"Mama je 36 godina bila cvjećarka na Brijunima, radila je aranžmane još za Tita. Naša je kuća uvijek bila ispunjena biljem, cvijećem i ta je ljubav prema prirodi uvijek bila u meni, sada je napokon izašla na površinu. Želja mi je ljudima omogućiti da u svoj životni prostor unesu energiju biljaka putem prirode koju uspijevam ugurati u bocu", veli nam Martina Meštrović
"Mama je 36 godina bila cvjećarka na Brijunima, radila je aranžmane još za Tita. Naša je kuća uvijek bila ispunjena biljem, cvijećem i ta je ljubav prema prirodi uvijek bila u meni, sada je napokon izašla na površinu. Želja mi je ljudima omogućiti da u svoj životni prostor unesu energiju biljaka putem prirode koju uspijevam ugurati u bocu", veli nam Martina Meštrović
Ljubitelj ste prirode, ali nemate velike prostorne mogućnosti. Nemate dvorište, vrt, stan je skučen. Prava su opcija za vas biljni terariji koji su, u posljednje vrijeme, pravi hit.
O njima smo popričali s mladom Puljankom Martinom Meštrović, koja pod imenom brenda 'BotanIQ' izrađuje jedinstvene botaničke terarije koji se mogu naručiti i sa integriranim svjetlom. Prava mala remek djela puna života.
Jer, doista, njezini su biljni terariji potpuno samodostatni, pametni, brinu se sami o sebi, imaju svoj IQ kako kazuje naziv brenda (@botaniq_biljni_terariji) U njima osim biljaka, živi i cijeli mikro životinjski svijet koji se brine da ekosustav bude samoodrživ.
Martina je, inače, magistra farmacije koja je 14 godina radila u pulskim ljekarnama, a na pitanje kako je došlo do zaokreta u karijeri pogled svraća na svoju ljubimicu, šestogodišnju belgijsku ovčarku Lu.
Upravo je ona jedan od 'krivaca' što je Martina napustila siguran ljekarnički posao i upustila se u poduzetničke vode, u svijet dizajna, umjetnosti i ljubavi prema biljkama.
- Farmaceutiku volim, no nekako mi se činilo da na poslu 'od 7 do 15' moja kreativnost ne dolazi dovoljno do izražaja, a ja sam bila puna poleta, raznih ideja. Onda je došla moja Lu, centar mog svemira i u to sam vrijeme oživjela hobi iz mlađih dana - izradu unikatnog nakita pod imenom brenda 'Elonga Art Jewellery' (@elongaart_jewelry), a Lu sam stalno obećavala da ćemo jednog dana biti više skupa, da ćemo više šetati, družiti se...
Na kraju sam se samo prepustila, dala otkaz i otvorila obrt. I sada umjesto jednog stalnog radim šest poslova, no poslove koji me u potpunosti ispunjavaju, koji su zapravo moji hobiji, i koje Lu i ja radimo zajedno, smije se zadovoljno Martina.
- Lu je pokretač mog svemira i koliko god nekome to zvučalo čudno, cijeli je moj biznis nastao radi nje. Od moje želje da više boravim s njom do toga da je njezin profil na Instagramu @Lu_Ragna skupio toliko followera da sam zapravo dobila platformu koju koristim za gradnju svojih priča, veli nam Martina.
Dodaje kako smatra da su ljudi prepoznali ljubav koju dijele i s njima se lako povezali. Sada tu istu platformu dijeli kako bi pomogla i drugim malim poduzetnicima da se probiju na tržištu.
Martina nam priča da, nakon napuštanja ljekarni, radi sve i svašta, no nikada nije imala straha od pokušaja i pogrešaka.
Tako se prije godinu dana rodila ideja da krene s izradom botaničkih terarija - minijaturnih ekosustava u staklenim posudama u kojem su glavni likovi biljke i sitne životinjice.
Zapravo, kako napominje, niti od jednog od svojih započetih projekata nije odustajala već nove samo nadograđivala pa tako i dalje daje instrukcije iz kemije, organizira šumske terapije u prirodi po Ćićariji i Šijanskoj šumi, a sprema i nove projekte.
- Mama je 36 godina bila cvjećarka na Brijunima, radila je aranžmane još za Tita. Naša je kuća uvijek bila ispunjena biljem, cvijećem i ta je ljubav prema prirodi uvijek bila u meni, sada je samo napokon izašla na površinu. Želja mi je ljudima omogućiti da u svoj životni prostor unesu energiju biljaka putem prirode koju uspijevam "ugurati u bocu", veli nam Martina.
