Fizički napadi, neprihvaćanje i vrijeđanje mnogima padnu napamet kada se spomene neprihvaćanje pripadnika ove zajednice, ali lista problema ide do unedogled. Već su i razgovori kod ginekologa problematični ako imate partnericu, kažu nam. Povorka i služi da napravi korak dalje, a zahvaljujući iznimnoj podršci pulske policije, dodaju, to će biti moguće po drugi put. Grad Pula se, međutim, ove godine nije proslavio. Zastava je na palaču postavljena tek - nakon izbora
Fizički napadi, neprihvaćanje i vrijeđanje mnogima padnu napamet kada se spomene neprihvaćanje pripadnika ove zajednice, ali lista problema ide do unedogled. Već su i razgovori kod ginekologa problematični ako imate partnericu, kažu nam. Povorka i služi da napravi korak dalje, a zahvaljujući iznimnoj podršci pulske policije, dodaju, to će biti moguće po drugi put. Grad Pula se, međutim, ove godine nije proslavio. Zastava je na palaču postavljena tek - nakon izbora
Lipanj je! Doba godine u kome se, pod krilaticom „Mjesec ponosa“, sada već skoro globalno uvriježila tradicija podizanja svijesti o teškoćama s kojima se susreću osobe 'drukčije od većine' - o pripadnicima LGBTQIA+ zajednice. Borba za prava koja su im u mnogim slučajevima još uvijek nedostupna traje stalno, a u lipnju ona se i dodatno intenzivira.
Kroz brojne, prvenstveno kulturne događaje, u Puli i Istri ovog će lipnja svoj doprinos Mjesecu ponosa dati udruga Proces, koja već sedam godina predstavlja okosnicu borbe za prava LGBTQIA+ zajednice i svojevrsni je katalizator uključivanja važnih tema u javni prostor kroz kulturna događanja, ali i uključivanja ove zajednice u svijet kulture. Jer, uključivanje i jeste ta ključna riječ na kraju procesa pune integracije u društvo – postati ravnopravan, postati prihvaćen.
Svoj višegodišnji rad Proces je 22. lipnja prošle godine okrunio ostvarenjem jednog od najvećih ciljeva – organizacijom Povorke ponosa koja je tada po prvi put prošla središnjim pulskim ulicama. No, posla je još jako puno.
O toleranciji i prihvaćanju prije dvije smo godine razgovarali s Janom Franjulom iz ove udruge, a ovogodišnjem Mjesecu ponosa i drugoj po redu povorci, ovog su nam puta pričale Procesovke – Ana Bačić i Andrea Vidović.
AndreaSve što želimo je ono isto kao i bilo koja druga osoba – voljeti i biti voljene. Nema tu razlike jesu li u paru muškarac i žena, žena i žena, muškarac i muškarac…
Nova povorka ponosa Pulom će proći 21. lipnja, ovog puta pod sloganom „Pride gre naprid i nastavlja borbu za jednaka prava, prihvaćanje i bolje društvo za sve“. Nakon lanjskog probijanja leda sada se ipak lakše diše, veli Andrea.
- Prvi je pride prošao čak i bolje nego što smo očekivali. Suradnja s policijom je bila jako dobra. Iskreno, jako sam se iznenadila, jer imam iskustva u organizaciji Zagreb pridea i tamošnja policija ima malo drukčiji pristup. Pulska nam je bila skoro kao obitelj. Provjeravali su čak treba li nam pomoć i za duge aktivnosti izvan povorke, veli Andrea.
- Slogani će se iz godine u godinu mijenjati. Prošlogodišnji je bio „Ćakule ne delaju fritule“, a sada smo se odlučili malo poigrati. „Pride gre naprid! Za ponos, a ne stid“. Propitujemo malo pomjeramo li se kao pulska, ali i cjelokupna queer zajednica naprijed, širimo li vidike i prihvaćamo li različitosti, dodaje Ana.
A upravo je prihvaćanje konačni cilj borbe – tolerancija odavno više nije prava riječ. Nekoga nije dovoljno trpjeti, treba ga i prihvatiti.
Ana i Andrea, kao dva važna motora pokretača Procesa, koji ukupno broji sedam članova, snagu, ali i razumijevanje crpe i vlastitih priča. Dok je Anina, barem kada je u pitanju obiteljsko prihvaćanje, upravo onakva kakva se može poželjeti, pa joj se na prošlogodišnjem prideu ponosno pridružio i tata, Andreina borba za prihvaćanje još uvijek traje.
Odbacivanje iz obitelji, fizički napadi, strah od javnog iskazivanja nježnosti prvi su oblici neprihvaćanja koji mnogima padnu na pamet. No popis je puno, puno dulji i sadržava situacije koje nekima nikada ne bi pale na pamet.
- Primjerice, ako žena kojoj treba pomoć u vidu medicinski potpomognute oplodnje dođe kod ginekologa, već po izjavi da ima žensku partnericu, naći će se u problemu. Sličnih je situacija bezbroj, kaže Andrea, dok Ana dodaje kako je zdravstvena skrb u samom fokusu njihovog djelovanja, a naročito psihološka i psihijatrijska.
Odbacivanje i izostanak podrške, nažalost, za pripadnike ove populacije ponekad znači i put ka suicidu pa je time i funkcija udruga poput Procesa važnija.
Stoga na često pitanje okoline 'zašto traže dodatna prava', djevojke uglas odgovaraju: "Mi tražimo ista prava kao i svi drugi. Jer su nam često uskraćena!"
