Iako se danas još uvijek ne zna kada je točno nastao pas, zna se da dijeli genom s vukom. Prema dosadašnjim arheološkim nalazima, smatra se da je pas domestificiran prije otprilike 14.500 godina. No, postoji mogućnost da se pas približio čovjeku i puno ranije.
Kako god, danas su nam zasigurno među najboljim i najvjernijim prijateljima s kojima, uz malo truda, možemo izvrsno komunicirati.
Naime, kako pas odrasta, razvija cijeli repertoar signala i držanja tijela koji će objašnjavati njegovo ponašanje. Pas koji ima povjerenja u čovjeka pokazuje svoje osjećaje u uzdignutom stavu na sve četiri noge, uspravnih ušiju i uzdignutog repa.
Kada treba pokazati poslušnost, pas koji nije psihički jak, spustit će rep, staviti uši u vodoravan položaj i ponekad okrenuti glavu u stranu kako bi izbjegao izravan pogled, a može čak leći na leđa.
Većina psećih znakova - od veselog mahanja repom do uplašenog režanja - prilično su lako razumljiva, ali postoje neki znakovi koji se mogu krivo shvatiti. Na primjer zijevanje katkad nije znak umora već zbunjenosti.
Gledanjem psa izravno u oči može ga se isprovocirati jer on to doživljava kao napad ili kao poziv na igru ili neku drugu aktivnost, ovisno o količini bliskosti između psa i čovjeka koji s njime komunicira.
Govor tijela čovjeka psu kazuje puno više nego govor tijela čovjeka prema čovjeku. Pas će dobrohotno primiti pasivni položaj ruke čovjeka s ponuđenom nadlanicom koju pas može ponjušiti (i na taj način se upoznati s čovjekom).
Uzdignute ruke ili ruke kojima čovjek vrši nagle pokrete (na koje su psi 40 puta perciptivniji od ljudi) kod psa mogu izazvati krivo tumačenje i potrebu za obranom, kažu stručnjaci.
U čast našim četveronožnim prijateljima uživajte u galeriji fotografija Manuela Angelinija na kojima nas psi razveseljavaju, ali i pomažu.
