(VIDEO) MATURALNA ZABAVA U HOTELU BRIONI Prof. Teodora Beletić: "Generacija '94. bila je posebna. Ti su mladi ljudi vjerovali da mogu stvarati sami svoju budućnost"

Oživjelo je još jedno pulsko sjećanje.

Nakon što je prošlog mjeseca nekadašnje srednjoškolce obradovao dijeljenjem snimke maturalne zabave CUO Branko Semelić iz 1990. godine, Puležan Marko Račan ovih je dana iz VHS formata „oslobodio“ i podijelio snimku proslave mature pulske Gimnazije održane četiri godine kasnije u hotelu Brioni.

Na zanimljive gradske "štorije" Marko nailazi prebacujući analogne video snimke u digitalni format u svom obrtu za video produkciju pa je posljednje dvije, u dogovoru s vlasnicom kazeta, odlučio podijeliti sa sugrađanima.

Prof. Teodora Beletić

„Krivac“ za obje snimke maturalnih zabava je gimnazijska profesorica Teodora Beletić koja ih je pronašla pretražujući arhivu debatnog kluba „Lumeni“, koji ove godine obilježava 30 godina aktivnosti. Marku je, kaže nam, beskonačno zahvalna na prilici da ova sjećanja podijeli sa svojim bivišim učenicima.

"Nagurani" i sretni

Prof. Beletić se sjeća da sedam gimnazijskih razreda s preko 30 učenika nije bilo lako smjestiti u hotel Brioni, ali taj je prostor bio najadekvatniji.

- Vidi se koliko su ljudi nagurani, ali vidi se i dobra atmosfera. Kolegica Černeka je kao mlađi kadar, uz mene i pomoć ostalih profesora, bila glavna za organizaciju, kaže nam profesorica Beletić.

Razrednici generacije uz nju su te godine bili profesori Julijana Kocanović-Grubić, Tanja Černeka, Gabrijela Rašković, Ivan Komparić, Jasna Sablić te Margareta Topolovec, koja nije bila u mogućnosti prisustvovati zabavi pa je, u njeno ime, pratnja učenika na defileu bila profesorica Zlata Knez.

John Lennon i Sanja Doležal

Tko kaže da su samo '80.-e bile lude?! Nakon učeničke zahvale profesorima i roditeljima, maturanti su otpjevali tradicionalnu učeničku himnu Gaudeamus igitur, a zatim, pomalo neočekivano, u nizu i „Let it be“ Johna Lennona i - „Žuljaju me cipele“ Sanje Doležal. Ali, sve može proći ako su maturanti sretni.

Ravnatelj prof.Ante Kusić

 „Naguranom“ društvu tradicionalno se obratio i legendarni ravnatelj pulske Gimnazije Ante Kusić.

- Roditelji i ostali prisutni profesori, mene je zapala čast i zadovoljstvo da Vas ovdje pozdravim. Prije svih pozdravljam maturante. Moram reći da ste vi jedna zaista draga generacija i iskreno prenosim pozdrav i mišljenje svih profesora da je im je zaista s vama bilo časno raditi. Mogu reći i vašim roditeljima da im služite na ponos. Večerašnji dan i ovakve datume čovjek pamti, i ja se nadam da ćete ga i vi zapamtiti cijelog života, rekao je ravnatelj Kusić i proglasio plesnjak otvorenim.

Učenici za pamćenje

Profesorica Beletić potvrđuje da se radilo o iznimnoj generaciji maturanata. Veći dio organizacije odradili su sami, uz usmjeravanje profesora i pomoć učenika trećih razreda, kaže nam. Ona je upravo s ovom generacijom započela tradiciju obilježavanja Dana planeta zemlje, zahvaljujući čemu je brzo shvatila da se radi o mladim ljudima koji imaju veliki entuzijazam i vjeru u bolju budućnost. Danas toga, čini joj se, više nema.

- Ta je generacija bila jako zainteresirana, poduzetna i samoinicijativna. Imali su izuzetno veliku volju i to se vidi. Teške godine često stvaraju snažne ljude, a godine velikih društvenih promjena tada su mladima moguće dale osjećaj da mogu sami stvarati svoju budućnost, kaže Beletić.

Kao posebnost zabave izdvojila je diplome koje su učenici dodjeljivali profesorima jer su, po njoj, one odraz vremena kada je učenički odnos s profesorima imao veću dubinu.

- Meni su kao sociologu te diplome bile jako interesantne jer su, s jedne strane, predstavljale demistifikaciju profesora koji su ljudi sa svojim dobrim i lošim karakteristikama, a s druge, učenici su na taj način pokazivali koliko cijene profesore. To je bio jedan dobar miks kreativnosti, slobode i poštovanja, objašnjava.

Nekad i sad

Kada usporedi maturalne zabave iz 1990. i 1994., primjećuje kako je najupadljivija promjena ona u izboru glazbe - dok se na Verudeli slušala mahom strana glazba, u hotelu Brioni je prevladavala domaća. Mnogo veće razlike, ipak, primjećuje između tadašnjih i današnjih proslava. Ove potonje, čini joj se, ne odišu jednakim entuzijazmom i više su pitanje pokazivanja „krpica“ i pripreme za neku kasniju večernju zabavu nego slavljenja zrelosti.

- Ponekad mi se čini da je danas važnije koliko će zaraditi organizatori i frizer, nego da se učenici posljednji put predstave profesorima kao kreativne, samostalne osobe s identitetom. To su neka moja zapažanja. Uzmite moje mišljenje slobodno s odmakom, ali kao profesoru s puno godina iskustva, rekla bih da je to ono što nedostaje suvremenim zabavama, kaže nam profesorica Beletić.

A za kraj – tombola!

Od nagrada na tomboli koje su se maturantima 1994. godine smiješile, voditelj zabave izdvojio je nekoliko najimpresivnijih; put Veneziju za dvije osobe, mikser, ženske cipele, salamin, poklon paket, elektronske satove i - špinu. „Svaka kuverta dobiva“, najavio je i pozvao ravnatelja i predstavnicu učenica Eriku Komel da otplešu tradicionalni valcer kojim je započeo slavljenički dio večeri.

Cijeli video možete pogledati OVDJE.