Komunal

izbori za pulske mjesne odbore (13)

KONTRASTI ŽIVOTA KOD ARENE "Ovo je ugodno mjesto za život. Najveći problemi u Gladijatorskoj. Da nam je bar jedan dječji park i igralište. Zašto je ljudima problem pomesti ispod vlastitih vrata? "

Loše u četvrti je njegov karakter geta. Ovdje vlada visoki stupanj svekolike nekulture. Pogotovo ulične što znači da niti jedan žitelj ni pod cijenu života ne bi uzeo metlu i počistio pred svojom kućom, osim par iznimaka, kaže nam Nenad Popović


 
9 min
Danijela Bašić-Palković ⒸFOTO: Manuel Angelini

Loše u četvrti je njegov karakter geta. Ovdje vlada visoki stupanj svekolike nekulture. Pogotovo ulične što znači da niti jedan žitelj ni pod cijenu života ne bi uzeo metlu i počistio pred svojom kućom, osim par iznimaka, kaže nam Nenad Popović

Kvart u kvartu. Tako blizu centra, a opet pomalo izoliran od vreve i buke. Ima butige, štand s voćem i povrćem. Može se i kava popit, a da ne hodaš skroz do grada. Blizu je vrtić, dvije osnovne škole, pedijatar. Sveti Antun, Pulska filmska tvornica, Dom antifašista i u njemu kafić La Resistance koji je već neko vrijeme iz mrtvih dignuo ovaj dio grada, kažu nam stanovnici Mjesnog odbora Arena. Kao i u svakom dijelu grada, i ova gradska četvrt ima svojih prednosti i mana.

Terase pored Arene zimi su prazne, a ljeti vreva i turisti koji traže stolicu više. No samo nekoliko metara dalje od Arene napuštene ruine i bivše romsko naselje koje je danas parkiralište. Dijelovi četvrti oko Emove ulice vape za obnovom i kakvim takvim sadržajem.

Obećavalo se dječje igralište i zelena površina, a danas je parkiralište pod naplatom. Oronule fasade i dalje su razglednica mjesnog odbora Arena koje u svakom svom kutku skriva neki svoj melankolični šarm. Sve je više kuća pretvorenih u apartmane, na svakoj drugoj sjaje zvjezdice reklamirajući kvalitetu smještaja. 

Zadnjih se godina u ovom dijelu grada dogodio apartmanski boom, ponajviše zbog promjene navika turista koji traže smještaj za nekoliko dana u blizini centra grada, po mogućnosti Arene.

- Ne bi bilo fer reći da ovo nije ugodno mjesto za život. S prozora pogled na Arenu, more, rivu. Baš niš nam ne fali, priča nam Boro Vučković umirovljeni novinar i nekadašnji savjetnik predsjednika Republike Stjepana Mesića. Već godinama živi na relaciji Pula-Zagreb, ali za užurbani i sve nervozniji Zagreb, ima sve manje  živaca. Tek nekoliko dana i evo Bore nazad u Pulu. Sa suprugom živi na nekoliko koraka od Arene. Iz njihovog dnevnog boravka, pogled puca na grad.

- Žao mi je što jedan od najvrijednijih spomenika u Hrvatskoj nije pod zaštitom Unesco-a . Ljeti me smeta buka. Normalno da kad čovjek ima stan kod amfiteatra da nije došao živjeti u tišini, ali ne mogu biti tonske probe do četiri ujutro. U Veroni sve prestaje oko ponoći. Veselim što će ove godine nastupiti Simple Minds i Lenny Kravitz i puno je bolji program nego ranije. No kada dođeš u jedan od najvrijednijih spomenika, očekuješ da je i okruženje uređeno u skladu s vrijednostima tog prostora. U kvartu je mnogo zapuštenih fasada, a problem je što se od pričuve ne može skupiti ništa. Definitivno se mora naći neka formula da se te fasade srede čime će cijeli prostor automatski dobiti na vrijednosti, kaže Boro.

