Zoo centar Pipi, preko puta ulaza u mrkat, puna se tri desetljeća opire nedaćama i dokazuje da onaj, tko raditi i truditi se, može preživjeti i u samom centru Pule.
Nije kao nekada, priznaje nam njegov vlasnik Erik Antonić, no prilagođavanjem tržištu, a posebice zahvaljujući svojim vjernim kupcima, preživjeli su i gašenje Uljanika i otvaranje velikih dućana za kućne ljubimce, pa i posljednju pošast od korone.
Erik ispred svog dućana na adresi Trg 1. svibnja 3
Tata otvorio željezariju nakon propasti 'Istre'
Još je Erikov tata Bruno, nakon propasti 'Istre', 1994. godine zakupio jedan od dućana propale firme i do mrkata otvorio željezariju. I počeo od nule. U njoj je, prisjeća se naš sugovornik, bilo svega, od 'igle do lokomotive' pa čak i svježeg cvijeća, a sličan je asortiman željezarije i agrarije ima i dan danas. U gradu, dodaje, moraš tako, imati raznolik asortiman, za svačiji džep.
Obitelj je tada, prisjeća se, živjela u blizini, odmah do tržnice i tati se u dućanu prvo pridružio Erik, a onda nakon školovanja i mlađi sin Bruno, očev imenjak. Nakon očeva umirovljenja, jedno su vrijeme braća željezariju vodila zajedno, a upravo je Erik bio taj koji je uvezao prve krokete i konzerve za pse i mačke te u dućan uveo novi asortiman.
- To je u ono vrijeme bila novotarija. Danas svi kupujemo gotovu hranu i teško da se uopće sjećamo kako smo nekad hranili naše ljubimce. Mi smo među prvima uvezli krokete za pse. Ljudi su to prihvatili i vremenom smo se razdvojili i dućan za ljubimce, pod imenom Pipi, otvorio sam prekoputa. Malo po malo dućan je napredovao. Jedno smo vrijeme probali raditi i u Šijani, ali to nije bilo to. Ostali smo vezani za centar i naše vjerne kupce, veli nam.
Na pitanje tko to kupuje u gradu, a s obzirom na sve češće pritužbe da grad propada radi nedostatka parkirališta, a samim time i kupaca, Erik ima jednostavno objašnjenje;
- Istina je da je grad zimi pust, no od pol deset do 13 sati ovdje ipak ima života. Nije kao nekada, kada se čekalo već 7 ujutro da otvorimo, ali u to vrijeme dela ima. Uzmite sve one koji rade u gradu i na marendi su, pa sve oni koji tu žive, dodajte penzionere - točno znamo kada im je došla penzija - i to je to, dućan ima svoje kupce.
Većina njih kod nas vjerno kupuje godinama, vjeruju nam, znaju da ovdje uvijek mogu dobiti i profesionalni savjet naših djelatnica koje ovdje rade godinama i veterinarke koja je zaposlena kod nas. Nije kao kod velikih online centara gdje naručujete hranu i opremu pa čekate da vidite što ćete dobiti, ovdje se kupuje uz razgovor i smiješak, objašnjava Erik.
Irena i Ginger
Irena, Biljana, Ivana - uvijek vedre i nasmijane
Uz njega, u dućanu od 2015. rade Irena Medak i veterinarka Ivana Pavić, a punih 17 godina tu je i Biljana Hum.
Ona je kao inženjerka agronomije počela raditi još u željezariji, na odjelu za agronomiju, a onda se prebacila na rad s hranom i opremom za ljubimce.
Ivana, Irena i Biljana
Kako se prisjeća, nekada su u dućanu imali puno više životinja, posebice malih glodavaca i kunića, no danas nude samo ribice i papagaje.
- Ljudi rijetko pitaju za kuniće, hrčke, zato ih više ni nemamo. Oni brzo odrastu, a ukoliko se ne prodaju kao mali i slatki, više ih nitko ne želi. Kako bi to izbjegli, više ih ni ne držimo, a ptice koje imamo u ponudi mogu kupiti samo punoljetne osobe, veli nam.
U ovom dućanu dobrobit životinja na prvom je mjestu.
To zna svatko tko u njega kroči. Pred ulazom će žedne životinje uvijek dočekati zdjelice s vodom, a u dućanu dvije mačke koje ovdje žive već godinama. U njemu imaju sve što im je potrebno; svoje zdjelice, zahode, ogromnu grebalicu sa ležajima, no one ipak najviše vole biti - na blagajni. Druže se s kupcima, nadgledaju prodaju.
