Mjesecima sjedi na skalinu nasuprot svog stana. Zamazana vlastitim izmetom, okružena muhama i u društvu psa. Nikome ne smeta i ne izaziva pažnju, pa čak ni sažaljenje prolaznika.
U lošim danima, kada se onesvijesti na ulici (ili u noćnim satima kad iz njenog stana dopire zapomaganje), na poziv susjeda u pomoć dolaze djelatnici Hitne medicinske pomoći.
To što se njenog stana, u kojem već sedam godina živi bez struje, a povremeno i bez vode (do trenutka dok joj nagomilane račune ne podmiri Crveni križ), širi nesnosni smrad slabo koga zanima, kao ni razlog zbog kojeg je prizemlje kuće zatrpala plastičnim bocama i ostalom kramom. Ženu koja živi u srcu Rovinja, u trgovačkoj Ulici Carera, okruženu zgradama (i djelatnicima) javnih, gradskih, županijskih i državnih službi, nitko ne vidi. Ona je neprimjetna.
Kad susjedi pozovu, stiže pomoć. U protivnom, ona ne postoji
Susjedi su očajni i pomažu kako tko zna i umije. Netko šalicom čaja, netko toplom juhom. Starija susjeda, koja nesretnu ženu poznaje iz dobrih dana dok je još bila djelatnica jedne gradske ustanove, povremeno joj otvara vrata svog doma da se okupa.
Novi "stanari" glavne trgovačke ulice Rovinja nisu tako blagonakloni i nemaju potrebe ni želje da razumiju razloge zbog kojih dolaze u situaciju da moraju zatvarati vrata svojih poslovnih objekata.
Ipak, njihov bijes nije usmjeren prema nesretnoj ženi - već sistemu koji svojom sporošću i inercijom dopušta legalno samouništenje pojedinca koji si ne može i ne zna pomoći.
Ulaz gdje stanuje žena, pretrpan je bocama
"Prijetnjama" pomaknuo planinu
I tko zna dokle bi to tako išlo naprijed i koliko bi još mjeseci i godina trebalo proći da se pokrenu nadležne institucije da jedan čovjek nije rekao 'dosta' i zaprijetio kako će o neradu Centra za socijalnu skrb Rovinj obavijestiti javnost.
Već drugi dan od njegove posjete Centru, koji je usput govoreći od adrese nesretne žene udaljen manje od dvjesto metara laganog hoda, stvari su se pokrenule s mrtve tačke.
Koji je potez rovinsjkog Centra za socijalnu skrb?
U manje od dvadeset i četiri sata, nova je v.d. ravnateljica Centra sazvala sastanak s predstavnicima Doma zdravlja, Crvenog križa, Grada Rovinja, Zajednice Talijana i obitelji te poručila kako su dogovoreni 'koraci prema rješavanju problema'. Odgovor na pitanje o kojim se konkretnim koracima radi, još uvijek nismo dobili.
Gdje je nestao čovjek?!
Dakle, ono što sada preostaje je čekati. Hoće li se, kada i kako pomoći nesretnoj ženi, ostaje tek da za vidjeti. U protivnom, ne dogodi li se uskoro ništa, svima nama preostaje da zborski zapjevamo Baretov refren "gdje je nestao čovjek?" A uz refren te pjesme valja svakako podsjetiti da je Rovinj nosioc titule Šampiona hrvatskog turizma ali i laskavog priznanja - Najboljeg grada u Hrvatskoj po kvaliteti života.