Boro Vučković

Očekivalo bi se da će upravo parking biti najveći problem za stanovnike ovog mjesnog odbora, ali nakon početnog negodovanja i nakon što je velik broj ulica stavljen pod naplatu, i to je došlo na svoje.

Neki se žale da su degradirani u odnosu na stanovnke Starog grada i kažu: " I mi bi rado imali svoj holders only status".

- Meni je sasvim ok da se regulirao parking, kaže nam Marina koja problem s parkingom nema. Kupila sam godišnju kartu i uvijek nađem mjesto. Naravno, po ljeti je ludnica, osobito navečer ako je neki koncert u Areni.

- Uvedena je naplata što čak nije ispalo loše. Pun pogodak je uređena šetnica kod Arene kod spuštanja na Karolinu, ali stepenište s druge strane i dalje miriše na urin, ili da se našalim, na Mediteran, kaže Boro.

Na području cijelog Mjesnog odbora još nije zaživjelo odvojeno sakupljanje otpada.

- Mi i dalje sve bacamo u jednu kantu jer drugu alternativu nemamo. Prvi punkt za odvajanje je kod Monvidala i u Emovoj ulici i to treba riješiti, kaže Vučković.

Podsjeća i na nekadašnje ruglo i bivše skladište nasuprot Arene koje je danas uređeno privatno parkiralište.

- Bolje i to nego ono ruglo ranije, ali volio bih da se ostvare najave da će se na tom mjestu napraviti galerija, otvoriti neki fini restoran. Mi koji volimo ići u kafiće, najbliži nam je nekadašnja Lipa, a sada La Resistance gdje se organiziraju razna druženja i kvizovi. Nedavno su nam se u susjedstvo doselili Nepalci. Pristojni i fini dečki. Jedan im je susjed iznajmio kuću i nitko s njima nema problema, kaže Boro Vučković.

Pored Arene živi i Ratko Šarić. On i pas Pupi svakog su dana u šetnji.

"Pula je mrtav grad. Navečer šetam s psom, nema žive duše na ulici. Samo ja i Pupi. Hvala Bogu što sam 35 godina plovio. Bio sam sto puta u Lenjingradu (Saint Petersburg op.a.), Islandu, lovio ribu i zaradio penziju. I život je prošao. Sada u penziji ja i Pupi čekamo da prođu dani, kaže. Što bi promjenio da može, pitamo ga.

"Nema zelenila, ni parka. Pogledajte onu ciglu tamo ispod klupe, godinu dana ju nitko nije maknuo".

Ratko Šarić

Spuštamo se do Gladijatorske ulice, nadomak amfiteatra. Improvizirano parkiralište pod naplatom najviše muči građane. Kažu nam, stavili su ga pod naplatu, a nisu ga ni asfaltirali. K tome, ljudi svašta bacaju pa pored Arene često gledaju improvizirane deponije. Posebice ljeti kada turisti koriste gužvu i pakring se pretvara u javni zahod.

- Ovaj parking  je sramota. Naplaćuje se, a nije sređen ni asfaltiran. Ako ste prošli Gladijatorskom, onda ste vidjeli na što to liči. Živa katastrofa, leglo štakora i prljavštine. Tamo se često okupljaju i ovisnici  i to treba pod hitno riješiti jer ova ulica gleda na Arenu. Ljeti turisti na parkiralištu obavljaju nuždu. Mladi nažalost nemaju neku alternativu, odu do Titovog parka ili u Cargo. Na lokaciji u Emovoj ulici gdje su stavili parkiralište, treba urediti dječje igralište, a turisti neka  šetaju do parkinga na Mandraču, kaže nam je Sniježana.

Oduševljenje životom u ovom mjesno odboru ne dijeli ni Vlasta Vujadinović.

