CAR JE GOL Rovinj je izgubio bitku s prometnim kaosom

Postoji ona priča o caru koji je šetao gol, a svi su se pravili da nosi najljepše ruho na svijetu. U Rovinj je priča gotovo ista. Samo što ovdje nije gol car, nego prometni red. I više se nitko ozbiljno ne trudi glumiti da postoji.Koliko god da se o tome šutjelo, činjenice su neumoljive. Pješačka zona odavno je postala prometni poligon na kojem vrijede neka sasvim druga pravila. Ili još točnije - pravila više ne vrijede nikome.Po ulici Carera biciklisti jure između turista kao da voze završnicu Tour de Francea. Romobili zuje bez ikakvog obzira, dostavna vozila rivom prolaze kad im odgovara, a automobili u starogradsku jezgru ulaze kao da su dobili doživotnu propusnicu. Kontrole? Toliko rijetke da ih se može proglasiti turističkom atrakcijom.

Netko tko zna nekoga tko zna nekoga

Pilomati, postavljeni prije dvije godine te predstavljeni kao simboli reda i kontrole, danas znaju poslužiti i kao dječje naprave za igranje - dizalice na kojima klinci stoje.  Odrasli su, pak, pronašli kreativniju namjenu- mozgalicu o tome kako ih zaobići ili dobiti ulaznu/izlaznu prometnu karticu grada. Dodajmo, i osobnu opasku -  kad sustav ima toliko iznimki da iznimka postane pravilo, onda to više nije sustav nego šala. Podsjećam, do prije dvije, tri godine kada smo se raspitivali koliko je ulazno/izlaznih kartica grad podijelio građanima starogradske jezgre, interventnim i servisnim službama spominjala se brojka od preko dvije tisuće propusnica.  I tada se brojka činila ogromnom, da bi danas bilo još gore pa se opravdano čini da karticu ima svatko tko zna nekoga tko zna nekoga. Riva je postala improvizirano parkiralište, a Trg maršala  Tita od nedavno i čekaonica za taxije. Ocito je da novouređeno stajalište na Trgu na lokvi  služi samo savijesnim taksi vozačima. U čitavoj novonastaloj i kaos situaciji najzanimljivije je što više nema ni pokušaja održavanja privida reda. Nitko ne upozorava, nitko ne reagira, nitko ne pita zašto automobili stoje usred pješačke zone. Kao da je zaključeno, i to od onih koji trebaju uvesti red, da je lakše pustiti kaos nego provoditi vlastite odluke. Stoga, možda je ovo vrijeme za iskrenost. Ako Grad Rovinj-Rovigno nije u stanju provoditi odluke koje su službe grada donijele, neka se to otvoreno kaže. Ako pilomati više ničemu ne služe, neka ih se ukloni. Ako je pješačka zona postala samo dekor za turističke  razglednice, neka se ukine i posljednja iluzija reda. Jer ,ovako živimo u predstavi u kojoj svi glume da promet postoji dok publika odavno vidi ono što glumci uporno ignoriraju. Car je gol. I više ga nema smisla odijevati riječima.