PULEŽANI KOJI STARE STVARI VRAĆAJU U ŽIVOT Dani Anđić odrasla je uz maminu šivaću mašinu: "Nije to lak posao. Ponekad bole leđa, ali imam svoj duševni mir"

Tko je vidio bacati stare stvari. Donesite ih ekipi "ShPule" i bit će kao nove. Skladan poslovno-bračni par, koji se krije iza ovog naziva, čine mladi Puležani Dani Anđić i Davor Valčić kojima je nekadašnji hobi - popravci starih i smišljanje novih stvari od tekstila, kože, gline... nedavno postao posao.

 U svom malom carstvu popravaka u Industrijskoj zoni u Šijani restauriraju, tapeciraju, šivaju, kroje.... nema što ne rade, popravljaju gotovo sve; od namještaja do brodskih jedara.

Inače, Davor je samouk, po struci odgajatelj, a Dani je završila hotelijersko-turističku školu da bi se potom obrazovala na talijanskoj školi za modu i dizajn Callegari za dizajnericu interijera, što joj, veli, leži bolje od turizma.

Mama Ilinka bila je školovana obućarka

Dani nam priča kako je ljubav prema popravcima naslijedila od pokojne majke Ilinke koja je radila u nekadašnjoj Astri i bila školovana obućarka. Mnogi je se Puljani sjećaju jer im je godinama u prenamijenjenoj garaži na Kaštanjeru popravljala cipele i razne kožne stvari.

- Odrasla sam uz zvuk mašine i iako je mama uvijek govorila da "bježimo" od tog posla jer je strašno naporan i težak, sudbini izgleda nisam mogla uteći. Kada je mama 2016. godine preminula bilo mi je žao da sav njezin trud 'ode u vjetar'.

Kako uz moj stalni posao i dvoje male djece nisam imala vremena ni snage nastaviti, uskočio je suprug Davor i pomogao da se posao održi. Nije što je moj, ali taj je čovjek takav multitalent da mi je bilo žao da svoje dugogodišnje iskustvo, koje je dobio kod postolarke Suzane Tonković ne iskaže, priča nam Dani s osmjehom.

Dodaje da su neko vrijeme surađivali sa Suzi, a onda se odlučili 'baciti na glavu', napraviti nemoguće, ostaviti sigurne poslove (ukoliko je danas išta sigurno) i okušati se u obrtništvu.

Uzeli su u najam poslovni prostor u Labinskoj 8 te otvorili Obrt za krojenje, šivanje i uređenje prostora "ShPula".

Nažalost, njihov poslovni plan nije prepoznat, pa nisu uspjeli 'pokupiti' sredstava Zavoda za zapošljavanje za samozapošljavanje, no to ih nije obeshrabrilo. Posla, dodaju, imaju. Priča o njima širi se društvenim mrežama te od 'usta do usta'.

Klijenti im dolaze iz cijele Istre jer je malo onih koji se bave sitnim popravcima i nude tako šaroliku uslugu kao oni.

Na usluzi za male popravke

- Iako ima još obrta koji se bave sličnim krojačkim i tapetarskim radovima, malo je onih koji će uzimati sitne poslove kao mi. Trudim se slijediti mamin put i 'ostati mala', na usluzi malom čovjeku, da ne deremo sa cijenama, da ostanemo ljudi i u biznisu, navodi nam Dani svoju poslovnu politiku.

U razgovoru oko toga što im ljudi najčešće donose na popravke veli kako su trenutno to raznorazne tende, baldahini, stvari za brodove i barke, a inače nose na tapeciranje taburee, fotelje, stolice, traže pomoć prilikom restauriranja starog i naslijeđenog namještaja....

Davor napominje da ljudi često imaju krivu percepciju kada donose restaurirati neki komad namještaja. Smatraju, kako veli, da će oni "nešto staro samo na brzinu pokrpati".

Staro, a novo 

- Oni u biti dobivaju novi proizvod, samo na staroj konstrukciji koja je često puno kvalitetnija nego što su to sadašnje stvari.  Upravo zato u stari namještaj vrijedi ulagati. Nekada se namještaj radio od punog drva, danas se masovno proizvodi od iverice. Ukoliko pretapecirate staru fotelju ona će sigurno trajati još generacijama i nadživjeti ove koje se sada kupuju, navodi Davor.

Dodaje da u radioni rade samo s vrhunskim materijalima pa taj postupak obnove na kraju ne bude toliko jeftin kako to često ljudi misle.

Od 'rimljanki' do srednjovjekovnih kostima

- Puno je tu ručnog, mukotrpnog rada kojeg često čak i minimalno naplatimo, samo da bi se pokrili, navodi iskreno.

Želja im je, doznajemo, ne samo raditi već i podučavati i zato će od rujna početi organizirati razne radionice restauracije namještaja, bojanja, šivanja....

Zbog dosta posla trenutno ne uspijevaju proizvoditi puno stvari, no surađuju s nekoliko ustanova i firmi. Tako, primjerice, za Arheološki muzej Istre proizvode "rimljanke" i to po skicama Danine majke.

Dani nam priča da i dan danas ima neke koje su stare više od 20 godina te su, iako iznošene, i dalje u upotrebi. Jedni su od rijetkih, dodaje, koji po narudžbi izrađuju srednjovjekovne kostime za razne udruge.

- Volim raditi, čim veći izazov to bolje. Moram priznati da je moja mama imala pravo, sjediti satima za šivaćom mašinom nije lako, pate leđa, ali ovdje imamo svoj duševni mir i radimo ono što volimo, a to je najbitnije, zaključuje Dani.

Na kraju napominju da im u radioni pomažu i dvije kćeri, a mlađa Denis već danima oslikava školjke koje je, prenosi nam njezina mama, odlučila prodavati na Fratarskom otoku gdje se kupaju.

Poduzetnica od malih nogu, na ponos roditelja, smije se.

Davor i Dani govore nam kako su popravci i restauracija starih stvari puno više cijene u zemljama zapadne Europe nego kod nas. "Balkanci" u nama još uvijek više vole 'miris novog', iako i ovdje ima  ljudi koji znaju vrijednost nekog komada, koji cijene tradiciju, kvalitetu izrade i materijala.

Skladište za odbačeni namještaj

- Puno se, previše stvari baca, zatrpani smo otpadom sa svih strana. Bilo bi idealno kada bi Pula imala neko skladište gdje bi se mogao donijeti stari namještaj. Onaj tko ga ne želi ostavi ga, onaj tko ga želi, otkupi za sitnu lovu i restaurira si ga. Da potičemo recikliranje i kružnu ekonomiju. Nešto kao "štik butik" samo, umjesto sa odjećom, sa stvarima.

Takve su stvari vani normalne, nama je, nažalost, još uvijek lakše baciti kauč u šumu nego ga predati da si ga netko preuredi, navodi Davor zaključujući kako se nada da će njihove radionice potaknuti ljude da manje bacaju i više recikliraju.

Lokalpatriotsko ime

Odakle naziv ShPula i kako se to zapravo čita, pitamo na kraju Dani.

- Čita se špula, mi smo veliki lokal patriote i shvatili smo da esencijalni dio našeg alata za rad u sebi sadrži ime našeg grada. Međutim, da ne bude baš tako jednostavno i da bude autentično žargonu naše generacije umjesto "š" stavili smo "sh" i tako je nastala ShPula.