- Ovaj kvart ne živi. Sve je mrtvo preko godine osim kada su koncerti u Areni, nema događanja. Da ne spominjem vječito smetlište u Gladijatorskoj kod parkirališta i ruševnu zgradu opasnu po život s čime se borimo već 15 godina, kaže.

Vlasta Vujadinović

Nažalost, Mjesni odbor koliko znam ništa nije poduzeo. Punih 40 godina živim u ovoj četvrti, a pojma nemam tko su ti ljudi u mjesnim odborima koji nas zastupaju. Doslovno ne znam ni jednog. To samo govori koliko su predstavnici u našem Mjesnom odboru aktivni i među ljudima, kaže Vlasta Vujadinović.

Lako je samo kritizirati ali treba ponekad krenuti i od sebe, smatra Jasminko Hasanbašić ujedno predstavnik Udruge Bošnjaka branitelja Domovinskog rata koji u ovoj četvrti živi više od dvadeset godina.

-Treba discipline. Nije Grad kriv što ljudi bacaju smeće gdje god stignu. Herculanea redovito čisti koliko može ali preko noći neki dođu s autima i bacaju smeće, kaže Jasminko. I njemu je gorući problem neuređeni i često smećem krcat  parking u Gladijatorskoj.

Susrećemo i mladog Istrinog nogometaša.

Istrin nogometaš 22- godišnji Finac Ville Koski: "Ugodno mi je ovdje"
Riječ je o 21-godišnjem finskom braniču po imenu Ville Koski, koji dolazi iz tamošnjeg prvoligaša FC Honke. Pored Arene doselio se prije nekoliko mjeseci. Kvart mu se svidio na prvu.

-Dopada mi se što je mirno. Ljudi su ugodni i  imam sve što mi treba. Kada se zaželim zabave, spustim se do grada. Drugačije je nego u Finskoj ali sretan sam ovdje. Naravno, Arena me oduševila i gledam je s prozora. Ovdje je sve blizu. Nije bitno u kojoj četvrti živiš jer sve na kraju ovisi o tebi samom i kako gledaš na stvari oko sebe, kaže ovaj 22-godišnji Finac.

Mišljenja građana su dakako podijeljena, ali tako je sa svime u životu. Uvijek može i treba bolje.

- Ovaj Mjesni odbor ima sve predispozicije da s vremenom postane pravi kvart. Nedostaje nam još jedna trgovina, kaže Marija. Činjenica je da ima kafića više nego dućana, ali zato ne fali kladionica.

- U svakom slučaju, u kvartu bi trebalo urediti neko igralište za djecu jer ovdje u blizini nema ničeg osim ako se ne spustite praktički do samog centra grada u Titov park ili u park kod Veslačkog. Lijep je kvart, osobito po ljeti, kada je sve puno ljudi, ispričala je Marija.

I doista, dječji park pored gradskog vrtića Rožica godinama je zapušten i prljav.

Susrećemo i Ivicu Popovića vrijednog djelatnika Herculanee. U tom gradskom poduzeću radi 30 godina.

Ivica Popović

„Smeća nikad ne manjka. Posla ima najviše u sezoni. Često puta radim u Areni nakon koncerata“ kaže nam Ivica, inače stanovnik mjesnog odbora Stari grad.

Problem je što su ljudi više-manje sve pretvorili u apartmane. Posla ima, dođu naši, a u sezoni i turisti, kaže nam Syli Xhemali vlasnik kvartovskog frizerskog salona. 

-Tu sam više od 30 godina. Kvart je odličan, pogotovo ljudi. Kvart ima sve što treba- mesnicu, kafiće, pekaru, optiku…

Syli Xhemali

U šarmantnoj Motovunskoj ulici susrećemo Nenada Popovića koji živi u ulici Croazia.

