Započela je rekonstrukcija dionica državnih cesta DC75 i DC66 koje prolaze kroz Pulu, projekta vrijednog oko 23 milijuna eura, koji će značajno izmijeniti izgled ulaza u najveći istarski grad i njegove obilaznice.
Projekt je zapravo serija intervencija koje će se provoditi u tri etape i obuhvatiti dio Ulice prekomorskih brigada, od velikog rotora u Šijani do trokrakog križanja s Tršćanskom ulicom na mostu, te Vodnjansku cestu dalje, preko Velog Vrha, do pred samo skretanje za Fažansku.
Rekonstrukcija obilaznice od Šijane do Tršćanske ulice podrazumijeva proširenje prometnice na dvije dodatne trake, s obostranim nogostupom i biciklističkom stazom te izgradnju adekvatnog, 'turbo' četverotračnog rotora na sjecištu s Vitasovićevom i Industrijskom ulicom. No, iako označen kao prva etapa projekta, ovaj će dio zahvata na red stići tek na kraju.
Najveće iznenađenje - podvožnjak
Projekt, naime, započinje na drugom kraju planiranog zahvata, cesti D75, odnosno potezu od Velog Vrha do Tršćanske i, kao što smo nedavno detaljnije pisali, ovo je zona koja uključuje najviše novih rješenja i značajno će promijeniti pristup Puli iz smjera Vodnjana.
Možda najzanimljivija novost u njoj je podvožnjak na samom ulazu u grad pa su, u skladu sa složenošću njegove izgradnje, upravo ovdje već i vidljivi rezultati prvih pripremnih radova, a očišćen je i iskrčen i značajan dio okolnog terena.
Putni prijelaz na Velom Vrhu
Podsjetimo se još jednom što rekonstrukcija ovog dijela prometnice podrazumijeva.
Novost su, jednako kao i na ostatku planirane rekonstrukcije, četiri trake i moderni rotori. Jedan na nadvožnjaku nad prugom i Ulicom Sv. Petra i jedan na mjestu na kojem je trenutno tek jednostavno skretanje za Vallelungu. Na ovom će se mjestu ujedno, osim kružne regulacije prometa, probiti i izlazni krak prometnice koja će jednom u budućnosti ovo raskrižje moći povezati s Partizanskim putem.
Svega nekoliko desetaka metara iza novog kružnog toka u smjeru Vodnjana, uskoro bi trebala započeti i nivelacija terena, odnosno postupno ukopavanje ceste koja će prolaziti ispod današnjeg malog rotora na Velom Vrhu (tzv. 'kikiriki' rotora) i izlaziti nešto prije skretanja za Fažansku cestu, na kojem će također konačno niknuti veliki rotor.
Neće ovo biti mali zahvat; osim kompleksne nivelacije, proširenje prometnice zahtijevat će i 'žrtvovanje' značajnog dijela okoliša, pa će tako biti uklonjene zaštitne ograde, autobusna stajališta te zelenilo i spomenik oko samog današnjeg malog rotora na Velom Vrhu, na čijem će mjestu, po izgradnji podvožnjaka, biti napravljen putni prijelaz koji će povezivati Cresku i Paduljsku ulicu.
Objekti koji se uklanjaju
Krčenje i čišćenje okolnog terena
I dok su mnogi zabrinuti da će ovaj invazivni projekt i uvođenje alternativnih prometnih rješenja stvoriti nove kolapse u prometu, naročito u vrijeme rekonstrukcije susjedne Fažanske ceste uvođenjem alternativnih pravaca kretanja, prema projektnoj dokumentaciji, privremeni prolaz ovom zonom trebao bi biti osiguran upravo na mjestu postojeće ceste pa se čini da obilaženja gradilišta ipak neće biti.
Okoliš 'Kikiriki' rotora
Novi most i turbo rotor na kraju Tršćanske
Podsjetimo, drugi najveći zahvat očekuje se na središnjoj etapi, odnosno spajanju državnih cesta D66 i D75, koje obuhvaća trokrako raskrižje s Tršćanskom. Ovdje će, naime, zbog proširenja ceste u četiri trake s obje strane nadvožnjaka, biti potrebna izgradnja još jednog, paralelnog mosta, kako bi dvostruki nadvožnjak potom mogao primiti veliki, ovog puta četverokraki kružni tok. Upravo kao i u slučaju novog kružnog toka na skretanju za Vallelungu, i ovdje će četvrti krak biti otvoren u smjeru industrijske zone i istoimene ulice, no ne odmah i spojen s njom.
Izvođenje radova na tek dvije od tri etape, s PDV-pm će koštati 23 milijuna eura, a izvest će ih GP Krk d.d., za oko milijun više, točnije za 18,5 milijuna bez PDV-a. Ovaj se iznos odnosi samo na izgradnju i rekonstrukciju prometnice, bez uvođenja prateće infrastrukture. Uvođenje svojih instalacija tijekom radova, sufinancirat će ili u cijelosti financirati nekoliko tvrtki, poput Pragrandea i Plinare. Očekivano vrijeme trajanja rekonstrukcije je dvije godine.
