"U kakvom to svijetu mi živimo?
Noć s petka na subotu. Ovu. Netko nepoznat je upao u moj životni prostor. U, ajmo reć, predprostor dijela obiteljske kuće koja izgleda kao da nitko tu ne obitava, ako zanemarimo par vozila parkiranih na prilazu. Unatoč tome, JA tu živim. Iako izgleda napušteno. Ili bar zanemareno", tako počinje svoju priču naša čitateljica iz Fažane. Iz razumljivih je razloga - straha i nelagode, htjela ostati anonimna.
- Ukrali su nešto. U noći s petka na subotu. U tom prostoru koji, kao, predstavlja trijem, jer živim u stančiću od 28 kvadrata i koristim i taj predprostor kao otvoreni dio stana.
Netko je pod okriljem noći ušao i potrpao u vrećicu, prigodno pripremljenu za povrat ambalaže, par kila tjestenine, malo onih, malo boljih umaka za tjesteninu, nekoliko litara soka od višnje (za razrjeđivanje), par litara običnog ulja koje nisam uspjela smjestiti u unutrašnjost ovih ograničenih kvadrata, nekoliko konzervi tunjevine za just in case i par piva. I nekoliko litara mlijeka. Najobičnije mlijeko. I da, i aceto balsamico.
Čitateljica nam priznaje kako ju je ova bizarna krađa iznenadila. Osjeća se uplašeno, ogorčeno.
Ilustracija/Pixabay
- Zapravo mi je čudno jer je ukradena samo hrana, ništa drugo nije dirano. Dvoumila sam se ali na kraju sam događaj ipak prijavila policiji, više iz straha i jer nije ugodno doživjeti ovakav prodor u vlastiti prostor, veli nam sugovornica.
- Obavijestila sam policiju. Tek onako, ako bude kakvih dojava iz susjedstva, da znaju da sam i ja imala nezvane goste. Ne zbog onoga što je odnešeno, nego zbog mog (mogućeg, u budućnosti) mira.
Imam li susjede koji su gladni? Pitam se, jer živim u mirnoj ulici kojom baš ne prolazi puno nepoznatih. Mala je mogućnost da netko, onako sa strane, naiđe i krene ulaziti u kuće ispred koje su parkirana dva auta, kante za selektivni otpad tek izvučene na cestu...
Tko je u takvoj situaciji da noću krade paštu? I šalšu? I aceto balsamico? Ništa s ničim. Miijun upitnika u glavi, pita se naša sugovornica pa nastavlja:
- I hvala onome koji me je pokrao. Ostavio mi je litru ulja i par pakiranja tjestenine. Ako treba, dat ću mu (joj) još. Samo da riješim ovaj strah od zadiranja u privatni, dosad siguran, moj prostor, moj dom, zaključuje ova Fažanka i dalje se pitajući -
u kakvom to svijetu mi živimo?