Botanički su terariji vrlo brzo privukli pažnju sugrađana, pa je Martina krenula i s organizacijom radionica izrade terarija. Prvotno su one bile osmišljene samo za odrasle, no uskoro su im se pridružila i djeca te postale obiteljska zabava.
- Djeca jako dobro reagiraju na izradu ovakvih malih prirodnih čuda, vesele se sadnji biljaka, unošenju mahovine, malih kukaca koje im donesem, a koliko su im drage dovoljno govori to što im se rado vraćaju, veli nam Martina.
Dodaje kako smatra da roditelji u današnjem užurbanom tempu s djecom provode premalo kvalitetnog vremena, pa su ovakva druženja idealna za povezivanje i druženje s klincima.
- Moj plan je širiti ljubav prema takvoj vrsti botanike i velika mi je želja ozeleniti i neke veće poslovne prostore, kampuse.
Japansko istraživanje dokazuje nam da su ljudi na radnom mjestu sa zelenilom sretniji, a produktivnost raste, navodi naša sugovornica uz riječi da su upravo terariji idealni jer oko njih ne treba konstantno baviti, kao oko klasičnog sobnog bilja.
Upitana kako se o ovakom "čudu o boci" brinemo veli da je njezin cilj da staklenka bude potpuno samoodrživa, pa su u njoj bubice (skokunci i bube loptice) koje rješavaju plijesan i istrunulo lišće.
- Moji terariji dolaze s jasnim i iscrpnim uputama. Treba mu se pronaći dobro mjesto, da nije na direktnom suncu i da nema prevelikih oscilacija u temperaturi. Budući da su samoodrživi i da voda unutar njih cirkulira ne bi ih se trebalo niti zalijevati. No, kada otvorimo bocu nešto vlažnosti ipak izađe i u tom se slučaju koja kap ipak mora dodati, veli nam.
Na pitanje što kada biljke prerastu prostor u kojem su posađene veli da ona bira vrste kod koji se višak može lako odrezati i ponovo zabosti u zemlju da dalje raste. Ništa se ne baca.
- Obzirom da neki terariji BotanIQ imaju ugrađenu svjetlo mogu se smjestiti u bilo koji dio stana, ne ovise o dnevnoj svjetlosti, a noću postaje predivne ambijentalne lampe, veli Martina pokazujući nam svoje uratke koji su trenutno izloženi u Botanico baru gdje smo i razgovarale, a uskoro će se moći razgledati i u prostoru Deachrie concept storu u Maksimijanovoj ulici.
Na kraju Martina poziva sve da se ohrabre te i sami prepuste svojoj kreativi jer, kako veli, treba se osloboditi straha.
- Gotovo je s Uljanikovim '7-15 sati generacijama'. Znaju me ljudi pitati je li me strah živjeti bez stalnog prihoda, a ja im odgovaram da mi upravo to što nisam vezana uz jedan, stalan posao pruža bezbroj mogućnosti. Puno radim, skačem s jednog hobija na drugi, dodajem projekte, radim što poželim i sretna sam. Ne bojim se neuspjeha i za sada sam uspjele dokazati da - ukoliko radiš ono što voliš i dobar si u tome - možeš to i monetizirati.
Strah je samo u našim glavama, um nema ograničenja, sve ostalo je ples mogućnosti zaključuje ova mlada, inspirativna Puljanka.
Premda su na kraju prvog poluvremena igrači Tramezzanija gubili 1-2, u nastavku su autogolom Ageymnaga i pogotkom Maurića u 85. minuti preokrenuli rezultat na 3-2. I onda drama: u 2. minuti nadoknade domaći igrač Kadušić dobiva crveni karton, a tri minute kasnije Kulušić postiže treći pogodak za goste
Iznimka su slučajevi kada se radi o umirućem pacijentu ili nekoj drugoj izvanrednoj situaciji
Reuters piše: "Ovo historijsko mjesto, jedino te vrste koje ima u cijelosti očuvane sve četiri strane, pretvorilo se iz mjesta održavanja borbi gladijatora u mjesto događanja za božićnu sezonu” * Reutersovim novinarima za ovu su priliku izjave dali ravnateljica Pula Film Festivala Tanja Miličić i dvoje posjetitelja iz Barbana.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
