Puležanka Martina Susnich: "Dobiti kompliment od ljudi da im moj rad uveseljava Božić, dovoljna je nagrada za trud"

Da blagdansko vrijeme iz ljudi izvuče ono najbolje, pokazuje i primjer Puležanke Martine Susnich, koja se u ukrašavanje stambene zgrade na Monvidalu u kojoj živi ali je i predstavnica suvlasnika, upustila s jedinstvenom idejom - učiniti zajednički prostor, pravom božićnom idilom.

Naime, stambena zgrada na pulskom Monvidalu živi sasvim drugačiju dimenziju od svih drugih stambenih objekata. Ni jedna zgrada u cijelom gradu nema ovako pažljivo, promišljeno i kreativno stvoren ovaj istinski duh Božića, u što smo se i sami uvjerili.

Martina Susnich pokraj pahuljica u zgradi

U razgovoru s Martinom, majkom dvoje djece, koja inače radi kao pomoćnik u nastavi, doznajemo da je ovo treća godina kako realizira projekt božićne dekoracije, na veselje suvlasnika ali i okolnih stanara koji s veseljem dođu pogledati ovu blagdansku priču.

- Razlika u odnosu na prijašnje godine je u tome što sam prije mjesec dana došla na ideju da napravim i ove velike pahuljice koje su postavljene u hodniku zgrade. Radovi na ukrašavanju su trajali tjedan dana, od crteža na prozorima, do postavljanja pahuljica, kaže nam Martina.

I naravno da to nije sve, te da nije nužno okititi bor, koji bi pridonio dodatnom božićnom ugođaju, Martina je dokazala da se to može i s oleanderima, koje je podšišala kako bi se uklopili u njenu zamisao.

Jedinstveni božićni oleanderi ispred zgrade

- Troškovi uređenja nisu veliki, a u njima su sudjelovala tri stana iz naše zgrade. To je slobodna volja stanara, a sudjelovati može tko god od njih želi. Dok sam ovo radila, veliki značaj tome davali su susjedi i djeca koji su oduševljeni, pa su izrazili i žal što će ukrasi biti obrisani tijekom siječnja. Dobiti kompliment od ljudi da im to uveseljava Božić, je dovoljna nagrada za trud. Čak su mi kazali da sam kao Monica Geller iz serije 'Prijatelji', koja uvijek nešto radi za druge, veli Martina.

Učiniti nešto za zajednicu, po svemu sudeći neće stati samo na ovim blagdanima, jer Martina već razmišlja i o Uskrsu iduće godine, ali i za projekt ljetnog kina ispred same zgrade za djecu iz kvarta.

- I inače preko ljeta ispred zgrade dignemo šator za djecu, a ja im s prozora spuštam razne grickalice. To je dobro, imamo neku vrstu nadzora nad njima, a oni su na svježem zraku, kaže o brizi za kvartovsku djecu.

Na naš upit kako reagiraju iz susjednih zgrada na njene radove, veli da im je krivo što oni nemaju predstavnike suvlasnika koji bi u ovakvom vidu rada bili aktivniji. "Znala sam ih pitati za neke stvari koje se tiču na primjer zajedničkog parkinga i zajednice općenito, ali nije bilo zanimanja".

Što se tiče ideja za stvaranje ugođaja, naglašava da je kod nje ta kreativnost oduvijek prisutna.

- Volim raditi s djecom, pa tako i u školi radim kao pomoćnik u nastavi, ali isto tako volim dijete u sebi, bez obzira na godine, a da sam takva znaju svi koji me poznaju. Doma imamo i 3D printer, pa sin i ja printamo božićne kuglice i sve što je potrebno kako bi životni prostor učinili ljepšim, kaže nam ova vrijedna i kreativna Puležanka.