošku i didaktičku ulogu. Bila je nezaobilazna figura za generacije mladih učenika kojima je prenijela strast prema književnom stvaralaštvu i etnografskom istraživanju. Važan je njezin istraživački doprinos povijesno-urbanističkoj, etnografskoj i arhivskoj baštini vodnjanskog područja — rad koji je ‘zarazio’ brojne naraštaje mladih”, a čiji se tragovi, dodajmo i danas prepoznaju u nošnjama, ženskim frizurama, pjesmama i plesovima folklorne skupine Zajednice Talijana Vodnjan.

Osim što je predavala u školi i dugi niz godina bila na čelu vodnjanske Zajednice Talijana, čiji je kulturni sektor vodila iznimno predano, Anita Forlani bila je i ostat će poznata po svom pjesničkom stvaralaštvu.

Njezini pjesnički počeci sežu u 1958., kada sudjeluje na prvim književnim natječajima Unije Talijana Istre i Rijeke, a prvo knjižno izdanje stiže 1964., kada godinu dana ranije osnovan Circolo dei Poeti, dei Letterati e degli Artisti dell’Unione degli Italiani dell’Istria e di Fiume (Kružok pjesnika, književnika i umjetnika Unije Talijana Istre i Rijeke) objavljuje zbirku Poesia 1, u kojoj su predstavljeni radovi trinaest autora, među kojima je i Anita Forlani.

Književna kritičarka Vera Glavinić istaknula je kako se „pojavom pjesnikinje popunila praznina nastala zbog nedostatka ženskog doprinosa u talijanskoj književnosti Istre i Rijeke. Aniti pripada zasluga što je na književnu scenu uvela žensku prisutnost, a bila je žena koja je znala pisanje uzdići do razine poezije. Tom je sposobnošću, zahvaljujući svojoj pretežito lirskoj naravi, uspjela izboriti vlastiti književni prostor i zadržati ga svojim stalnim radom.“

Anita Forlani sudjelovala je i bila nagrađivana na brojnim izdanjima natječaja „Istria Nobilissima“, najprestižnije nagrade na području umjetnosti i kulture koju od 1967 organiziraju Unione Italiana (Talijanska Unija) iz Rijeke i Università Popolare di Trieste (Pučko sveučilište Trst)..

Godine 1973. izlazi njezina prva važna pjesnička zbirka, Tempo amico nemico, s kojom osvaja prvu nagradu na „Istria Nobilissima“. Slijede zbirke Padrone di un gioco (1974.) i Così un giorno (1976.), s kojom ponovno osvaja prvu nagradu. Iz 1980. potječe zbirka Come si vive, a zatim Alla fine il delirio (1981.) i Frammenti (1983.). Nakon toga još piše: Piccolo diario (1994.), Poesie (1996.), Incanti (1996.), Inedite (1997.), Bolle di sapone (1998.), Come in sogno, la vita (1999.), Parole migrate (2003.), Fino a ieri (2003.), La casa (2004.), Divagazioni (2005.) i Oltre la voce (2006.).

Prva antologijski izbor njezinog pjesničkog opusa objavljen je 1987. u izdanju Voci e pensieri (Biblioteca Istriana, br. 7), dok je 2010., u sklopu kolajne Altre lettere italiane riječkog EDIT-a, objavljena njezina značajna zbirka Scadenze quotidiane.

U pjesništvu Antite Forlani, piše Elis Deghenghi Olujić, ocrtava se „krajobraz emocija, skrivenih poriva, simbola i budne osjetljivosti, pripravne uhvatiti otkucaje vremena i svaki detalj voljene zemlje — zemlje koja istodobno postaje mjesto epifanije, s odbljescima zore na leđima vala, starim zelenim brežuljcima, bijelim kamenim gradićima…“. Zemlja, rodna kuća, roditelji, djeca i životni suputnik stalne su teme njezine lirike. Kao svojevrsni epilog javlja se i radosna ljubav prema životu.

Anita Forlani nagrađena je i odlikovana za svoj pedagoški, umjetnički, istraživački i kulturno-prosvjetni rad, među ostalim nagradom „Ivan Filipović“ 1985., za iznimnu stručnost u odgojno-obrazovnom području, te viteškim odličjem za zasluge Talijanske Republike — titulom Cavaliere d’Italia — koje je primila 1990. za etičku predanost, moralnu besprijekornost i neprekidan rad na očuvanju i promicanju talijanske kulture na istarsko-kvarnerskom području.