Irena nam priča da Mama Maca (ponekad zvana i Ribica) ima gotovo 17 godina, i za svoju dob i dalje izgleda odlično, dok njezin sin Ginger ima gotovo devet. Sterilizirani su, kastrirani, dobro uhranjeni i obožavaju živjeti u dućanu. Cijela tržnica njihov je dnevni boravak.
Jedino kada u dućan uđe pas, Mama maca odlazi pod policu. Što je sigurno, sigurno je.
Anica kupuje za psa Macu
- Divna je ovo radnja, uvjeravam vas. Djevojke su uvijek uslužne, vedre i nasmijane. Živim u centru i ovdje uvijek kupujem jer mi je usput. I dobro da imamo ovaj dućan. Za neke je normalno naručivati online, ali ti ne razmišljaju da nama poštari nemaju kako dostaviti paket, veli nam Anica.
Ona, veli nam, kupuje "za brečinu nježnog imena Maca".
Ekrem Idrizi i maca postolarka
U dućanu susrećemo i poznatog postolara i mačkoljupca Ekrema Idrizija. Došao je kupiti vrećicu mačje hrane. Na pitanje je li to za poznatu 'mačku postolaricu' smije se:
- Ja ovdje dođem pomaziti mačke, kupiti nešto. U radnji trenutno imam tri mačke, vanjskih suradnika imam osam, svi me čekaju da ih nahranim, a moram priznati da su postali sve izbirljiviji, veli nam te dodaje da kupljena vrećica nije ni za jedne ni za druge već za macu "uličarku" koju će nahraniti usput.
Odaje nam i da maca Trudi, za koju pitamo, ima već 18 godina, a mi obećajemo da ćemo uskoro u posjet i do njihove radnje.
Postolar i ljubitelj mačaka
- Mace su vam delikatne. Neće jesti svašta, pitajte mene, veli nam Zlata Benazić koja im kupuje hranu.
Ona živi na Fažanskoj, radi u gradu i ovdje kupuje otkako su se otvorili. Doći će, dodaje i sutra, kako bi im kupila hranu za vikend.
Gospođa Zlata
Sin Ian nastavlja obiteljski posao
Zoo shop Pipi odnedavno ima i svoj web shop.
Tata Erik veli da je morao popustiti pred novim snagama. Internet dućan je, naravno, ideja njegova sina Iana koji ih je uvjerio da se i oni moraju modernizirati i prilagoditi vremenu. On u dućanu radi već godinu dana.
Nakon što je završio Srednju školu za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu i probao raditi u turizmu, veli nam da mu je ipak milije nastaviti obiteljsku tradiciju.
Na pitanje što bi se trebalo učiniti da se u grad vrati više kupaca Erik ističe da je veliki problem parking, no i to da su svi jako komonti i najradije bi autom, da mogu, ušli u dućan.
Od problema centra grada teško je pobjeć'
- Postoji parkiralište u blizini, no zna biti puno. Mislim da su kod Croatie trebali napraviti pravu garažnu kuću, a ovdje možda puštati besplatno zaustavljanje na 15-20 minuta. Dosta da se netko zaleti kod nas kupiti vreću hrane koju ne može nositi na ruke, ili da se zaleti po koje voće i povrće, ribu na tržnicu i ribarnicu, veli nam.
Kao problem ovog dijela grada naglašava i manjak zahoda. Kada se zatvori tržnica zatvoreni su i wc-i, pa turisti ljeti lutaju okolo i čak mole njih mogu li u dućan na zahod.
- Problem je i sezonalnost brojnih radnji, posebica kafića. Kad oni zatvorene nakon sezone, sve stane, a jedno vuče drugo, zaključuje naš sugovornik.
Irenu malo tko ne poznaje, ukoliko voli i pomaže životinjama. Gdje god dođe pobrine se za mačke lutalice, kako bi bile sterilizirane i zdrave. Za svoj je trud lani bila i predložena za nagradu Grada Pule.
Na pitanje koliko je mačjih duša spasila veli nam kako im ne zna broj. Kolegica Biljana dodaje "bolje da ne zna, samu bi sebe šokirala brojem", navodi, dodajući da Irena u to ulaže sebe; svoje vrijeme, trud ali i financije. Nesebično i bez pitanja.
