(FOTO/VIDEO) ANITA PAMIĆ MIMOZU VODI VEĆ 40 GODINA: "Bilo je dana kada sam htjela odustati, no što bi onda ljudi koji ovdje vole dolaziti, što bi oni da im zatvorim Mimozu?"

"Ovo je bar u kojem nikad niste sami, čak i ako dođete sami. Na čuvenom ćete šanku uvijek pronaći nekoga s kim možete pričati" - ovako opisuje Mimozu, najstariji rock bar u Puli, jedna od njegovih gošća; ugodno naslonjena na šank, ćaskajući s konobarom.

Uz vlasnicu Anitu Pamić, dugogodišnji konobar Darko Rajić, zaštitni je znak ovog, sada već kultnog mjesta u Puli, kojeg rado posjećuju brojni Puležani, ali i turisti.

Darko ovdje radi već 17 godina, uskoro će 'biti punoljetan'. Mimoza je tijekom tog vremena, kako priznaje, postala više od posla, ona je njegov 'dnevni boravak'. Ako je Mimoza za njega dnevni, onda je za Anitu zasigurno - dom.

Obiteljski obrt na ovom mjestu egzistira od 27. studenog 1967. godine. Njezina mama Marija Križanac, koja sada ima 97 godina, na ovom je mjestu nekada vodila 'Buffet Split'  - skromnu oštariju u kojoj se moglo i prizalogajiti. Buffet je nekada bio puno manji, zapravo je zauzimao ono što sada smatramo 'predvorjem' Mimoze s barom.

U buffetu 'Split' pjevao je i Tone Livi

- Mama je sigurno najstarija živuća pulska ugostiteljica, napominje Anita prisjećajući se da je u blizini buffeta nekada radio "Autosaobraćaj" (današnji Brioni) pa su rano ujutro na kavu, a kasnije i na marende ovdje dolazili brojni šoferi i mehaničari. Stalno je, dodaje, dolazila pomagati mami jer joj je ovdje bilo "živo i zabavno", znalo se za marende potegnuti harmonika i zapjevati 'na tanko i debelo'. Još se živo sjeća kako je Tone Livi, tate od Alena Vitasovića, znao pjevati, prepričava nam uspomene.

Već u zadnjem razredu osnovne škole Anita je u buffet dolazila u 5 sati ujutro kako bi ga otvorila. Nikada joj, kako napominje, ništa oko ugostiteljskog posla nije bilo teško, mada se radilo o teškom poslu. Iako je upisala Ekonomsku školu, zaposlila se kao računovođa u tadašnjem Medicinskom centru, cijelo je vrijeme sanjarila o tome kako bi bilo lijepo imati bar. Ali pravi - rokerski!

Bar u Vukovarskoj 13

- Tu i tamo spomenula bih to mami, pričala o svojim snovima te i dalje uredno dolazila i pomagala, na svakim praznicima. Voljela sam raditi taj posao iako je bio težak, nisam tip od sjedenja u kancelariji cijeli dan.

Nedostajali su mu ljudi, voljela sam biti u pokretu. I onda sam jednog dana, a bilo je to 1981. godine, za godišnjeg odmora napokon nagovorila mamu da mi dopusti da preuredim bar kako ja to želim. Nije joj bilo baš drago, to je ipak bila njezina oštarija koju je dugo stvarala i vodila.

Mislila je i da je nemoguće sve to odraditi u samo mjesec dana, no moja je želja bila jaka i Buffet Split postao je 21. rujna 1981. godine - Mimoza, priča ponosno moja sugovornica.

U njezine je ruke obrt službeno prešao u ožujku 1982. što znači da je u Mimozi punih 41 godinu.

Dvije snažne žene

 - Kad pogledam unazad, da dvije žene same uspješno drže obrt od '67, čak 56 godina, teško je i meni povjerovati što smo sve prošle. Unatoč tome obrt je bio zatvoren samo dvaput, kada se preuređivao iz buffeta u rock bar i nedavno, za nesretne korone, veli Anita.

Na pitanje što će jednog dana, kada se umirovi, dodaje da će raditi sve dok je zdravlje bude služilo. Njezine kćeri, veli, nisu zainteresirane za bar, imaju svoje biznise.

- Nije lako 42 godine raditi u kafiću. Svako ga jutro otvarati, svaku večer zatvarati. Ne moći biti bolestan, uzeti godišnji, priča Anita dodajući da i dan danas svako jutro otvara Mimozu, radi 4-5 sati, i onda se u bar vraća navečer, da bi ga nakon noćne smjene, zatvorila. Svakoga dana radi 10-11 sati dnevno.

- Pa zašto onda to radim, pitali bi se mnogi. Jednostavno jer ovaj posao istinski volim. Čak i kad mi je teško, rad u Mimozi dođe mi kao odmor, ovdje se nasmijem, razgovaram s ljudima, napunim baterije. Koliko puta mi je došlo da odustanem kada mi je bilo teško, no onda sam razmišljala, ma što bi svi ljudi koji ovdje vole dolaziti, što bi oni da im zatvorim Mimozu, pita se Anita.

Dodajući da je mnogima tijekom godina bila i mama i prijateljica, slušala i rješavale probleme na poslu, obiteljske i ljubavne probleme i ništa joj od toga nije bilo teško. Kroz četiri desetljeća s mnogim se gostima toliko povezala da su joj postali pravi prijatelji.

Uz Darka koji je, kako veli, ovdje došao još "kao dijete, a danas mu je brada sijeda", potreban im je još jedan konobar ili konobarica i aktivno ga traže već neko vrijeme.

