Dok se njegova majka borila s karcinomom, upoznao je i onu stranu bolesti o kojoj se možda govori manje od dijagnoza, terapija i liječničkih nalaza – strah, neizvjesnost i psihički teret koji prate oboljele, ali i njihove najbliže. Njegova je majka svoju bitku dobila, a Sebastian je iz tog teškog razdoblja ponio spoznaju koliko je ljudima suočenima s karcinomom, uz liječenje, važna i psihološka podrška
Dok se njegova majka borila s karcinomom, upoznao je i onu stranu bolesti o kojoj se možda govori manje od dijagnoza, terapija i liječničkih nalaza – strah, neizvjesnost i psihički teret koji prate oboljele, ali i njihove najbliže. Njegova je majka svoju bitku dobila, a Sebastian je iz tog teškog razdoblja ponio spoznaju koliko je ljudima suočenima s karcinomom, uz liječenje, važna i psihološka podrška
Sa samo 26 godina Puležanin Sebastian Osmanović odlučio je pred sebe postaviti izazov koji je teško zamisliti, a kamoli ostvariti. Naime, tijekom 50 uzastopnih dana istrčat će po jedan puni maraton svakog dana, po 42,2 kilometra, ukupno čak 2.100 kilometara, na ruti koja će ga od Barcelone preko španjolske obale odvesti do juga Andaluzije, a potom trajektom iz Europe u Afriku, gdje će nastaviti s maratonima sve do Agadira prema jugu Maroka. No, kilometri sami po sebi nisu njegov cilj. Sebastian ih želi pretvoriti u pomoć oboljelima od raka i prikupiti 100.000 eura za psihološku potporu ljudima koji se suočavaju s bolešću.
Njegova ideja nije nastala iz ljubavi prema trčanju. Iza nje stoji osobno iskustvo, kada je njegova majka 2018. godine oboljela od karcinoma jajnika. Gledajući kroz što prolazi tijekom teških kemoterapija, Sebastian je, kako kaže, posebno uočio nedostatak sustavne psihološke potpore oboljelima i njihovim obiteljima. Upravo zato odlučio je ono što najbolje poznaje – vlastitu izdržljivost, spremnost na bol i pomicanje vlastitih granica – staviti u službu drugih.
Za sebe kaže da želi biti čovjek koji će pozitivno utjecati na svijet oko sebe. Ne smatra da se promjene događaju velikim riječima, već osobnim primjerom, empatijom i spremnošću da učinimo nešto konkretno za drugoga. Njegov će prvi korak biti 15. siječnja 2027., kada će iz Barcelone krenuti na gotovo dva mjeseca dugu trkačku avanturu.
Sebastianov odnos prema trčanju zanimljiv je i zato što ono nije počelo kao pomno planirana sportska priča. Prije trčanja bavio se brdskim biciklizmom i bio sponzorirani vozač, no u jednom je trenutku bicikl morao prodati kako bi prikupio novac za pokretanje posla. Nedugo potom sasvim je slučajno počeo trčati.
Jednoga je dana krenuo na laganih sedam kilometara. Kada je odradio zamišljenu dionicu dogodila se ozljeda Ahilove tetive, ali on je jednostavno nastavio trčati. Upravo kroz taj trenutak, otkrio je veću dubinu i sposobnost svakoga od nas na puno više nego što smatramo mogućim.
- Shvatio sam koliko smo sposobni, koliko možemo proći kroz bol i koliko, kada je prihvatimo, možemo duboko ući u vlastiti um. Shvatio sam koliko u tome svemu ima prostora za rast, te mi je upravo to okrenulo život za 180 stupnjeva. Od hedonizma i bijega od problema, do želje za potpunom disciplinom, samo obzirnošću, suočavanju s problemima i pomicanju granica, kaže nam Sebastian.
Na tom trčanju se odlučio na izazov koji mu je samo kratko vrijeme ranije djelovao nezamislivo – 100 Milja Istre. Prvi pokušaj završio je nakon otprilike 110 kilometara zbog ozljede. Godinu poslije vratio se, ali tada je stao na 52. kilometru. Ni dva neuspjela pokušaja nisu ga odvratila od cilja.
Treći put, 2026. godine, uspio je. Završio je cijelu dionicu od 168 kilometara, odnosno, kako uz smijeh dodaje, ukupno 174 kilometra jer je dvaput promašio put.
- Nešto sasvim nevjerojatno što mi se desilo na toj utrci je da sam na samom kraju utrke gdje su tijelo i um bili "gotovi", u trenucima kada se krećeš i osjećaš kao zombi, na otprilike 150. kilometru odjednom počeo trčati takvom brzinom do cilja da je to bio jedan od najbržih 23 kilometara u životu pod boli i umorom koju vam ne mogu riječima opisati, veli.
Koliko se njegov odnos prema dugim dionicama promijenio možda najbolje pokazuje činjenica da je prije nego što je počeo s trčanjem smatrao da "nije normalan" onaj tko istrči maraton. Danas iza sebe ima završenu utrku na 100 milja, a pred sobom sasvim drukčiji test fizičke i mentalne izdržljivosti.
Ipak, pravi razlog zbog kojeg se odlučio na ovaj pothvat nalazi se izvan sporta. Dok je njegova majka prolazila kroz teške kemoterapije, obitelj se, kaže, suočavala s vrlo zahtjevnim razdobljem, sve do njezina ozdravljenja.
