ZAR I NA SUDU KRADU? Pod velikim djedovim kišobranom

Bio sam jučer na pulskom sudu. Iznimno zanimljiva rasprava trajala je četiri sata i dvadeset minuta. Dojma sam da je za mene išla u pravom smjeru. Po izlasku zadovoljno se pozdravljam s pravosudnim policajcima, uzimam diktafon koji su zadržali pri ulasku. Tada otkrivam da mi je nestao kišobran. Obuzima me duboka tuga.

Bio je to jedinstven kišobran. Ogroman. Kupio sam ga prije 20 godina u New Yorku kao poklon djedu. Djed mi je prije polaska na put rekao: "Kupi mi neki veliki američki kišobran".

Bio je sav sretan kad sam mu ga donio. Jedva je čekao kišu da se prošeta po Verudi. Ubrzo se razbolio i prije smrti mi ga poklonio.

Bili smo jako bliski djed i ja. Roditelji su mi se rano rastali pa su me odgojili djed i baka. Povezanost s njima obilježila mi je cijeli život. Jako smo se voljeli. Taj mi je kišobran bio jedna od najdražih uspomena na njih. Posebno na djeda.

Djed je kao mlad bio u partizanima. U ratu je ranjen u glavu tako da je čitav život imao ožiljak na čelu. Po struci postolar, po karakteru uporan i vrlo vrijedan, radio je do osamdesete. Naučio me čitati i pisati u izrazito ranoj dobi. Vodio me prvi dan u osnovnu školu. Podigao je moju diplomu kad sam završio faks. Govorio je: "Savladaj zanat! Zanat je zlato! Budi vrijedan i nikad ti ništa neće falit'."

Gubitak kišobrana probudio je u meni sve te misli i emocije. Najprije sam se zapitao: pa zar i na sudu kradu? Potom sam shvatio da na sud baš i ne idu najpošteniji ljudi. Pokušao sam se utješit. Kišobran ko kišobran. Netko je rekao: "Poznajem sto ljudi koji su izgubili kišobran, ne poznam ni jednog koji ga je našao".

Ipak, tuga me pratila cijelog dana. Tijekom večeri palo mi je na pamet da se obratim sudu jer oni na snimkama sigurno vide tko je 'posudio' veliki crni kišobran. Onda sam se sjetio djeda. On bi rekao: "Ma pusti, uzeo ga je netko u potrebi, zaboravi".

Svejedno, ukoliko ove riječi pročita onaj tko je posudio djedov veliki kišobran, zamolio bih da ga vrati na isto mjesto. Ušao sam u fazu života kada su uspomene postale neprocjenjivo vrijedne.