AndreaNe smijemo zaboraviti da je povorka ponosa prije svega prosvjed i politički čin otpora, borba za vidljivost i poruka da LGBTIQ+ osobe imaju pravo postojati, voljeti i živjeti slobodno, bez straha, posebno u vremenu kada se prava ovih osoba sve češće dovode u pitanje.
- Povorka je tu da bude poticaj u razmišljanju drugima kakva su to prava koja LGBTQIA+ traže. Da su to u pitanju jednaka prava osnovna ljudska. Nije povorka ono što mnogi misle – goli ljudi i seksualni činovi, već borba za ljudska prava, kaže Andrea, i dodaje da predodžbu najčešće stvaraju parade poput one u Berlinu, koja je 'svjetlosnim godinama' ispred bilo koje na našim prostorima.
- Mi na prideu tek moramo dokazati da smo dio društva i ukazati ljudima na to da pripadnike naše zajednice imaju možda i među prijateljima i obitelji, ali nemaju dovoljno podrške da to priznaju i skrivaju se. Na jednom berlinskom prideu su ove faze već uvelike prošli, s tim da treba naglasiti da se ni na njemu ne događaju seksualni odnosi na javnom mjestu, kao što se zna čuti, dodaje Andrea.
"Borba LGBTIQ+ zajednice nije borba za “posebna” ili “dodatna” prava – već za osnovna ljudska prava koja mnogima već jesu zajamčena, ali su LGBTIQ+ osobama često uskraćena u praksi.
LGBTIQ+ osobe ne traže ništa što bi nekome drugome oduzelo prava – već samo mogućnost da i one uživaju ista prava, slobode i dostojanstvo."
Dok Ana pragmatično prebire po pozitivnim rezultatima dosadašnjeg rada i zadovoljna je činjenicom da je on izrodio zajednicu koja može pružiti podršku kakve ranije nije bilo, Andrea oprezno razinu prihvaćanja u svom okruženja, a tu prvenstveno mislimo na Istru i Pulu, na ljestvici od 1 do 10 ocjenjuje s četvorkom.
Cilj je, kaže, da sve ono što se danas savjetuje prije održavanja pridea, primjerice da se do sigurne zone koju čuva policija ne ističu ikakve oznake pripadnosti ili zastave u duginim bojama, s vremenom ne mora skrivati nijednog dana u godini, a do ostvarenja tog cilja ostalo je još puno koraka. Konačno, cilj je i da povorka jednom ne bude ograničena na strogo kontroliranu zonu nekoliko ulica.
- Prva povorka je donijela pomak prvenstveno zajednici i olakšala ljudima da dođu, pojave se i malo otvorenije žive svoje život, veli Ana, dok Andrea dodaje da je bacio svjetlo i na pulske sadržaje za koje mnogi do prošlog lipnja nisu ni znali. Uključujući i postojanje njihove udruge.
Uz veliku zahvalnost pojedinim kulturnim prostorima, poput galerije „Makina“, u kojoj su se već održali brojni događaji u organizaciji procesa, voljele bi, kažu, da se broj ovih mjesta poveća.
- Cilj je ući u što više kulturnih prostora i galerija i ostvariti što veću vidljivost. Jer mi prvenstveno i jesmo kao udruga orijentirani na kulturu. Cilj je imati što više sigurnog prostora za kulturno djelovanje, dodaje Ana.
Dogovori s policijom završeni su i za ovu godinu, ali prirodno je očekivati, vele u Procesu, da će druga povorka biti nešto manja. Kod održavanja prvog pridea u nekom gradu uvijek stiže podrška izvana. Ove godine, umjesto lanjskih skoro 600 sudionika, očekuje ih se oko 400, ali će biti sretne ukoliko ih bude više.
Trasa će ostati ista, od Portarate, kroz „Prvomajsku“ i Forum do Circola, gdje će se održati završna fešta.
Cijeli program Mjeseca ponosa u Puli možete pronaći na stranicama udruge Proces.
Ona je, naime, na Forum odnesena uoči Međunarodnog dana borbe protiv homofobije 17. svibnja, uz molbu da se na jedan dan istakne tada i ponovno, kao i prethodnih godina, s početkom lipnja.
Ipak, nije se dogodilo nijedno od to dvoje, a u Procesu objašnjenje nisu dobili.
Gradskoj smo upravi i mi poslali upit.
Sutradan, na dan primopredaje vlasti, od nove smo administracije gradonačelnika Peđe Grbina dobili odgovor da je zastava postavljena na pročelje Komunalne palače.
Sve dozvole za održanje povorke priskrbljene su pak još za prethodne vlasti.
Trenersku karijeru Tomić je započeo u rodnom Šibeniku, a od 2013. do 2016. radio je u kineskim klubovima. Najdublji trag ostavio je kao trener Lokomotive, koju je vodio od prosinca 2017. do siječnja 2021. godine. S njom je 2020. igrao i kvalifikacije za Ligu prvaka. Istu je već vodio u razdoblju od srpnja do prosinca 2016. godine
Koordinaciju podmorskog čišćenja vodio je Ronilački savez Istarske županije u suradnji sa roniocima interventne jedinice PU Istarske i veteranima antiterorističke jedinice Lučko dok su u čišćenju obalnog dijela sudjelovali volonteri Crvenog križa Pula i pripadnici Hrvatske ratne mornarice vojarne Vargarola
"Ovo je možda bio moj posljednji meč ovdje na Roland Garrosu. Atmosfera je bila nevjerojatna i želio sam svima zahvaliti na tome", rekao je Đoković. "Ako je ovo bio moj oproštajni meč ovdje, bio je prekrasan u smislu atmosfere i entuzijazma publike", kazao je rekorder s 24 Grand Slam titule od čega su tri iz Pariza
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