Svi bježe od rada i žele laku zaradu

- Sretan je onaj koji danas ima dobrog radnika, da ne treba razmišljati o zatvaranju. Ne znam što se događa, ali čini mi se da smo došli pred zid. Turizam je puno toga donio, ali i uništio; svi idu na neku laku zaradu, nešto iznajmiti. Bježe od pravog rada, smatra Anita.

Razgovarajući  o tome kako su kroz bar kroz godine rada prošle čak tri generacije, Anita se prisjeća anegdote kada joj je dečko prenio "pozdrave od none".

One iste koja je ovdje izlazila kada je bila u njegovim godinama.

Na upit koliko je bilo teško svo to vrijeme držati se zacrtane misije da ovo bude pravi rock bar, a pritom ne propasti kao mnogi drugi, Anita veli da shvaća kako je dio vlasnika kafića, kada stvari nisu išle dobro, posegnuo za promjenom glazbe i prešao na one smjerove koje donose širu publiku i više novca.

Naravno, ima mjesta i za jazz, godinama organiziramo jazz večeri srijedom na kojima su gostovali renomirani glazbenici iz cijele regije, no neke glazbene struje ipak nikad neće kroz moja vrata.

Čak i da prepustim Mimozu dobro znam - rock je uvjet za daljnji opstanak bara, jasna je Anita.

Mimoza iz 2009. godine

- No slušaju li mladi još uvijek rock, pitamo, na što Anita odgovara da je dosta gostiju ovdje godinama, stalne su mušterije i svi se dobro znaju no kako, na sreću, i dalje dolaze neki novi klinci. Gosti u Mimozi, raznoliki su, od učenika do umirovljenika. 

Više od 500 organiziranih koncerata

Za njih se godinama organiziraju i razni koncerti. 

Do sada ih je u Mimozi bilo više od 500. Prvi je koncert, prisjeća se Anita, organiziran još 1996. godine, kada je Mimoza izgledala potpuno drugačije. Nastupali su Romeo i Suzy Đomlija odnosno grupa 'The Spoons', a organizirana je i izložba gitara.

Prvi koncert The Spoons

Prvi su nastupi održavani na terasi bara koja je tijekom godina postala zatvoreni koncertni prostor. Iako je, odaje nam Anita, zapravo željela zadržati veći plesni prostor i mjesto za DJ-a, u Mimozu je stigao biljar stol i - tu ostao.

Osim autorskih bendova često su, doznajemo, nastupali i tribut bendovi i to iz cijeloga svijeta. Bilo je tu i lokalnih bendova, kojima je Mimoza bila odskočna daska, ali i renomiranih bendova iz cijelog svijeta; od Australije do Amerike.

Organizirale su se fešte za Badnjak, dočeci nove godine u podne, izložbe, snimala parlaonica, održavala zanimljiva predavanja i pjesničke večeri...

Jedan od koncerata 2011. godine

- Bendovi jedni drugima prenesu glas o ovom mjestu i zapravo nas stalno netko zove i pita mogu li ovdje održati koncert. Evo i sad su zvali iz Amerike no, malo su mi premekani, mi više volimo jači rock, priča Anita, na što Darko uskače konstatacijom da nije toliko bitno koliko su "meki ili žestoki" već je presudna - kvaliteta.

- Nastupali su tu izvođači koji nisu rockeri, nastupao je čak i Alen Vitasović. kakva je to tek štala bila, replicira Darko svojoj šefici, zaključujući da im je program kroz godine doista bio šarolik, dakako s naglaskom na rock, punk i jazz, no njihova su vrata otvorena svima. Odnosno, kako slikovito objašnjava dok se Anita smije "Ma može biti i softić, al' da je kvalitetan".

Dok razgovaramo pogled mi stalno skreće na vremešnog gosta koji igra biljar. "To je Miki, naš najstariji gost" veli mi Anita.

Matić Milorad Miki ima 89 godina i svako jutro sam autom dolazi iz Medulina do Mimoze.

- Popijem kavu, odigram biljar i vratim se kući. Dobro je tu društvo, u Mimozi su mi prijatelji, veli, pohvalivši se kako će za dva mjeseca napuniti 90-tu te i dalje dolaziti.

Miki (89) svaki dan iz Medulina dolazi na biljar

Na stol do našeg sjeda David. On je, mogli bi reći, najmlađi redoviti gost. U Mimozu svrati nakon škole jer voli zaigrati biljar.

Tajna bara - domaća i topla atmosfera

Upravo je to tajna ovog lokala - ovdje se svi znaju, atmosfera je topla, kao da ste doma.

- Ovdje nema problema, uvijek je dobra vibra, svi se znaju, a oni novi koji dođu ili se 'prime' odmah ili shvate da ovo mjesto nije za njih, odaje Darko uz riječi da je atmosfera domaća, prijateljska i čak i kad ste sami ovdje nikada nećete biti osamljeni.

U razgovoru oko toga kada je u Mimozi "špica" Anita i Darko odaju da nema pravila.

- Spontani utorak, jazz srijeda, četvrtak kao mali petak, subota, a nekada ponedjeljak preuzme ulogu subote i ovdje bude navečer takva gužva kao da je vikend, veli Darko, dok Anita dodaje da su nedjeljom ipak zatvoreni, a onda ona svaku sitnicu u baru, a čiji je izgled sama osmislila, čisti i glanca.

- Ako bi govorili o špici kroz godine onda su to sigurno bilo od '83 do '85, 86. Ulica pred Mimozom bila je tada krcata.

Ljudi su bili nekako opušteniji, bilo je i para, ali su se znali zabavljati, znali su uživati u životu. Nisu težili tome da kupe novo auto, da moraju nešto zidati, jednostavno su uživali, prisjeća se Anita s nostalgijom dodajući da se sve mijenja, pa tako i ljudi više nisu kao što su nekada bili.