- Tko u Hrvatskoj nema primjedbe? Najveća stvar koja se pozitivno dogodila u ovoj četvrti je ukidanje loše muzike i loših koncerata u Areni. A to se zove svekolika elektronska i DJ muzika najjeftinije vrste koja se ovdje orila danju i noću tijekom ljeta. To je bio teror- jedan civilizacijski akustični i estetski teror. Znam ljude koji odlazili na tjedan dana iz Pule da to ne moraju slušati, točnije da mogu spavati, priča nam Nenad.

Nenad Popović

Kao drugu pozitivnu stvar spominje otvaranje kafića La Resistance.

- To jedno lijepo, urbano i kulturno mjesto. Loše u četvrti je njegov karakter geta. Ovdje vlada visoki stupanj svekolike nekulture. Pogotovo ulične, što znači da niti jedan žitelj ni pod cijenu života ne bi uzeo metlu i počistio pred svojom kućom osim par iznimaka. Zapravo je to jedan strašan mentalitet, a naravno, vlada siromaštvo. Ovo je vrlo siromašan kvart i rijetko si tko može priuštiti popravak fasade ili prozora. Apartmani u ovom dijelu grada nisu od bogatstva već ljudi iznajmljuju da prežive, kaže Nenad.

Stanovnik Mjesnog obora Arena je i poznati pulski sportaš Jetiš Bajrami ujedno i predsjednik Vijeća Roma Grada Pule. Svojevremeno je Jetiš pokrenuo inicijativu pronalaženja smještaja za brojne romske obitelji koje su u Emovoj ulici živjele u katastrofalnim uvjetima.

On dosadašnje predstavnike Mjesnog odbora nije štedio. Tvrdi, nisu napravili ništa, i zbog toga je kvart mrtav i kao da nije dio Pule.

- To nema veze s gradonačelnikom Zoričićem, jer tako je bilo i prije. Najveći problem je nedostatak rasvjete - Ulica Croazia, Rimske centurijacije, Dobricheva. Svako toliko zovem Herculaneu da dođu pokositi jer čini se da dosadašnji predstavnik Mjesnog odbora nije baš bio zainteresiran da kvart bude čist i uredan, kaže Bajrami.

Jetiš Bajrami: " Umjesto parkinga u bivšm romskom naselju, treba izgraditi igralište"

U kvartu nedostaje prostor za druženje, osobito djecu i mlade. 

- Park preko puta dječjeg vrtića Rožica je katastrofa. Tamo je spavao čovjek godinama dok nisam zvao nadležne službe da ga zbrinu. Ne znam zašto se taj park napokon ne sredi? Bilo je dogovoreno da ćemo u Emovoj dobiti igralište, ali i to se još čeka. Djeca danas imaju jedinu varijantu- preskakati zid kod škole Tone Peruško da dođu na igralište. Predstavnici Mjesnog odbora trebali bi se boriti za svoj kvart, a kod nas, to nije bio slučaj. Žao mi je što se naš predstavnik Mjesnog odbora nije izborio da imamo Advent i klizalište u Areni. Tko zna, da je tražio možda bi i dobio, a to bi bila velika stvar za sve stanovnike ovog Mjesnog odbora zaključio je Jetiš Bajrami.


Nastavite čitati

Pula
 

(VIDEO) Posjetili smo pulski azil: "Neki traže štence od maltezera ili pekinezera. A mi nismo robna kuća"

Djelatnik azila Tihomiru: "Oni su živjeli u lošim uvjetima, zato su i ovdje. Ali oni ovdje uopće ne pate. Mi ih sve volimo, pazimo, oni se istrče na ovoj livadi, dobiju hranu, na toplom su. No, bilo bi im ipak bolje u nečijem domu" * Voditelj azila Bojan Zidarić uzvraća na kritike Dušice Radojčić da su životinje u azilu izložene virusima i da dosta životinja ugiba * U azilu je sada 15-ak pasa i par mačaka, većina pasa je iznimno draga, a dva su opasna zbog pretrpljenog nasilja koje su trpjeli od prethodnog vlasnika. Njih čeka resocijalizacija

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.