- Prošlog petka na vašem portalu sam pročitala da su na Hidrobazi ponovno nestala invalidska kolica i odlučila sam donirati ona koja je moj pokojni djed kupio, a nikad ih nije koristio. Držimo ih u šupi i odmah sam rekla suprugu: Ma zašto ih ne bismo poklonili? Nama tu stoje zapakirana u najlonu, a nekome mogu biti od koristi, veli nam Puležanka Rosanna Maretić koja je u međuvremenu već invalidska kolica svog djeda ustupila Društvu osoba s tjelesnim invaliditetom južne Istre.
Donacija će sigurno služiti
- Ja sam odmah u petak potražila na Facebooku tajnicu Društva, Zuzanu Hoti-Radolović, jer sam vidjela da vam je dala izjavu i rekla da se ovo nije dogodilo prvi put. Poslala sam joj zahtjev za prijateljstvo i poruku u inbox, i vrlo brzo smo sve dogovorile. Imala sam prije toga ideju donirati kolica humanitarnoj udruzi Naš San Njihov Osmijeh, ali u petak sam osjetila potrebu odmah reagirati i nadam se kako će naša donacija nekome služiti, pojašnjava Maretić.
Zahvale na činu solidarnosti
Tajnica Društva, Hoti-Radolović, izuzetno je zahvalna na ovakvom činu solidarnosti te nam je danas potvrdila kako su kolica već u utorak preuzeli od Maretić te se ona sad nalaze u prostorijama Društva, a s obzirom na to da su zamjenska na Hidrobazu odnijeli odmah u petak nakon nakon nestanka prethodnih.
Zuzana Hoti-Radolović
- Ona koja su nestala, još uvijek nisu pronađena, a ova darovana od strane gospođe Maretić zasigurno će uskoro naći svog novog vlasnika, zaključuje Hoti-Radolović.
Otegotna okolnost - nepostojanje kamera
Lijepo je znati da među nama ima onih koji su spremni nesebično pomoći neznancima u nevolji, iako žalosti spoznaja da ima i onih kojima predstavlja zabavu bacanje invalidskih kolica u more te uništavanje dizalica koje osobama s invaliditetom omogućavaju ulaz i izlaz iz mora, što se također događalo prethodnih godina na Hidrobazi i Valkanama, jedinim plažama prilagođenima osobama s invaliditetom na području Pule. Otegotna okolnost jest i to što na tom potezu kamera nema.