Upravo je tada počeo razmišljati o onome što se događa s čovjekom nakon što liječnici učine ono što mogu na fizičkoj razini. Sebastian smatra da se premalo pažnje posvećuje mentalnoj i psihološkoj strani borbe s bolešću.
- Ono što mi je od tada uvijek u glavi je taj neki suport koji je bio u velikom manjku, od zdravstvenog sustava po pitanju mentalne, psihološke pomoći koja zaista pomaže, ukazuje Sebastian.
Iz tog osobnog iskustva nastala je želja da napravi nešto više. Ne samo prikupiti novac, već, kako objašnjava, pokušati ljude osvijestiti o tome koliko sami mogu učiniti za sebe i druge kada se nađu u najtežim životnim okolnostima. Upravo se na tom mjestu njegova sportska priča spaja s humanitarnom.
Početak ove životne avanture zakazan je za 15. siječnja 2027. godine, kada će Sebastian krenuti iz Barcelone prema jugu Španjolske. Ruta će ga voditi preko Valencije, Alicantea, Almeríje i Málage, sve do Tarife i područja Gibraltara.
Ondje će trajektom prijeći Gibraltarski tjesnac i iz Europe stići u Afriku. Iz Tangera nastavlja prema jugu Maroka, preko Rabata, Casablance i Essaouire, sve do konačnog cilja u Agadiru.
Na ovakvom putovanju nije dovoljan samo trkač. Sebastian trenutačno okuplja ekipu koja bi ga trebala pratiti tijekom cijelog projekta. Plan je da u timu budu fizioterapeut, snimatelj te ljudi zaduženi za logistiku, vožnju i opću podršku.
Kretat će se kombijem koji će im tijekom gotovo dva mjeseca biti svojevrsni pokretni dom. Sebastian trenutačno traži članove ekipe, ali i sponzore koji bi mogli pomoći u realizaciji projekta.
Posebno mu je važno da cijeli pothvat bude dokumentiran i dostupan široj publici. Komunikacija projekta bit će na engleskom jeziku jer cilj nije ostati samo u lokalnim okvirima.
Financijski cilj projekta vrlo je konkretan – prikupiti 100.000 eura. Sebastian zasad još nije odredio organizaciju kojoj će sredstva biti uplaćena. Namjera je pronaći međunarodnu organizaciju specijaliziranu za psihološku pomoć oboljelima od raka, a potom u suradnji s njom definirati najučinkovitiji način korištenja prikupljenog novca.
Pritom želi da dobar dio pomoći bude usmjeren i prema ljudima u Hrvatskoj, odnosno sredini iz koje i sam dolazi. Projekt zato zamišlja šire od same humanitarne akcije. Želi otvoriti pitanje kako pomoći ljudima koji se bore s rakom i njihovim obiteljima, ali i potaknuti ljude da ne ostanu samo promatrači tuđe patnje.
Njegova poruka pritom nije ograničena samo na bolest. Sebastian govori i o vlastitom životnom zaokretu. Kao poduzetnik vodi beach bar, no kaže da je posljednjih godina sve više počeo propitivati kakav trag želi ostaviti iza sebe i kakve vrijednosti želi zastupati. Nedavno je, kaže, odbio i izuzetno veliku poslovnu priliku jer se nije uklapala u smjer kojim želi ići.
U tome vidi i širu poruku projekta – da čovjek ponekad mora preispitati vlastite odluke i odlučiti što mu je u životu doista važno. Sebastian ovaj pothvat zato vidi i kao osobnu promjenu, odnosno pokušaj da svoje vrijeme, energiju i sposobnosti usmjeri prema nečemu za što vjeruje da može pozitivno utjecati na druge.
U konačnici, Sebastianova priča nije samo priča o tome može li jedan čovjek 50 puta zaredom istrčati maraton. To je priča o pokušaju da se osobna bol pretvori u nešto korisno za druge. O tome kako iskustvo bolesti bliske osobe može promijeniti pogled na život, ali i koliko daleko netko može otići kada vlastite granice odluči pomicati u korist drugih.
- To je jednostavno taj neki poziv na pomoć, poziv da pozitivno utječem na svijet, kaže nam za kraj razgovora Sebastian.
Kada 15. siječnja krene iz Barcelone, pred njim će biti put kroz dvije države i dva kontinenta. Pedeset dana poslije cilj bi trebao biti u Agadiru. No, uspjeh projekta neće se mjeriti samo prijeđenim kilometrima, već i time koliko će ljudi na tom putu uspjeti okupiti oko ideje zbog koje je sve i započelo – da se onima koji se suočavaju s bolešću pokaže da u svojoj borbi nisu sami.
Vlada Benjamina Netanyahua je prije dvije godine povukla svoju veleposlanicu iz Madrida kao odgovor na španjolsko priznanje države Palestine i optužbe za provođenje genocida nad Palestincima. Sánchez je uzvratio istom mjerom. Nakon odluka dviju država, njihove interese predstavljaju otpravnici poslova
"Noć uznemirenosti u Granadi nakon potresa magnitude 5 koji je prouzročio određenu materijalnu štetu, a podrhtavanje se osjetilo i u nekoliko drugih provincija", izvijestio je predsjednik andaluzijske vlade Juanma Moreno putem X-a
Od neovisnosti 1956. Maroko smatra da su Ceuta i Melilla pod španjolskom okupacijom te tvrdi da bi suverenitet nad njima naposljetku trebao biti prenesen na Rabat. Madrid ih, pak, smatra sastavnim dijelovima svojeg teritorija još od 17., odnosno 15. stoljeća
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
